DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 3 — budu li se redovito i sa svijuh strana saobćivati, a isto tako postaju i sva ostala razpravljanja znanstvenih kao i inih dnevnih pitanja, po čitatelje tek onda osobito zanimiva, kad se po raznih osoba i s različitih stanovištah saobćuju i razglabaju. Mi bismo pako, mogli u slučaju, da nam rieči ove neostanu bez odziva, s vremenom možda takodjer i šumarski mjesečnik izdavati,´ što do sada i uz obstojeće okolnosti, absolutno moguće nije. Podignuće struke naše, šumarskog nam družtva, ovoga lista i želje za napr edk om n ukahu nas, da eto i ove redke napisasmo, namjeniv ih uvaženju i razmatranju savjestnih, naprednih, vrstnih i domoljubnih naših drugova, dosadanji uspjeh pako, kao i radostni znaci bolje budućnosti naše struke u Hrvatskoj, pobudjuju u nama nadu, da ćemo možda već do mala moći takodjer i uspjeh, tih naših nastojanja prikazati. A u to ime pozdravljamo veleštovane članove šumarskog družtva, u to im ime eto takodjer i opeta dozivljemo, rieči nezaboravnoga hrvatskog pjesnika: K jednoj misli duh izne´ste! K jednom činu dajte ruke! Ante Tomić. Na dne 5. siečnja 1883. slavi visoko poštovani i pocastni član hrvatskoga šumarskoga družtva, jedan najvjernijih suradnika ovoga lista, vriedni starina c. kr, umirovljeni šumarnik Ante Tomić osamdeset godišnjicu, zasluži noga i vriednoga života. Mi snaše strane pako držimo, da ćemo se najbolje odužiti i veleštovanim čitaocem šumarskoga lista, ako K im tom s godom priobćimo vjekopis tog veterana hrvatskih šumara. Činimo to pako još i tim milije, jer nam stalo, da upoznavanjem osobito mladjih nam drugova, sa odlićnimi muževi našega stališta, u njih pobudimo, takodjer i ono neobhodno potrebno čustvo štovanja, prema zaslup;am, radu i maru starijih Medju najzaslužnijimi muževi, na polja razvitka hrvatskog šumoznanstva i šumarskog stališa pako, nedvojbeno je mjesto, takodjer i našemu Tomiću. Sav je svoj vjek bio posvetio samo našoj šumarskoj struci i napredku šumarstva Hrvatskog mu doma. Javni mu rad i djelovanje za poslednjih godina, članovom je hrvatskoga šumarskoga družtva i onako predobro poznat, nu tim manje mislimo, da im je poznata takodjer i sama prošlost, tog našega odličnika, komu i sam s 3^ višnji dao netom doživiti riedko i vanredno slavje. Ante Tomić rodio se na dne 5. sečnja g. 1803> u Vinkovcih. Otac mu bijaše furirom. Godine 181L dodje usljed otčeva premeštenja u Mitrovicu. gdje ujedno svršio i njemačke normalne škole. Godine 1818. pošalje ga otac na za onda dosta poznatu gimnaziju u Vinkovce. Svršivši tuj 6 gimnazialnih razreda |
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 4 — željenim uspjehom, bude god. 1824. po vrhovnoj krajiškoj oblasti, kao krajiški pitomac primljen u Mariabrunsku školu. I tuj nalazimo Tomića, po prvi puta na braniku šumarstva. Tuj je Tomić uz Hrvata Stanislava Dragančića i kasnije u Hrvatskoj služećega Josipa Kargla probavio tri godine dana koristnog naukovanja. Osobiti duh odgojivanja, koji za ono doba na tom zavodu vladaše, uzrokom bje, da su svi Hrvati, pitomci spomenutog marijabrunskog zavoda, i kasnije u javnome životu, njeku prijateljsku udružbu sačinjavali, pa tako vidimo, da je Tomić već za rana stupio u kolo pokretača hrvatskog šumarstva. Svršivši pako Tomić nauke šumarske, stupi na dne 1. rujna g. 1827 kao šumarski vježbenik u službu gradiške pukovnije. Tuj je ostao sve do studena g. 1829- kad no bude premešten k vlaško ilirskoj pukovniji u Banat, postavši ujedno i privremenim obilaziteljem šuma, kod šumarskog ureda u Bosoviću Odavlje ga i opet g. 1831. premjeste k brodskoj pukovniji, gde je kao obilazitelj šuma služio sve do konca mjeseca travnja g. 1835. Od tuda krenu i opet u istome svojstvu k sluinskoj pukovniji, gde je