DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 23     <-- 23 -->        PDF

-- 23 —


Prema ustanovam svojih pravila, obđržavaše družtvo opetovano i po raznih
krajevih domovine šumarske sastanke i to god. 1846. u Zagreba, god. 1847. u
Sisku, god. 1850. i 1851. u Zagrebu, a god. 1852. u Pakracu. Ova poslednja
bijaše ujedno i najvažnija, bar obzirom na velevažnost tamo usvojenih zaključaka,
medju kojimi i taj, da se od strane družtva podnese Njegovom Veličanstvu
smierna predstavka, da se za hrvatske zemlje posebni šumarski zavod na državni
trošak podigne, Nu ako i jest to mladjahno družtvo liepo i postepeno
napredovalo, to mu ipak nebje za dugo´ obstanka, novo nastavši bo politički
odnošaji u nas za absolutistične vladavine, nedadoše obstanka samostalnom djelovanju
sviestnih i rodoljubnih prvaka družtva, i tako vidimo, da nam maknućem
Šporera i Kosa iz Hrvatske, takodjer i djelovanje šumarskog družtva prestaje.
Motreć pako pomnije djelovanje i borbu hrvatskih šumara u ono doba, za razvoj
domaćeg nam osebnog šumarstva i stališa, morati nara se baš diviti onoj čeličnosti,
ustrajnosti i oduševljenom radu, koga svaki i sliednji članova razvijaše.


Ali zaoto i bilježimo tu dobu, kao roditeljicu hrvatske šumarske književnosti
i pravog hrvatskog šumarstva. Družtvo izdavaše vlastiti list, u obliku
godišnika, davaše vladi strukovna mnienja u šumarskih pitanjih, proučavaše
krvatske šumarsko statistične odnošaje i šumarske zakone. Začetnici mu Šporer
i Kos, ujedno su i utemeljitelji hrvatske šumarske književnosti. Medju prvimi
počastnimi članovi nalazimo slavna imena, Leopolda Grabnera, Milana Andrea,
Gjure Vinklera, Antuna Burgharđta , Rudolfa Feistmantela, Josipa Veselja,
Franje Grosbaura, Josipa Hatingberga i Gustava grofa Konigsega. Prvim mu
predsjednikom bijaše Dragutin Kos, rodom Čeh, nu dušom svom odan Hrvatskoj
i narodu našemu, muž vele naobražen i poštenog značaja, podpredsjednikom
Franjo Šporer, vatren i odrešit Hrvat, vele naobražen šumar i otac hrvatskoga
šumoznanstva, a bio je duša čitavom družtvenom radu. Tajnici družtva bijahu
Mihajlo Easlić, c. kr. okružni šumar u Vinodola i Ivan Šnobel šumarnik. Članovi
upravljajućeg odbora, Lavoslav Miiller, c. kr. izvjestitelj šumarstva, Ante
Tomić, c. kr. procjenitelj, Julijo Šaper, c. kr. procjenitelj i Franjo Res, šumarnik.


U izkazu^članova čitamo malo ne sve odličnije hrvatske veleposjednike i šumare
; tako da nam skoro nepojmivo, kako lije toli liepo organiziran i koristonosan
podhvat mogao najedanput s vidika nestati, a da se nitko nije našao tko bi
ga bio nastojao bar prividno uzčuvati, jer tek posije dva čitava decenija oto
se družtvo i opet pomladilo, osnutkom i sad postojećeg „hrvatskog šumarskog
družtva" god. 1876.


Što se pako iza god. 1840. u nas počelo šumarstvo više cieniti i čim je
je bi´oj naučnih i stručno naobraženih šumara veći bivao, tiin se je dakako i
sve to više naglašivala potreba za domaćim gumarskim osobljem, imenito kotarskirai
šumari, koji će poznavajući narod i osebne mu odnošaje, moći prema
zahtjevom, tada u nas još uključivo vladajuće centralne šumarske uprave, po


t. z. šumarničkom šumsko-gospodarstvenom sustavu, rad šuraarnikah ili u obće
akademično naučnog upravitelja, uspješno podpomagati. Dočim nam je pako
zavod Mariabrunski do god. 1860, dao do petdeset vrstnih takovih upravnika,