DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1883 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 145-— Iz đolnjih đielovali šume ne može se i ne smije onoliko vaditi, koliko bi se izvadilo u drugom položaju, jer bi pjeskovito-brusilovasto tlo strmih brežuljaka naglo izprala voda i jaka bura odnesla i ono nešto humusa, koj se sad stvara, a tim naravski nestalo bi šume, a i oni briegovi obratili bi se u najveću pustoš. Narod ovaj, koj je baš svojom mukom ovdje šume podigao i koj ih i danas iz ogoljenih briegovah stvara, mjesto da se nagradjuje, onom previsokom procjenom dogoditi 6e se upravo protivno, a obćine mjesto da budu prve u razumnu gospodarstvu, moi^ati će barbarskim načinom sjeći šume, da dodju do izplate poreza. To je uz ovakove ubitaćne odnošaje neizbježiva posljedica, a hoće li se i tad na narod vikati? Kadno sam zadnji put rekao, da ne trebamo posebnog zakona, kojim bi se narod silio na pošumljenje, nisam toga rekao u vjetar, jer evo i sami vidimo, koliko je volje i mara u našeg Istrana-Hrvata za podizanje šuma. On mnogo žrtve u to ime ulaže, al eto koliko ga država podupire. To govorim ne zato, što kao Hrvat ljubim onaj biedni narod naš; ta to bi morao opaziti i naš neprijatelj, bio on Taljan, Niemac ili tko mu drago. Ne mislim ni zanovetati niti izazivati ničiju mržnju, kao što nije niti takova imala ona deputacija, koja je taj prosvjed procienbenoj komisiji stavila bila. Kako je njoj kao predstavnici, do šestnaest tisuća hrvatskoga naroda, bila na srdcu istina, ali žalostna istina, tako i ja š njima izpovjedara istu iskrenost, gojeć vruću želju, da nam se ne pođmiće klipove pod noge, da se ne grieši na naše ime, i da nam ne siju trnja i kupinja onuda, s kud ga mi jedva izkrčismo. Neka nas ne gone s naših ognjišta i iz krajeva, gdje su nam najmilije uspomene mladosti i prošlosti naših otaca. A da do toga doći može, kriva će biti jedino država i njena porezna politika, kojom se narod najgroznije ubija, i ovaj će morati tražiti druge krajeve, gdje će dostojnije živiti. Na umu pako neka svima bude ona: „Jao si ga onoj zemlji, gdje puk stane svoju domovinu držati leglom svoga zla, bolesti, glada i nevolje!!" Dok još bijah u Kastvu, na tu predstavku nije još stigao bio odgovor. I zastupstvo predvidjajuć kakov odgovor može doći, podnielo je zastupničkoj kući u Beću molbu, sastojeću iz ovih dvih točaka: 1. „Da obćina kastavska, kao i druge koje se u istom stanju nalaze, ne bude dužna platiti od god. 1881. počamši nijedan višak poreza prema onomu od god. 1880., dakle niti onaj 10 o/o predvidjen zakonom od 7. junija 1881. (Ovdje spominjem, da se tamo porez počemši od god. 1881. utjeruje po novo izradjenom katastru.) Da se pozove c. kr. vlada, neka izvidi obćinske zemlje, zastupanih u carevinskom vieću a ležećih u području krasa, koje obćine racionalno goje svoje šume, ter se tim zaslužnirai čine za budućnost kraškoga pučanstva, pak neka c. kr, vlada predloži zakon o posvemašnjem ih đielomičnom oprostu tako gojenih šuma od poreza za stanovito vrieme, do kojega se može računati na nežto veći prihod." |