DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 24 <-- 24 --> PDF |
-. 24 — mogao nam je ostalo osoblje, samo domaći hrvatski šumarski 2avod uzgajati. Zavod koji bi imajuć pred očima lih hrvatsko kulturne i narodno-gospodarske´ odnošaje, mogao i pitomce u gori spomenutom smislu odgajati. Potreba za takovim za\odom u nas, osjećaše se tim većma, što su se baš oko god. 1860. i po dragih zemljah naše monarkije takova slična učilišta utemeljit imala. A kao što je Franjo Šporer bio jedan od prvih, koji radijahu oko utemeljenja hrvatskog šumarskog družtva, tako ga i opet vidimo gdje prvi već oko godine 1840. 0 tome nastoji, da sklone hrvatske veleposjednike, uebi li možda i oni na slični način poput gospode Češke i Moravske, stupili k uzajamnom osnuću šumarskog učilišta za hrvatske zemlje, u koju se svrhu opetovano na gospodarsko družtvo i hrvatski narod obraćao. Nu u koliko i jesu pojedinci podhvat taj podupirali, to se ipak nije moglo i na samo oživotvorenje te namisli preći, i tako vidimo, daje žali bože rodoljubno nastojanje poštenjaka Sporera još dugo ostalo neizvedeno, nu ideja o hrvatskom šumarskom učilištu, kako ju je Šporer zamislio i u narodu širio, tinjaše ipak, ako i otajno, sveudilj jače i tako dugo u hrvatskih otačbenika, dok nije napokon ipak i u prkos svim zlobam neprijateljskih nam živalja oko god. 1860. urodila željenim plodom. Na dne 19. studena 1860. godine bude napokon ipak u Križevcih pod okriljem vladnog povjerenika Mojsije Baltića, prvo hrvatsko šumarsko i gospodarsko učilište najsvečanije otvoreno. Naum Šporerov i želja hrvatskih šumara, bude ipak nakon dvadeset godina činom, u koliko ii je pako tim veći sam cilj polučen bio ili ne, nije nam ovdo razglabati, to bo već nije povjest, već zbilja sadašnjosti. Tim pako ujedno dovršujemo ta naša razmatranja o stanju i razvoju šumarstva u naroda hrvatskoga, želeć da te slike prošlosti budu uputom za budućnost. Dvadeset je minulo godina, odkad stupismo i u pogledu šumsko gospodarstvenom u kolo kulturnih naroda. Jesmo li pako od to doba i napredovali tekom vremena, jesmo li pokušali stare grehe izpraviti, loše uredbe zamjeniti zgodnijimi, blagostni upliv šuma naših, na tlo, podnebje, vlagu, duševno te materijalno blagostanje naroda našega osjegurati, prihod šuma naših potrajno urediti itd. na to ćemo i mi jednom imat odgovarati u povjesti potomstvu našem. Još jedna k riešenju pitanja o čistom prihodu šuma. Piše ,j^, IDarLC]aelo-^©l3:37-. Na članak koga napisah u IV. svezku g. 1882. ovoga lista, objelodanio je gospodin c. kr. umirovljeni šamarnik Ante Tomić u VI svezci istoga godišnika, protuodgovor pod naslovom „Na obranu", na koji mi je čast sliedeće uzvratiti. Gospodin šumarnik Toraić, odvraća na moje, doslovno pitanje: „Molim g. protivnika, da bude tako dobar objaviti šumarskom obćinstvu, da li je u Hrvatsko i Slavoniji, uključivo bivšu vojnu Krajinu, vidio ma samo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 25 —´ ´ jednu jedinu gospodarstvenu ciel, u rukuh jednoga vlastelina, gde bi svi dobni razredi, od I do X godine obhodnje, u jednakoj ili bar približno jednakoj površini zastupani bili, koja bi dakle u pravom smislu rieči njegovom idealu odgovarajuću „normalnu šumu" predstavljala? sledeće: „To je pako jedna onih „koza" — koju t. z. praktikeri, pristašem racionalnih metoda naproti, najvole derati, odnosno stavljati. Neoiisleći pri tom, da tamo već pitaju za gotov učin, koji se tek po obavljenoj jednoj gospodarskoj obhodnji, koja kod visokih šuma 100 i više godina traje, postizava, dočim se bit racionalnih metoda baš u tome