DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 38 <-- 38 --> PDF |
—.,80 — odnosni statisticni podatci o položaju, obsegu i stanju nuždnih postojećih zaštitnih šuma. . Mi se nadamo, da će jur na temelju tih po internacionalnom kongresu odg. 1873. usvojenih zaključaka, započeta dogovaranja doskora željenim plodom uroditi, pa da neće naročito i žalostni, dogodjaji poslednje dobe ostati bez posljedica bar u toliko, da će se predradnje te čim prije žudjenom cilju privesti. Isto se tako nadunto, da će se pri tom: okoristiti i onim izkustvom, za koje smo danas u pogledu hidrotehničke strane velevažnog tog pitanja i opet izkusniji postah. — Medjutim pako radimo i sami oko čim bržjeg riešenja šumarsko- obranbenog pitanja u domovini našoj, u smislu onih spomena vriednih nazora, koje je bio izvjestitelj internacionalnog kongresa u tom pitanju, sada žahbože već mrtvi Bernhardt, sliedećimi riečmi izrazio bio: „Die absolute Freiheit des Eigenthums birgt nur dann keine Gefahr in sich. wenn eine so hohe Stufe der Cultur erreicht ist, đass ein gemeinschadlicher Missbrauch des Eigenthumes unmoghch wird. Die menschliche Gemeinschaft. die Gesammtheit steht ilber dem Eigenthumsrechte des Einzelnen, in ihr -ffurzelt unsere ganze Kraft. Was wir sind und konnen, das sind und konnen wir nur durch die menschliche Gemeinschaft, denn in dieser Gemeinschafthchkeit unserer Interesseu wurzeU, die Kechtsordnung, welche uns schiitzt, wurzelt die Inteligenz, welche wir uns in der Spaune eines karzen Menschenlebens aneignen diirfen, wurzelt unsere ganze wirthschaftlir´he Kraft, in ihr "vvurzelt der geregelte, der geordnete Verkehr. Wir sind — ich bin sicher, đass mir Niemand wiđerspricht — dieser Gesammtheit und ihrem Thun Achtung und Gehorsam schuldig; sowie die personliche Freiheit nur so weit gehen darf, als sie in einem Staate mit den allgemeinen Gesetzen, welchen wir alle gehorchen miissen, vereinbar ist, ebenso darf die Freiheit des Eigenthums niemals weiter ausgedehnt werden, als es innerhalb der Grenzen unserer CLilturentwickelung moglich ist." Čovjek netreba da bude protivnikom novovjekih stečevina na polju duševne i materijalne kulture, za da ipak priznade istinu, da je izravnajući uphv moderne kulture bitno potresao ravnovesne odnošaje naravi. Pojave, na temelju kojih ovo uztvrdismo, sliedirao danas svi malo ne uzastopce, a sjegurno je već mnogog nas potresla duša, kad li se baš onako ljudski stao razmatranjem tih pitanja baviti. Sjekira, taj njegdašnji simbol napi´edka i kulture, danas je već na mnogih mjestih postala oradjem samoubijstva u pogledu kulturelnom. Sve mjere današnje dobe pako, smjerajuće na obranu ptica, riba, divjači i t. d., imadu bez dvojbe svoj razlog manje više jedino u spoznanju istine, da nam valja i opet izjednačiti one silomične prevrate u ravnovesju naravi, ter da si čovjek ovimi kao i inimi sličnimi putevi bude morao i opet stvoriti one prvobitne zdrave uvjete bivstvanja i uspješnog gospodarstvenog rada. I u našemu se slučaju konačno neradi o drugome, van o silomičnih poremećenjih ravnovesnih odnošaja naravi, u divotnoj stvorbi Svevišnjeg, — a sjegurno da nam nije ni na kraj pameti pomisMti, da bi ma koja država sama |