DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 157 — promjena pravila u buduće i (»pet skopčana velikimi potežkoćami, to se nadamo, da će gospoda članovi toli u vlastitom interesu, koli i u interesu budućnosti samoga družtva, predmet svestrano proučiti već i prije same skupštine, na sku})štini pako samoj znati svestrano svoje interese braniti, jer kad jednom Njegovo Veličanstvo pravila družtva odobri, tad ćemo se imati istih i strogo držati, a s toga svi´atismo eto i pozornost štovanih drugova na otu činjenicu, želeć da se čim mnogobrojnije sakupili na zajednički ovogodišnji rad. Hrvatsko šumarstvo. Od ^v^ilana, Orzilso"vioa,. Imade tomu kojih 3G godina što no je u Zagrebu u narodnoj tiskari dr. Ljudevita Gaja, na njemačkom jeziku izašlo djelce, pod naslovom: „Das Forstwesen in Kroatien". Malena je to knjižica, sadržajuća tek 48 tiskanih strana u osmini, nu tim zanimivija i važnija po sadržaju svome, a napisao ju bio i izdao tadanji šumarnik preuzvišene grofinje Elizabete Erdodjeve, i podpredsjednik prvog hrvatskog šumarskog družtva, jedan najodličnijih hrvatskih šumara Dragutin Koss. Knjižica bila je posvećena častnim članovom luvatsko-slavonskoga gospodarskoga di´užtva, a sadržaj preobilan. Razpravljaju se pako sliedeća vele važna pitanja; svrha šuma u obće, gospodarsko stanje hrvatskih šuma u obće i uzrok mu, sredstva, kojimi bi se šumarstvo u Hrvatskoj moglo podići itd., a razprave su ote sve pisane tako vrstne i shodno, da se svaki čitaoc mora uvjeriti i diviti, kako li je dobro i oštro umio pisac naše šumarske odnošaje spoznati i obilježiti. Čitajući pako mi danas to djelo, i nehotice se pitamo, u koliko je do danas stanje šumarstva možda u nas na bolje okrenulo, ili ne, mi prispodabljamo, nu prispodabljanjem tim dolazimo do vrlo žalostnih posljedica, a da je tome i zbilja tako, kušat ću sliedećom razpravicom dokazati, spominjuć medjutim već unapred, da ću se pri tom jedino čednom dosljeduošću osvrtati na rieči spomenutog velikana. Prije svega pita Koss, u predgovoru, kako li se je moglo u šumama obilujućoj Hrvatskoj propustiti pitanje o šumarstvu, jer dočim po svoj ostaloj Europi živo rade o unapredjenju šumskog gospodarstva samo u nas još sveudilj 0 tome ni nesanjaju. Koss sam prepustio je medjutim odgovor na oto pitanje samim štiocem, a naše je čvrsto uvjerenje, da je toj sliepoći uzrok, Uh samo ona žalostna prevrtljivost naših javnih odnošaja .... . Nećemo na-´ dalje ni to spominjati, tko u nas najviše viče: „zašto štediti šume, a i k čemu nasadi i zagajivanje, ta šuma raste sama, pa komu za volju, da trošimo još i novac za njekakvu šumarsku školu?" itd., to bo su tlapnje pojedinih praznih |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 158 — glava i neznalica. Mi smo u šumarstvu daleko zaostali za drugimi narodi, a nazadujemo žali bože još i sveudilj, a to sve radi zlobe i neuvidjavnosti pojedinaca. — Danas pako već i posljedice tih činjenica narod i zemlja čute, — al kasno je, — ma još nije prekasno! Kroz neoprezno i neumorno gospodarenje, piše Koss nadalje — dospjeli smo sada jur dotle sa šumama, da gradju često i iz susjedstva već dobavljati moramo, dočim nam naše još do nedavna bujne i ogromne šume, danas već jedva jedvice i gorivnu potrebu namirivati mogu. Sume se danomice haraju, a na mjestih i opet pogiba silno im blago i propada šuma, ta već i hrastovih šuma slabo je u nas. Racionalnom gospodarenju naših šuma postavljaju se najraznoličnije zapreke, od kojih i pisac sliedeće spominje: „U nas nespoznavaju još sveudilj svrhe šuma ni narodno - gospodarstvenu važnost šumarstva. Šumarsko lugarsko osoblje većinom je toli neuko, da ni čitati ni pisati nezna, a šumarsko upravno nnjraznoličnije je naobrazbe. Neimamo ni šumarskih knjiga pisanih hrvatskim jezikom, ni zavoda, koji bi nam bio kadar šumarsko upravno osoblje valjano uzgajati. Sumovlastnici si naši zaoto šumarsko osoblje importiraju iz stranih zemaljab, a ovo nepoznavajući naših odnošaja, običaja, ni jezika od slabe je narodne koristi. Plaća šumarska u obće tako je hrđjava, da se malo koji odluči, diete svoje uzgojiti šumarom. Šumarsko redarstvo u nas toli je lošo, da nemože gorje da bude, a stahš šumarski niti ugledan niti uvažen. Sjeklo se i haralo i danas se harači, osobito po naših hrastićih bez duše i mjere, po sliepoj uviđjavnosti nerazborito i bez sustava, i tako