karakteriše, da nastoje iz nepravilnih šuma, pravilno — odnosno normalno stanje šuma polučiti, koje u istinu neobstoji ~ već se tek stvoriti imade." Ja sam bezuvjetno izćekivao i sam, da će g. Tomić tu činjenicu morat potvrditi, jer šuma u normalnome stanju, nejma nigde ni u koga u našoj domovini. Nu povraćajme se sada i opet, na tvrdnje g. Tomića u 2. i 8. svezku „Šumarskog lista" od g. 1877. obzirom na normalni prihod i normalnu vriednost uredjene šume, po kojih bi najstariji šestar, imao biti representantom godišnjeg priraštaja svih ostalih mladjih dielova, ter gde bi nam sječivni prihod prikazivao godišnji prirast svih čestih, a sada si i opeta dozovimo na um najnoviju tvrdnju g. Tomića, da ta idealna normalna šuma, u obće ni ne postoji, to mi je time omogućeno, na kratko sliedeće, kao protuodgovor izjaviti: Gospodin Tomić, obara sam ono što je u prilog sobstvene argumentatacije naveo, a zasade moje skrižaljke o prihodu, kako no ju u „Silhuettah" spomenuh, gospodin, šumarnik kako se čini nije pravo shvatio. Prije kojih 20 godina, bilo je u nas još mnogo sječi doraslih hrastika, kojih velik dio gospodarsko obhodnu dobu već odavna bijaše nadmašila; danas ih je medjutim većina već posječena, površine im zapremaju branjevine od 1—20, ili poprečno deset godina starosti. U kohko pako g. Tomić u svojoj „obrani", navadja: da se normalno stanje njeke šume već unutar dobe jedne obhodnje polučiti može, to sam prisiljen, da ga zaprosim, da nas u ovome listu podući, kako h nam treba postupati, da dobijemo u jednoj gospodarskoj cieli, u kojoj nam primjerice 1 do 80 godišnji dobni razredi, ili kako gori spomenusmo 20-godišnji razredi manjkaju, u vremenu jedne obhođne dobe od X godina, I do X godišnje sastojine, dojakošnje vrsti uzgoja, te jednakih ili bar približno jednakih ploština. Ja, a samnom valjda i mnogi drugi sudrugovi šumari, do sada bar, još nenaučismo taj izvrstni gospodarski cilj, tako brzo polučivati, g. šumarnik, odužio bi nam se dakle veoma, kad bi nas izvoljeo u tome podučiti. Dalnja mu opazka, da tobože kataster, zakonom propisane izkaze prihoda od g. 1850. do 1874. za nuzgredne šumske užitke, ne pripisuje takodjer i mladjim, dakle takove užitke još nedavajućim sastojinam, takodjer nestoji. A prihodi se nuzgrednih užitaka, naravno mogahu samo za one šume izkazati, koje takove, unutar pomenute dobe i zbilja davahu. Prije g. 1850. nadorasle |
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 26 — mlađje sastojine pako, kao i oue nakon g. 1874. posječene sastojine, nemogahu da bome na prihode ote uplivati; pa je ipak kraj svega toga kataster uzeo u račun posije godine 1875, one od g, 1850. do g. 1874. u doraslih sastojina, dotekavše nuzgredne prihode, i za sve prije g. 1850. kao i posije g. 1874. nastavše mlade sastojine. Kataster bo veli: Ova ili ona jedno ili dvadeset godišnja branjevina spada prema stojbinskoj joj vrstnoći, vrsti uzgoja i drveća u ovaj, n, p. drugi razred stojbiuske vrstnoće. Drugoj stojbinskoj vrstnoći, pako odgovara po ljestvici čista prihoda, odnosno priraštaja, godišnji popriečni prirast od 2.5 jedrih metara, iz toga pako sliedi da joj je i cisti prihod, jednak čistome prihodu dorasle sastojine iste stojbiuske vrstnoće!! Pa ipak je baš i u ovom tako zvanom čistom prihodu, sadržan takodjer i onaj ustanovljeni prihod nuzgrednih užitaka starih sastojina. U tome se pako, a sa mnom i svi šumari u obće, sa g. Tomićem podpunoma slažem, gde veli, da normalno stanje šume postići, cilj je naših gospodarskih naprezanja, a onaj je način bez dvojbe najracionalniji, a i najbolji po nas, koji nas najsjegurnije i najbržje cilju tom dovodi. Jer u tom smislu neoporičem ni onaj „dokazom" služeći navod: da drvna gromada, podpunoma obrasle rali šumske površine, podeljena sa dobom starosti te sastojine, poprečni godišnji prirast označuje. 