ostao sve do konca lipnja god. 1844. Tečajem tog 16-godišnjeg službovanja po raznih krajevih domovine, imao je Tomić dovoljno prilike, da se upoznade sa obstoječimi odnošaji šumarske uprave u Krajini, da proući gospodarske kao i socialne odnošaje njezine. To ga napokon sklonu da je godine 1843. izradio, oveći elaborat o manjkavosti šumarske uprave u Krajini, kao i o uzrocih njenih, ter učinih kojimi bi se ti odnošaji popraviti mogli. Radnja ta bude putem predpostavljene mu oblasti podnesena, na shodno rešenje bojnomu vjeću, kano ti vrhovnoj krajiškoj oblasti. Ovo ga i opet u prepisu povrati šumarskom ravnateljstvu, kao i pojedinim pukovnijskim upraviteljstvom na očitovanje, za da se onda konačno o njemu zaklučak stvoriti uzmogne, Nu pošto je Tomić u tom svom operatu, predočio one oblasti, koje za onda izvjestiteljstvo šumarstva kod pojedinih pukovnijah kao i kod Generalkomraande imadijahu, kao svojoj zadaći nedorasle, to se iste naravno malo ne jednodušno protiva Tomićevim predlogom izjaviše, na što bojno vjeće cielu stvar in suspenso ostavi, dopitavši ipak Tomiću, za onda dosta znamenitu nagradu u iznosu od 80 for. za uloženi mu trud. Glavne preinake koje je Tomić u tom svome elaboratu naumio obzirom na uredjenje šumarstva u Krajini provesti, bijahu: prvo; da se broj šumara, lugara kao i čuvara kod svake pukovnije potrebam primjereno umnoži. Drugo; na čelu svakog šumskog ureda da bude, u mjesto dosadanjih obilazitelja šuma, po jedan nadšumar, po časti i znakovih uniforme ravan kapetanu, kod otočke pako i banatske pukovnije, koje najviše šumama obilovahu da bude svagdje još i po jedan šumarnik namješten. Ti šumarnici pako, da budu po časti ravni majorom u vojsci- Na šelu čitavog šumarstva u krajini pako imalo je biti posebno šumarsko ravnateljstvo, sastojeće se od jednoga ravnatelja šumarstva, jednoga ili dvojice šumarnikah i primjerenog broja šumara. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 5 — To bijahu najbitiiije promjene, koje je Tomić obzirom na reorganizaciju šumarstva u Krajini g. 1843. predlagao. U koliko pako i nije mogao ^a onda svojimi predloži uspjeti, to mu budu isti ipak kasnije, prigodom provedbe reorganizacije šumarstva u Krajini g. 1858. u bitnosti usvojeni i oživotvoreni. Uz današnje sasma promenjene odnošaje, taj elaborat Tomićev ako i neima već praktićne vriednosti, a ono je ipak vrlo zanimiv po proučenju povjestnog razvoja šumarstva u Krajini, i toli obzirom na opis tada postojećih odnošaja, kao i obzirom na mnogobrojne statistične i povjestne podatke. Za Tomića samog ipak ta radnja neosta bez posledica, on bo je tim operatom bio povukao na se pozornost toli mjerodavnih krugova, koli i onu šumara. Koncem kolovoza g. 1844. bude Tomić i opet premešten, i touBelovar, gde je ostao sve do godine 1851. Tuj mu se je podjedno i po prvi puta pružila zgoda, da stupi u užji savez, sa prvaci šumarstva u Hrvatskoj za ono doba, naime sa Franjom Šporerom i Dragutinom Kosom. Godine 1842. utemeljeno brvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo imalo, kako je poznato, takodjer i posebni šumarski odsiek, kojemu je Šporer bio predsjednikom. Videć medjutim naši šumari, da im to gospodarsko družtvo u bitnosti ipak neodgovara željam i potrebam, odluciše g. 1846. kao što je poznato, ustrojiti posebno šumarsko družtvo. Šporer koji je u to doba bio obilaziteljem šuma brodske pukovnije, i šumarnik gTofa Erđodja Kos, sazovu u to ime na sam božić g. 1846. sastanak odlićnijih šumara, na nadbiskupskom dobru Precec, kod nadbiskupskog šumarnika Panznera, ter k sastanku tomu pozovu takodjer i Tomića, koji se radostno odazva želji vriednih drugova. Tom zgodom budu podjedno ustanovljena i pravila ustrojit se imajućeg šumarskog družtva? odnosno za prvi početak odsjeka