DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 14 — Šumarstvo dobivaše uz to još i sve to veću važnost i po naše državnike, u koliko je bo, bar po njekih krajevih domovine naše sve to većma nestajalo šuma, dočim i opet s druge strane i absolutna vriednost njibova danomice i-astijaše. Uvidiv pako i zastupnici hrvatskog sabora odg. 1807. štetne i pogubne posljedice, prekomjernog haračenja šuma, stvorili su posebne šumarstva se tičuće zakonske članke XX. i XXI t. z. temeljnog državnog zakona, kojimi misliše obraniti naše šume od posvemašne propasti, koja im od nezvane ruke pretila. Koze, za onda još glavno. imućtvo seljana, bile su prvi i najglavniji povod, da se jednom izsječena ma i prastara šuma, već nigda pomladiti nemogaše. I tako vidimo, da- se u tih gori spomenutih zakonskih člancih poglavito radi o punoviasti županijskih oblastih, zabraniti pi^ema potrebi i uvidjavnosti podržavanje koza. Pošto nadalje uzprkos svijuh prije već spomenutih urbarskih naredaba, urbarialni odnošaji još uvjek nisu konačno riešeni i uredjeni bili, to stališi naši smatrahu nuždnim, toli u interesu obrane svojih kao 1 kmetovskih šuma, ograničiti po mogućnosti prava potonjih na šume. To jest, gospoda nastojahu o tom^ kako da si i opet prisvoje svu vlast ne samo nad svojimi, no i nad kmetovskimi sumarni, u čemu ih dakako zgodno podkriepljivaše samo vandalsko haračenje seljačtva po šumah. Nu to jednostrano ograničenje i tumačenje prava, vidimo, da do mala već zle posljedice nosi, jer eno gospoda umjesto, da čuvaja stari „kinč kraljevstva", sjeku nemilice i unovčuju po što po to, ne samo svoje no i šume podanika svojih. — Tako da je napokon sabor od g. 1836. i sam pronašao shodnim posebnim zakonskim .člankom iz nova pravo kmetova na lies, gradju i ina drva u spajilucih i za buduće osjegurati. Dapače člankom VI. rečenog zakona, naredjeno bi, da je vlastelin tek onda moguć šumu ih drva u njoj prodati, kad je potrebštine svojih kmetova već osjegurao izlučenjem ili odkupom namirio. To se protezaše pako ne samo na drvo, no i na ostala prava služnostih, n. p. pašu, žirovinu itd. Vlastela medjutira i tu ustanovu znadijahu u svoju korist upotrebiti, nastojeći da seljačka prava suže već i prema samim ustanovam urbara. Mnogovrstni kvarovi, kojim su šume naše u to doba, po svih krajevih domovine podvržene bile, osobito od strane pastirske čeljadi, ugljara i pepeljara sklonuše sabor, da je ustanovio i posebne globe za takove prestupke, opredeljiv ujedno i odštetu, koju bi seljaci imah spajiji davati. Za ovaj, slučaj pako, da bi se koji vlastehn htio, gledom na zajedničko uživanje šuma, od kmetova odieliti, budu ustanovljeni slučajevi, u kojih, kao i način kojim se ovo izlučenje obaviti imade. Ovi su zaključci medjutim već i na saboru od g. 1840. ponješto promjenjeni bili. Na kojemu bje saboru ujedno stvoren i velevažni zakonski članak IX. koji u § 44 razpralja njeke važne poljske policajne ustanove, koje se do |