DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 182 — te pod vrućim podnebjem više dušične kiseline tvori, nego u hladnijih mjesecih te hladnijih predjelih, a prestane koncem jeseni sasvime. Čim više dušik sadržavajućih tvarih koje tlo sadržaje, tim više nitratah postaje u ovom, pod inače istimi okolnostmi; poljodjelsko tlo, koje se ognoji sa životinjskimi odpadci, bogatije je stoga na dušične kiselih solih (nitratih), nego li šumsko tlo. U ovom doprinašaju navlastito mahovine tvorenju tih važnih za biline spojevah, te se stoga odstranjenjem mahovine više dušika šumskomu tlu oduzimlje, nego li odstranjenjem lišća, 2. Sastojine humusa. Organičke sastojine humusa. Već prije bje napomenuto da se kod prhnuća obumrlih vegetabilijah tvore razni organički spojevi koji humus sačinjavaju, te koji se istom dalnjom raztvorbom t. j . oksidacijom pretvore u konačne , raztvorbene produkte prhnuća: u vodu, ugljičnu kiselinu i amonijak. Humus jest dakle smjesa raznih org. spojeva (produktah prhnuća), koji se u neprestanoj raztvorbi nalaze, neprestano kisik iz zraka u se primaju, te uplivom ovog, uglj. kiselinu, vodene pare i njcšto amonijaka tvore. Humus se dakle neprestano mjenja, te je uslied toga i njegov kem. sastav od dana do dana drugačiji. Naše je znanje o sastojinah humusa stoga još doista nepodpuno, jer je navlastito težko pojedine sastojine iz humusa izlučiti u posve čistom stanju. >) Prvi kruti produkti koji se iz prhnuće bilinske tvari oxydacijora tvore, jesu ulmin i ulniinova kiselina, koji se u svakom smedje bojadisanom humusu kao karakteristične sastojine nalaze. Pod uplivom vlage i kisika zračnog podpadnu te tvari dalnjoj raztvorbi, te se pretvore oxydacijom u hura in i hum i novu kiselinu, dvie crne org. tvari koje kao glavnu sastojinu u svakom crnom humusu nalazimo, u kojeg se smedji tečajem dalnje svoje raztvorbe uvjek pretvara. Dalnjom oxydacijom pretvaraju se crni humin i huminova kiselina u bezbojnu krenovu (Quellsaure) od krene grč. vrelo i smedju apokrenovu kiselinu. Na dnu stojećih vodah, u močvarah i u dubljih vrstah glinenog mokrog tla, tvori se iz huminove kiseline takozvana geinova kiselina.^) Glavne sastojine humusa jesu dakle njeke organičke kiseline: samo ulmin i humin su neutralne indiferentne tvari. Krenova i apokrenova kiselina su zadnji kruti organ, produkti prhnuća; dalnjom oxydacijom raztvore se te tvari posvema te pretvore u konačne produkte cjele raztvorbe, u uglj. kiselinu, vodu i amonijak. Od ovako raztvorene bilinske tvari neprestane u tlu ništa nego pepeo t. j . sve mineralne tvari koje su dotične biline tečajem svog životnog procesa tlu oduzele, te koje tim načinom ovomu opet vraćaju. Na isti način se je i organička tvar dotičnih bilinskih čestih raztvorbom opet natrag pretvorila u onakove tvari (vodu, uglj. kiselinu, ´) Osobito veliko zasluge za poznavanje kcin. sastojinah humusa stekao si je piof, Mulđer u Utrechtu. Mulcler: Chemie dor Ackcrkruine, 1861. Berlin. ^) Dettmer tvrdi da su ulmin i humin, te ulmiuova i huminova kiselina posvt identične tvari. |