DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1883 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 125 — naglo i ođtege, a riba tražeć dublja mjesta, zaustavi se djelomice u barah Cgjolovih), većim dielom pako u mnogih savskih pritocih. Neima dvojbe, da bi se u tih potocih zaostala i nagomilana riba opet povratila u Savu — da joj je moguće! Tkokod se je provezao posavskimi seli, bit će za cielo opazio one silne na potocih i jarcih vrbom izpletene pregrade, povučene na najužjih i najplitčih mjestih. Na tih pregradah zaustavi se riba te ju narod može lopatam izgrnivati. Nu biduć, da se tolika riba ne može najednom konsumirati, i radi velike množine svaku cienu izgubi, to sigurno neće biti prećerano, ako rečemo, da polovica tom prilikom pobvataue ribe u ludo propane. Naš čovjek ne zna još mislit na sutra nego samo na danas . . . Nu to još nije sve. Ima potoka u koje se tohka riba sgrne, da, se uzprkos svemu hvatanju ne da sva pohvatat, u buduć, da radi gore spomenutih pregradah niti dalje odplivati ne može, ~ a takovi potoci, kako je poznato, ljeti ma? ne posve usahnu, to je posve nuždna posliedica, da i sva riba u tih potocih propasti mora. Sačuvaj nas bog tada takovom okolicom proći; po dvie, tri nedeije nalazi se takova okolica u pestilentnom smradu, A što takav smrad u zdravstvenom pogledu znaci, mishm, da ne treba istom razpravljati. Sve to još ne bi po ribu toli ubitačno bilo, i sve to moglo bi se ovdje — ondje oprostiti, da ono gore opisano hvatanje ribe ne pada baš u vrieme ikrenja t. j . kad se ribe oplodjuju. Buduć. da se sitnija riba u to vrieme (ožujak) u silnoj množini u hrpe sbija — to ju je s toga i nalaglje pohvatati, — a krupnija riba traži u to doba mirnija mjesta, te radi toga rado u mirne potoke nalazi — gdje ju je opet laglje uhvatiti, — to bi trebalo barem za taj jedan mjesec (ožujak) što strožiju ribostaju uvesti. Kako dosad u tom pogledu nikakove naredbe nema, to nije ni čudo, da se narod svakojakim! sredstvi poslužuje, nebi V što više ribe nalovio; na mnogih mjestib rabi se već i dinamit, ne mareć za to, da se je mnogi dinamitom ljuto osakatio. . Druga vehka pogrieška koja se u tom obziru čini, jest ta, da i naši savski ribari ne paze mnogo na vehčinu uhvaćene ponajpače plemenite ribe: te uzprkos, da im na trgu nitko jedan ili pol drug decimetra velikog smudja ih kečigu kupiti neće, ipak ih oni na prodaju donašaju, — mjesto, da takav sitniš odmah u vodu bace, te do godine obilatiji lov imaju. Da bi riba u narodnom blagostanju i kod nas priličnu ulogu igrala, — a i vlastniku priličan dohodak bacala —, kad bi se s njom racionalno uzelo gospodarit, uvidit je najlaglje iz toga: da se svake godine seljačka-kuća u nedjelju bar dva dana ribom hraniti može, što bi na godinu odprilike 100 (sto) dana na ribu odpadalo. Kad bi recimo, jedna obćina od 2000 stanovnika za ribolov od žitelja 20 nvč. godišnjeg nameta plaćala: to bi prvo obćinska (ili dotičnog vlastnika) blagajna na lahak način došla do liepe krajcare, t. j . 2000.20 -= 400 for. (Od koje bi se svote trojici nadziratelja u mjesecu ožujku 100 for. izplatilo), — a drugo, svaki obćinar mogao bi se za 20 nov. 100 dana |