0 toj se činjenici medjutim u tih razprava ni neradi. Neradi se nadalje o tome, ni obzirom na predmet tih naših razpra, već se tuj radi o čistom prihodu šumskoga tla, po kojemu se isto ond^ oporeziti imalo bude. Šumska renta i renta šumskoga tla pako nisu pojmovi synonimni brojna im se vriednost bo vele razlikuje, ter pošto sam ovu u svojih „Silhoueta" dovoljno jasno i temeljito označio, to držim, da mi netreba sada tuj, taj predmet i još jedanput razglabati, najmanje pako i mome protivniku, za koga sam sada dovoljno osvjedočen, da kao nepopustivi pristaša stare škole „nečistog prihoda" (Brutoschule), principija nauke o Čistom prihodu, baš načelno perhorescira. — Bilo mu u tome od sele prosto polje i Pouku, što no ju gospodin protivnik, toli ponosno na kraju svoje „Obrane" spominje; da i zakon sam tobože naredjuje reklamaciju, u slučaju neistinosti katastralnih radnja, primam, ma sve da mi je već i od prije poznata, na znanje. Da se pako i gospodin Tomić tim reklamacijam utiće, to me dovadja do zaključka, da ju je naveo samo stoga, što i on sam osjeća, da bi način kako kataster čisti prihod ustanovljuje mogao možda ipak do krivih zaključaka dovađjati? Pa kako i nebi, kad samo i pomislimo, koli se raznoimene fictivne i nenaravske kolikoće zajedno izpremješaše i u medjusrbni odnošaj svadjaju?! U ovome je postupku očito izražen manjak ma baš svakoga načela, koji je po svoj prilici takodjer i sklonuo, da se je onako ma baš bez osnove, takove HiiiliaiHHiiliiHiiiiiiiii |
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 27 <-- 27 --> PDF |
-^- 27 — ^ cienike ćistih prihoda šuma, od g. 1880, u najnovije doba, tako rekuć preko noći, za kojih lOOo/^ povisilo, što će sjegurno i mome veleštovanom gospodinu protivniku poznato biti? I to sve, bez da bi bili dotiguj organi u nepriliku došli, kako da takav svojevoljni naprasni učin, na temelju pokupljenih tinbenika o prihodu i brojevno efektuiraju. Ta potrebno ie samo, da se jednostavno povise postotni iznosi građje u u toliko, da odgovaraju; ili da se neodbije neunovživi dio drvne gromade sastojine, da se obale čuvarski i upravni troškovi, već kako i prema potrebi računa, ili da se pomeću površine u višje razrede stojbinske vrstnoće, pak eto ti gotovi povišeni cienik, a i račun se slaže! A neka pokuša tkogod, po načelih nauke o čistome prihodu, tako experimentirati, taj će se brzo o nemogućnosti takovog poduzeća osvjedoćiti, preči ga bo u tome i samo sjegurno i temeljito načelo postupka. Po ovome netreba fingirati, jer sa sađanje ciene, za ukupnu drvnu gromadu mogu uzeti u račun, jednom rečju, moći je na samom temelju činjenica raditi što mu drago, iznos poput gori spomenutoga, ipak se nebude nikojim načinom mogao proračunati. — Istina doduše moj gospodin protivnik nam veli: reklamirajte! To se bude i učinilo; nu kad bi primjerice gospodin Tomić, sjedio kao strukovni izvjestitelj države, u okružnome povjerenstvu, pak da se onda tkogod nadje, koji bi sve to naveo, što i kako on to svojoj „obrani" savjetuje, nebi li on tad kao zastupnik protivnićke stranke porez plaćajućih rekao: okružno povjerenstro nije zato sazvane da izpituje, što je procjenbeni porjerenik u šumi radio; reklamatije su se imale prijaviti kotarskim povjerenstvom, u ostalom ja se sa predlogom procjenbenog povjerinika, koji je u tom pitanju istih načela kao i ja, podpunoma