DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1883 str. 44     <-- 44 -->        PDF

.— 142 —


vidimo nadalje napose i rad, a i vještinu procienbenih povjerenika ilostrovanu,


koje tužne goni svuda isti udes: proklinjanje naroda -- posjeđnikah.


Mimoilazeć oranice i ostale težatbene zemlje, prelazimo na onu točku
predstavke, u kojoj su sadržani prigovori proti šumskoj procieni. Tamo se veli
„Naše šume procienjene su previsoko: Šuina privatnih ima vrlo malo, obćinskih
pako vrlo mnogo; ma i ne upravo šum^, to bar onoga, što se po katastru
uracunjava kao šuma. Čisti dobitak od šuma izračunan je tako visoko, da seljak
mora u svojoj obćinskoj šumi kupiti drvo kako je računano na riečkom
trgu, i da će povrh onoga, što se preko domaće porabe proda, još morati pla(
5ati barem 257o nameta, na svoj privatni posjed, samo u to ime, da obćina
može dobiti na račun šume onolik dohodak, koliki je računan po katastru za
plaćanje poreza". ´


Pa borili se stanoviti kruži koliko jim volja, da seljaka kao vlastnika —
odnosno suvlastnika — sasma iztisnu iz šume i od onih pogodnostih, koje mu
pravo vlastnosti pođaje, mi ne čemo nikada tim nenaravnim načelom pristati,
mi ćemo vazda braniti načelo: svakom neka bude svoje pravo.


Narod, zadruge, družtva, obćine podržaju državu, i ova si je najljući
, đušmarn podkapajuć sama ove stupove. Tamo gdje su šume izvor svemu blagu


narodnjemu, tamo bi se moralo opreznije postupati s onim narodom. Hrvati


ne samo Istre već i ostali, ne bi se smjeli tako nagradjivati za svoj rad i požrt


vovanje oko našumljenja grdnoga krasa, za koje griehe oni najmanje odgova


rati mogu.


Na tamošnje obćinare stavljene su nesnosne takse, za moći dohiti procie


njeni čisti prihod, a ove će" se morati još povisiti, da i zbilja taj prihod do


segnu. A buduć drvo uz mnogostranu konkurenciju ima dan na dan, sve manju


cienu, doći će vrieme kad će obćina morati reći svojim obcinarom: Sve što do


bijem od vaših taksa, ide na uzdržanje i čuvanje šume. Skladajte dakle sami


za porez, ili opeta povisite takse za porabu obćinske šume. A obćinari morat


će opet: Ili me pljusneš o lievo ili o desno lica, menije pljuska svejedno dana.


Evo nadalje kako se u spomenutoj predstavki opisuje postupak procienji


vanja procienbenih povjerenika: „Kod procjene obćinskoga zemljišta postupalo


se je netočno i na brzu ruku. Čitavi veliki kompleksi uzeti su skroz u jednu


klasu prividno nizku, kako se imalo na oku bolje, ali manje djelove, a vrlo


visoko, ako se računalo za slabije, ali za oveće djelove šuma.


Pusti pašnjaci nizkoga reda, uzeti su za šumu, jer simo tamo proviruje


kakov Ijesak ili jasen. To je posve kriv postupak. Takovi predjeli su pašnjaci,


gdje blago obrsti po koju granu, da zaboravi na jasle. Da su ta mjesta ra


čunana svagdje u zadnju klasu šume, još je kriv račun, jer zadnja klasa šume


nosi 20 nov. čistoga dohodka, a tekar peta klasa pašnjaka nosi jedva 16 nov.


prihoda, od rali na godinu.


U pojedinih predjelih nije se obzir uzeo na to, da se šuma ne smije iz


sjeći, nego vrlo malo i na riedko, jer bi kras pod njom, izprala nagla vođa, ili


bi brusilovasto tlo ogolilo, pak se mučno na novo zagajivalo.