DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1883 str. 38     <-- 38 -->        PDF

—.,80 —


odnosni statisticni podatci o položaju, obsegu i stanju nuždnih postojećih zaštitnih
šuma.


. Mi se nadamo, da će jur na temelju tih po internacionalnom kongresu
odg. 1873. usvojenih zaključaka, započeta dogovaranja doskora željenim plodom
uroditi, pa da neće naročito i žalostni, dogodjaji poslednje dobe ostati bez posljedica
bar u toliko, da će se predradnje te čim prije žudjenom cilju privesti.
Isto se tako nadunto, da će se pri tom: okoristiti i onim izkustvom, za koje
smo danas u pogledu hidrotehničke strane velevažnog tog pitanja i opet izkusniji
postah. — Medjutim pako radimo i sami oko čim bržjeg riešenja šumarsko-
obranbenog pitanja u domovini našoj, u smislu onih spomena vriednih
nazora, koje je bio izvjestitelj internacionalnog kongresa u tom pitanju, sada
žahbože već mrtvi Bernhardt, sliedećimi riečmi izrazio bio:


„Die absolute Freiheit des Eigenthums birgt nur dann keine Gefahr in
sich. wenn eine so hohe Stufe der Cultur erreicht ist, đass ein gemeinschadlicher
Missbrauch des Eigenthumes unmoghch wird. Die menschliche Gemeinschaft.
die Gesammtheit steht ilber dem Eigenthumsrechte des Einzelnen, in
ihr -ffurzelt unsere ganze Kraft. Was wir sind und konnen, das sind und konnen
wir nur durch die menschliche Gemeinschaft, denn in dieser Gemeinschafthchkeit
unserer Interesseu wurzeU, die Kechtsordnung, welche uns schiitzt, wurzelt
die Inteligenz, welche wir uns in der Spaune eines karzen Menschenlebens aneignen
diirfen, wurzelt unsere ganze wirthschaftlir´he Kraft, in ihr "vvurzelt der
geregelte, der geordnete Verkehr. Wir sind — ich bin sicher, đass mir Niemand
wiđerspricht — dieser Gesammtheit und ihrem Thun Achtung und Gehorsam
schuldig; sowie die personliche Freiheit nur so weit gehen darf, als
sie in einem Staate mit den allgemeinen Gesetzen, welchen wir alle gehorchen
miissen, vereinbar ist, ebenso darf die Freiheit des Eigenthums niemals weiter
ausgedehnt werden, als es innerhalb der Grenzen unserer CLilturentwickelung
moglich ist."


Čovjek netreba da bude protivnikom novovjekih stečevina na polju duševne
i materijalne kulture, za da ipak priznade istinu, da je izravnajući uphv
moderne kulture bitno potresao ravnovesne odnošaje naravi. Pojave, na temelju
kojih ovo uztvrdismo, sliedirao danas svi malo ne uzastopce, a sjegurno je već
mnogog nas potresla duša, kad li se baš onako ljudski stao razmatranjem tih
pitanja baviti. Sjekira, taj njegdašnji simbol napi´edka i kulture, danas je već
na mnogih mjestih postala oradjem samoubijstva u pogledu kulturelnom. Sve
mjere današnje dobe pako, smjerajuće na obranu ptica, riba, divjači i t. d.,
imadu bez dvojbe svoj razlog manje više jedino u spoznanju istine, da nam
valja i opet izjednačiti one silomične prevrate u ravnovesju naravi, ter da si
čovjek ovimi kao i inimi sličnimi putevi bude morao i opet stvoriti one prvobitne
zdrave uvjete bivstvanja i uspješnog gospodarstvenog rada.


I u našemu se slučaju konačno neradi o drugome, van o silomičnih poremećenjih
ravnovesnih odnošaja naravi, u divotnoj stvorbi Svevišnjeg, — a
sjegurno da nam nije ni na kraj pameti pomisMti, da bi ma koja država sama