šumarskog kod gospodarskoga đružtva. Naravno pako da je Tomić, koji je već i prije bivši još u Ogulinu, razne šumarske članke u tadanjih gospodarskih novina objelodanjivao, bio takodjer jedan glavnih suradnika na književnom polju, mladjahnog tog družtva. Za burnih godina 1848. i 1841. zapne medjutim takodjer i djelovanje šumarskog družtva, kad no se pako g. 1851. razpisao natječaj za mjesta šumarskih procjenitelja, prigodom novo ustrojstva zemljarinskog katastra, prestupiše Tomić i Šporer kao katastraini povjerenici šumske procjene, Dragutin Kos pako kao zemaljski povjerenik za uredjenje zemijarine u katastralnu služba, od sada postaše ta tri začetnika šumarskog pokreta, u nas, takodjer i vierni prijatelji za čitav ostali život. Osobito se pako Tomić i Šporer iskreno paziše. Kad je pako g. 1851. kod vlade u Zagrebu, obdržavan prvi državni izpit za osposobljenje za samostalnu šumarsku upravu, bijaše i opet Šporer predsjednikom, Tomić i Kos pako povjerenici, izpitnog povjerenstva, koje ministarstvo na predlog gospodarskoga družtva imenovalo bilo. Kako medjutim usljed poznatih novo nastavših po hrvatstvo vele nepovoljnih odnošaja, javno djelovanje šumarskog družtva i njegovih pobornika u prilog hrvatske stvari moralo prestati, tako je i Tomić počam od g. 1858 sav svoj rad posvetio lih samo proučenju i uredjenju zemljarinsko katastralnih radnja u do |
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 6 <-- 6 --> PDF |
movini našoj, koju je tom prilikom stranom kao povjerenik prizivnog povjerenstva, stranom i opet kao zastupnik erara u istom poslu, diljem proputovao i spoznati naučio. A malo će u obće biti u nas šumara, koji bi naše šumarske gospodarske odnošaje poznavali poput Tomića. Njegovo uplivanje na ustanovlivanje čistog prihoda šuma, i njihovo uvrstjivanje, u pojedine razrede čistog prikoda, bilo ja tamo sve do konca g. 1858. od najveće važnosti. Poslovi mu katastralni, poimence i po Slavoniji, dosta zadavahu neprilika, a nije manjkalo ni podlih denuncijacija. Osobito je pako Tomić i u samome povjerenstvu nastojao oko pravednog sniženja čistih prihoda šuma, te je u istu svrhu bio sastavio, prigodno i razpravicu, u kojoj je dokazivao, da je čisti prihod po rali, kod šuma u razmerju sa čistim prihodom pašnikah, u istinu manji- — Tim je pako došao u koliziju sa predpostavljenimi mu organi, što mu i opet oa tohko dozlogrdi položaj, da je napokom početkom g. 1859 ostavio vele nezahvalnu tu službu kod katastera, ter prešao i opet u krajišku službu, kao nadšumar u Belucrkvu, nasledivši tako primjer jur već prije katastralnu službu ostavših si drugova Šporera i Kosa. Udalenjem te trojice bude malo zatim takodjer i šumarsko družtvo razpušteno. U Belojcrkvi ostao je Tomić sve do konca travnja g. 1860, odkuda ga premjestiše kao šumarnika u Karansebeš. Tu je Tomić na dne 1. veljače g. 1867. slavio znamenitu i riedku svečanost, naime četrdeset godišnjicu, zaslužnog i revnog mu djelovanja u šumarskoj struci. Koli je pako već onda bio u svojih sudrugova oblubljen dokazuje i liepo slavje koje mu spomenutom vSgodora prirediše. Šumarsko mu osoblje bo tom zgodom posveti prekrasan pokal iz srebra sa šumarskimi emblemi. U obće bijahu to najlepši dani njegovi, kako to svečar i sam priznaje, sreča mu ta ipak, bude u toliko i opet poremećena, što bje ]. lipnjom g. 1867 premješten, u istom svojstvu šumarnika k šumarskom ravnateljstvu u Zagreb. Njegovo djelovanje od to doba u Zagrebu odviš je dobro poznato, svima koji imadijahu sreču tadanje doba š njim služiti i raditi. Uzčuvati narodu krajiškome silno bogatstvo, nanizano u šumama, najpreća mu bijaše skrb. Osobito se mnogo uz to trudio bio i oko konačnog uredjenja šuirarskih odnošaja u Krajini, imence je pako i g. l87I. kad no je ministarstvo od