DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1883 str. 6     <-- 6 -->        PDF

movini našoj, koju je tom prilikom stranom kao povjerenik prizivnog povjerenstva,
stranom i opet kao zastupnik erara u istom poslu, diljem proputovao i
spoznati naučio. A malo će u obće biti u nas šumara, koji bi naše šumarske
gospodarske odnošaje poznavali poput Tomića. Njegovo uplivanje na ustanovlivanje
čistog prihoda šuma, i njihovo uvrstjivanje, u pojedine razrede čistog prikoda,
bilo ja tamo sve do konca g. 1858. od najveće važnosti.


Poslovi mu katastralni, poimence i po Slavoniji, dosta zadavahu neprilika,
a nije manjkalo ni podlih denuncijacija. Osobito je pako Tomić i u samome
povjerenstvu nastojao oko pravednog sniženja čistih prihoda šuma, te je u istu
svrhu bio sastavio, prigodno i razpravicu, u kojoj je dokazivao, da je čisti prihod
po rali, kod šuma u razmerju sa čistim prihodom pašnikah, u istinu manji- —
Tim je pako došao u koliziju sa predpostavljenimi mu organi, što mu i opet
oa tohko dozlogrdi položaj, da je napokom početkom g. 1859 ostavio vele nezahvalnu
tu službu kod katastera, ter prešao i opet u krajišku službu, kao
nadšumar u Belucrkvu, nasledivši tako primjer jur već prije katastralnu službu
ostavših si drugova Šporera i Kosa.


Udalenjem te trojice bude malo zatim takodjer i šumarsko družtvo razpušteno.
U Belojcrkvi ostao je Tomić sve do konca travnja g. 1860, odkuda
ga premjestiše kao šumarnika u Karansebeš. Tu je Tomić na dne 1. veljače g.
1867. slavio znamenitu i riedku svečanost, naime četrdeset godišnjicu,
zaslužnog i revnog mu djelovanja u šumarskoj struci. Koli je pako već onda bio
u svojih sudrugova oblubljen dokazuje i liepo slavje koje mu spomenutom
vSgodora prirediše. Šumarsko mu osoblje bo tom zgodom posveti prekrasan pokal
iz srebra sa šumarskimi emblemi. U obće bijahu to najlepši dani njegovi, kako
to svečar i sam priznaje, sreča mu ta ipak, bude u toliko i opet poremećena,
što bje ]. lipnjom g. 1867 premješten, u istom svojstvu šumarnika k šumarskom
ravnateljstvu u Zagreb. Njegovo djelovanje od to doba u Zagrebu odviš
je dobro poznato, svima koji imadijahu sreču tadanje doba š njim služiti i raditi.
Uzčuvati narodu krajiškome silno bogatstvo, nanizano u šumama, najpreća
mu bijaše skrb. Osobito se mnogo uz to trudio bio i oko konačnog uredjenja
šuirarskih odnošaja u Krajini, imence je pako i g. l87I. kad no je ministarstvo
od zagrebačkog krajiškog šumarskog ravnateljstva zahtievalo osnovu prenstrojstva
šumarstva, zagovarao potrebu izlučenja servituta u krajiških šuma, u
koju je svrhu takodjer i poznati naputak za izlucenje imovno obćinskih šuma
u kj-ajini izradio bio. Godine l87l. bude Tomić po zemaljskoj vladi imenovan
predsjednikom stalnog izpitnog povjerenstva za obdržavanje višjih šumarskih
izpita, koju je čast kroz više godina obnašao.


Kad je pako godine 1872. u Krajini provedena reorganizacija državnog šumarstva,
morao je i Tomić, uz druge zaslužne njeke veterane na polju šumarstva,
ustupiti, ter budu koncem ožujka g, 1872. stavljen u zaslužno stanje mira,
nakon četrdeset i četirgodišnjeg vriednog službovanja. Istodobno pako počelo se
takodjer i oko poznatog konzorcija za nabavu šuma investicionalne krajiške
zaklade, u brodskoj regimenti raditi, što i našega Tomića sklonu da ustao na