slažem, a pošto poprečni prirast (aritmetička sredina) najstarijeg šestara. „Normalne šume, jednak zbiljnom godišnjem prihodu svakog pojedinog diela sastojine, to je takodjer i ovde izkazani čisti prihod (šumska renta) dobar? A čisti prihod šumskoga tla, kako ga zakon traži? Nut, ta to je jedno te isto I — Konačno pako g. Tomić još i sledeće navadja: „Pošto je u ostalom u provincialu segregacija jnr svagde provedena, a isto tako i u bivšoj vojenoj Krajini izlučenje državnih šuma i onih imovnih obćina obavljeno, to gori spomenuti prigovori, obćii^om na raznoUke posjednike, samo još iznimno možda za njeke krajeve u provincialu vriediti mogu, nipošto pako i za šume bivše Krajine, pošto u posljednoj i onako samo dvie vrsti šumovlastnika nalazimo naime erar i imovne obćine." Pa zar ova slučajna obstojnost i zbilja u kojemu savezu stoji, sa samom stvarju, 0 kojoj se radi? pa nije li možda svejedno, bio tko mu drago posjednik šume, i koja mu drago šumska površina? |
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Konačno pako moram i ja, prepustiti štovanim đrugovom strukovnjakbm, da sami odluče, jeda li je takav način preračunavanja čistog prilioda, znanstveno opravdan ili ne? Dolnji Miloljac koncem studena 1882. Još njekolike k reorganizaciji šumarstva u starom provincijalu. Kako bi valjalo, da se naše šumarstvo preustroji ili bolje rekuć ustroji 0 tome bi već mnogo puta govor. Nii koliko Ijudih toliko čudi — pa napokon više oči bolje vidi, pa tako si pređuzeh i ja, da koju o tom kažem, i to sa stanovišta, na kojemu se kao šumar službujući uz odnošaje kakovi danas kod urbarnih obćina postoje, zbilja nalazim. U člancih ovoga glasila u svezku IV. g. 1881. i svezki L g. 1882. „0 reorganizaciji šumarstva", nalazimo iztaknute malo ne sve činjenice uplivajuće i uvjetujuće razvoj našega šumarstva. Spominje se tamo, o uredjenju vrhovnog nadzora, o šumarsko političkoj upravi i t. d. nu pri svem tom nije uzet obzir, i na one posebne nedostatke. u izvršivanju službe same, po pojedinih šumarskih organih, pa ipak su baš i to bitne zapreke koretnog vršenja prinadležnih im dužnostih. Na spoznanju baš ovih pako, imade se temeljiti i spoznanje zapreka razvoja vrhovne uprave, a konačno i sam danas u nas vladajući sustav. Pošto su dakle, u gore navedenih člancih, označeni samo u obćenitosti nedostatci dosađanjeg gospodarenja, po naših obćinskih šuma, to ćemo ovdje na kratku još i koju specialnu o bitnosti službovanja t. j . o nedostatcih unutar tehničkog službovanja spomenuti, držeć, da bi se na to kod preustrojenja imao uzeti obzir. Naglašujem pako prije svega, da sam uvjeren, da polag obstojnostih, kojs do danas u našem šumskom gospodarenju u urbarno obćinskih šuma vladaju, nema nade da bi se te šume uzdržati dale, kako to ne samo potreba naroda, no i umno gospodarenje iziskuju. * Razmatramo li naše kotarske šumarije i njihov temelj gospodarenju t. j gospodarske im osnove, to dolazimo do sljedećih zaključaka. Osnove ove prave po nalogu županija u propisanih po županijskih nadšumarih rokovih, kotarski šumari, (vidi normat. naredb. od 4. ožujka 1871). Osnove te kako nas izkustvo upućuje, ni najmanje neodgovaraju svrsi, one se bo izradjuju, bez obzira na potrebe, mjestne i gospodarske obstojnosti i zahtjeve, uvjek te uvjek po jednome kalupu. Da spomenemo samo jedan primjer: Urbarna obćina x. dobila je segregacijom samo 10 hektara, hrastove šume, koja joj predana na potraj no uživanje. Obćina ova sastoji uzmimo, od 50 selišta, kojim valja od sada godimice iz te šume, izavati gorivo, x komada svinja žiriti. y komada blaga pašom pre |