zagrebačkog krajiškog šumarskog ravnateljstva zahtievalo osnovu prenstrojstva šumarstva, zagovarao potrebu izlučenja servituta u krajiških šuma, u koju je svrhu takodjer i poznati naputak za izlucenje imovno obćinskih šuma u kj-ajini izradio bio. Godine l87l. bude Tomić po zemaljskoj vladi imenovan predsjednikom stalnog izpitnog povjerenstva za obdržavanje višjih šumarskih izpita, koju je čast kroz više godina obnašao. Kad je pako godine 1872. u Krajini provedena reorganizacija državnog šumarstva, morao je i Tomić, uz druge zaslužne njeke veterane na polju šumarstva, ustupiti, ter budu koncem ožujka g, 1872. stavljen u zaslužno stanje mira, nakon četrdeset i četirgodišnjeg vriednog službovanja. Istodobno pako počelo se takodjer i oko poznatog konzorcija za nabavu šuma investicionalne krajiške zaklade, u brodskoj regimenti raditi, što i našega Tomića sklonu da ustao na |
| ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 7 <-- 7 --> PDF |
branik narodnih nam interesa, istodobno je pako išao na sastavlanje ovećeg operata „Uredjeuje i procjena nepravilnih visokih šuma, po nacelih kombiniranog razšestarenja", o kojem vrlo interesantnom djelu nam bude prigodno, još i koju obširniju reci. Kad se je pako neumornim nastojanjem blago uspomene nadšumara Vladoje Keroškonjia i opet počelo oko g. 1875. raditi, oko novo utemeljenja hrvatsko šumarskog đružtva, bio je i opet Ante Tomić, jedan od prvih, koji se latiše posla. Novo utemeljeno družtvo pako pijznavajuć velike zasluge njegove^ izabra ga svojim prvim predsjednikom, koju je čast obnašao, na radost svijuh mu štovatelja sve do g. 1878., ka no se je bezuvjetno zahvalio na odlikovanju, na što ga družtvo istodobno na glavnoj skupštini koja se u Sisku obdržavaše, svojim počastnim članom izabra, izka^av tako tom nestoru liepe nam struke svoju duboku harnost. Djelovanje Tomićevo, na polju strukovnom nije medjutim još sveudilj prestalo, a naš ga eto „Šumarski list" ponosom broji medju svoje najodličnije suradnike, a stoga mu eto i k današnjoj rieđkoj slavi osamdesetgodišnjeg rodjenđana, ovo njekoliko redaka, u znak osobitoga našega štovanja posvetismo. Uzdržao nam Svevišnji dičnog tog sina domovine Hrvatske, i odličnog člana našega družtva još mnogo i mnogo godina. To su želje naše, a sjegurno i iskrene želje svijuh koji ga znadu. Živio! nam Ante — na mnoga ljeta — živio! U Križevcih, koncem g. 1882. Fran Kesterčanek. Kako đa organiziramo naše šumarstvo. Pitanje reorganizaciju naše šumarske uprave, cesto se puta jur u ovome glasilu razpravljalo. Iztaknuti su nedostatci postojećih odnošaja, uagiašene potrebe struke, a učinjen bi već i predlog kako da se ta naša šumarska uprava svrsi shodno organizuje. U svibnju t. g. imade se provesti reorganizacija političke uprave u zemlji, a s ovom takodjer i donjekle organizacija šumarstva. Bilo je nedavno u tu svrhu po preuzvišenom g. banu sazvano i posebno povjerenstvo, da vieča o reorganizaciji zemaljske uprave, nu kako žali bože nijednog šumai´a nije mogla zapasti sreća, da sudjeluje tim važnim vječanjam, to nije ni taj put 0 šumskoj organizaciji, kraj sve velevažnosti stvari, ni govora bilo. U obće pako čini se, da se mjerodavni faktori do sada još žacaju toga pitanja, u koliko bo u svih objelodanjenih oficioznih kao i neoficioznih osnova organizacije zemaljske uprave, obzirom na šumarstvo nalazimo status quo. Nevaljalost postojećeg uredjenja našeg zemaljskog šumarsko upravnog sustava, kao i potreba preustrojstva, odnosno ustrojstva , po strukovnjacih bi već prečesto puta nagla.^ena,^" u koliko pako još koji o tome dvoji upućujemo ga na odnosne razprave toli u ovome listu, koli i svih ostalih naših javnih giasilih. Konačno sjećamo samo još i na zaključke posljednih dvijuh šumarskih skupština, i tamo |