DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1883 str. 45 <-- 45 --> PDF |
čist dohodak šume računao se je na temelju vriednosti jednoga bečkoga hvata drva. Može li se taj temelj uzeti za dohodak onih šumskih predjela, gdje se na stotine rali ne može dobiti ni jedan hvat drva? Jedno je računati koliko hvatih u misli može šikara dati, kakove su računane za šumu, al drugi je račun, koliko se hvati iz one šikare može u istinu unovčiti". Za posjek visoke šume računan je spored (turnus) od 100 godina. Ali raznostrane obstojnosti, a ponajveć one, koje izazivlje borba po obstanak ljudski zahtjevaju, da se bukve moraju sjeći već u 40-toj godini, hoće li se imati ikakov dobitak. Doduše mogu se sjeći sastojine u toj dobi, ali je pitanje bih i´ mogu h one dati onaj kvantum drva, koji daje stogodišnja šuma. Na to može svaki razuman siguran odgovor dati. Drugo je opet pitanje, hoće li oblasti dozvoliti posjek u mladjoj dobi, nego nam ga ustanovljuje osnova. Ako budu kod toga oblasti onako skrupolozne kao što su u nekih i manje - važnih stvarih, tad zaista moramo o tom podvojiti. Bilo kako mu drago, procienitelji onih šuma ne poznavahu, niti danas ne poznavaju stanja ni naravi istarskih šuma. Mnogi su djelovi šume prividno dobri, jer su od 20 i 30 godina zabranjeni voljom samoga pučanstva. Vidimo to u obćini Elani. Pred 30 godina zabranila je ova obćina jedan šumski predjel, koji sada po novoj procjeni ima nositi svake godine 1128 for. 64 nove. čistoga dohodha, premda u svih tih 30 godinah nije dao ni 4000 for., a lugar sam je stojao više od te svote. Pa to je´onda nagrada, što je obćina Klana čist prihod jednoga djela šume upotrebljivala u stvaranje nove šume, koja po procieni sada mora imati stogodišnjih bukava i nositi onolik čist prihod! Kako se na narod i životne mu nužde slabo.tko osvrće, i to je sgodno u onoj predstavci kazano: „Mi ne vjerujemo, da se je od te šume kod procjene nzeta u obzir ona krvava potreba (Ezistenzminimum) koju mora svaki imati, da se uzdrži u životu, a to je i drvo za ogriev i kuhanje, koje drvo naš obćinar mora od obćine dobavljati uz taksu t. j . uz cienu za koju bi na Rieci dobio isto drvo, ili ako ne plati takse, mora plaćati porez od obćinske šume nametom na njegovo osebno blago". Ali i drvo s onih liburnijskih šuma izgubilo je svaku cienu od onda od kada se spustile u Rieku dvie željezničke pruge: od sv. Petra i od Karlovca. Brzim i lahkim transportom lahko je sada Rieku obskrbiti potrebnim drvom, a onim bogatim šumskim krajevom osobito Hrvatske, koji su se tim načinomkao približiti k moru, lahko je sada svoje drvo izvažati do Rieke i dalje po moru. Uz silni dovoz drva pala mu je ciena, i naš Istran^ kojega drvo dok ga do Rieke — najbližeg i jedinog trga — sveze, mnogo stoji, nije kadar s onimi se nabijati. On može peljati jednim vozom sa dva para blaga najviše hvat drva; osim šumske takse mora pako za taj hvat drva platiti cestovnoga nameta 8**/o, na izravni državni porez i pokraj toga još 40 novčića cestovine do Rieke. Gdje su još troškovi izdjelavanja, gdje hrana blaga? U obće nama se odmjeruju takovi troškovi, koji nisu dostojni obična prehranjenja tiela; a čovjek, koji radi mora i trošiti. Nu kako se tuj prikazuje, on .-strada na hrani |