DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 3     <-- 3 -->        PDF

.— 45 —


se pako naravno haranju šuma na put stati nemože, gdje i onako siromašno
pučanstvo najvoli u slučaju potrebe, što god zaslužiti iz žumah, odnosno kradjom
i prodajom drva.


Prije navedeno šumsko osoblje, — gdje je u obće takovo i postavljeno, —
nemože u takovih okolnostih, i uz tako manjkav šumski zakon mnogo raditi,
jer što i radi, nalazi na razne zaprieke, a gdje se šume i pomladjuju, tamo
pučanstvo, naviklo imati sve otvoreno za pašu, uništi i taj pođmladek pašom,
a napose i vatrom, što nara dovoljno dokazuju toliki silni šumski požari, koji
se u proljeću i jeseni dogadjaju po svih krajevih tLivatske.


Od tuda pako proizlazi, da se stare šume bezobzirno sjeku, a mlade neodgajaju,
te da se za uzdržavanje i gojenje šume za potomstvo, dosada u nas
slabo mislilo, kao što se nije prava vriednost šuma cienila, več se s istimi maćuhinski
postupalo, a posljedica toga ta, da se uvidjavniji rodoljubi počeše več
i sami tužiti i zgražati u novinstvu nad pustošenjem i umanenjem šumah,
vapeć za vremena jošte, da se tomu na put stane.


Osim toli potrebnih nam drva, koje šume pružaju, važne su i potrebne
iste i sbog njihovog znamenitog uplivanja na podnebje, kao što se je to u novije
doba dovoljno dokazalo.


Šume razbijaju žestinu vjetrova, što je svatko mogao opaziti išav poljem
na vjetru, te kako je nestalo vjetra, čim je došao u šumu. Najžešćem vjetru
kada dospije do šume, nestalo žestine, koja se razpršuje medju drvećem, granjem
i lišćem. Ovako štite šume bližnju okolicu od zlih posljedicah žestoka
vjetra, i to ne samo ljeti, već i zimi, kada snieg mete. Nenalazi li pako mečava
zaprieka, to nameće mjestimice čitave gore od sniega, pod kojima onda
usjevi propadaju, ili ako su goli, pozebu. Najviše se to osjeća, kada se takova
šumska obrana posjeće i time vjetru put otvori. Mnoga je okolica već stoga
opustjela.


Nu sve to nije ništa prama stradanju naših primorskih stranah, usljed
nestajanja šuma.


Bora ili bura je najveća bieda našeg primorca. Kad bura zahuji, ništa
ju nemože zadržati, sve obara na tlo, ter i ono malo plodne zemlje iz gorah
odnaša. A da ta bura u Primorju tako biesni, dokazani je uzrok nestašica šuma,
koja isioj put otvara.


Brdine primorske su goli kamen, na južnoj strani obrnutoj k moru.
S toga se ove gole stine kad sunce sja, a vjetra neima, za 8 do 10 stup. više
ugriju, iiego li ostali zrak, tako da ta vrućina poskoci u ljeti do 40´*R. Uz toliku
vrućinu pako izhlapi sva vlaga iz zemlje, te se i ostali zrak vrlo sgrije,
osuši i razriedi.


Sjeverne stišane i sljeme primoi´skih gora su-šumom i travom obrasle, a
bogate mnogimi izvori. Usljed toga je i tophna ovdje mnogo manja i vegetacija
bujnija. Ova razlika medju hladnim, vlažnim i težkim zrakom vrha ili sljemena,
a riedkim i vrućim zrakom južne strane, uzrok je bure. Jer čim je veća razlika
medju njihovom gustoćom, tim je burnije njihovo komešanje, za da se iz