sada, kad bi imala već nova obhodnja započeti, nailazimo posvuda na pustoši i čistine, jer suhovrha, kržljava i jalova stabla, preostavša amo tamo od prije, nit davaju ploda nit zaštite. Najveći zator naših šuma paša, obavlja se slobodno bez cilja i mjere, i tako šume obližnje, jer pristupnije, izložene su devastaciji, dočim one po briegovih opet s pomanjkanja prometnih sredstva neimaju vriednosti". To je po prihci ono deset točaka, što ih Koss u drugom poglavju svog djelca, kao glavne uzroke propadanja šumarstva u nas iztiče, prelazeć zatim takodjer i na razglabanje sredstva, kojimi bi se tim nevoljara doskočiti dalo, veli medju ostalim: „Upravu i nadzor nad hrvatskimi šumami neka vode strukovno naobraženi Hrvati, ovi poznavajući narod i njegovo bivstvo, znati će najbolje pronaći one mjere, kojimi se zlu na put stati imade. Da se pako Hrvat i potrebite naobrazbe dovinuti bude mogao, treba mu dati prilike tome, t. j . treba nam dati valjani hrvatski šumarski zavod, jer će nas inače satrti ona jata dotepanih neznalica, koji nau/iv se kod kuće krojačkog, muzikaškog itd. zanimanja, objesiše pušku o rame, pa hajd u Hrvatsku za šumara nosioca velikih ideja i prosvjete". . . . Tko nebi htio od štovanih čitaoca povjerovati, da je tako pisao šumarnik Dragutin Koss, neka zaviri na stranu 11 njegovog djelca, pa će viditi, da smo mnogu još i ublažili, a sad da vidimo što spominje dalje: |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 159 — „Siimovlastnici naši uz kamate i same šumske glavnice troše, i tako nam maćuhinsko postupanje sa šumami stvara već i sada žalostnu sliku buduKnosti". „Danas još bujne šume i lugovi, uz takove će odnošaje potomstvo tek samo bolno sjećati prošlog bogatstva nestavših šuma. Neprenemo li i nestanemo li tom zloduhu na put uredjenjem našeg šumarstva naše će nas potomstvo proklinjati. — Zato valja raditi oko uredjenja našeg šumarstva, za da znajući šumsku glavnicu, uzmognemo samo kamate trošiti Za da šume naše obranimo od šteta — stavimo ih pod zaštitu pi´imjerenih i strogih zakona, a da se ti zakoni budu takodjer i vršili, dajte nam svrsi shodno uredite šumskoređarsku upravu zemlje" „Upoznajmo prije svega Hrvatsku, a zatim tek da se latimo toli važnog posla, uredjenja hrvatskoga šumarstva". „Složimo se u družtvu, gdje nam se bude ne samo medjusobno upoznati, no gdje nam bude možno upoznati takodjer i sve one obstojnosti i sredstva, koja će nas jedina zdrava, dovesti do onog uzvišenog cilja, kojem svaki plemeniti Hrvat hrliti mora". — — — — — — — — — — — Ove sitnice, pobrane po spomenutom djelcu Dragutina Kossa neka služe dokazom onoga, što u uvodu te razpravice iztaknusmo, sada pako ajde da razmotrimo u koliko li su možda minula tri decenija, koju tih rana našega šumarstva, izliečila, da vidimo u koliko li smo možda danas u sretnijih odnošajih, ili nije li nam možda današnje stanje šumarstva još i gorje od onoga Kossove dobe. Žalimo pri tom samo, da nam Koss nije pokazao i statistično stanje naših šuma za njegovo doba, jer bi tad još jasnije mogli dokazati, koliko li smo na polju šumarstva od onda do danas napredovali. (?!) Uvjereni smo pako iz dna duše, da nebudemo ogriešili, uztvrdimo li, da je danas u Hrvatskoj bar za 25"/,, manje šuma, no bijaše za ono doba. Pa kad se je Koss, na tadašnje stanje naših šuma toli gorko tužio, što bi morali tek mi činiti, gledajući taj novovieki vandalizam i barbarstvo po naših šumah V! Koss se čudi, kako li se je moglo u šumami toli bogatoj Hrvatskoj propustiti pitanje šumarsko, a što da onda činimo mi, koji još i danas zaman izčekujemo uredjenje šumarstva u zemlji. Istina je, koju i mi priznajemo, imademo od onda već i šumski zakon, a i njeki tobožnji sustav šumske uprave, nu da li je tim već učinjeno sve što bje potrebno i moguće, učiniti na spas hrvatskog šumarstva? Postojeći šumski zakon niti odgovara potrebštinam i odnošajem našim, niti je naš, pa zato niti kadar služiti nam, a isto je žali bože i sa našim tobožnjim zemaljskim šumarsko - upravnim sustavom. A kao što su za Kossovo doba stanoviti huškali proti svakom napredku na polju šumarstva, tako imade žali bože još i danas u nas Ijudih, koji, misleć da su pozvani sve i sva razpravljati, dočim jadnici ni vlastitom zvanju dorasli nisu. — A nije li to bezobraznost, kad se politički urednici namiču odlučivati i u istih strogo šumarsko |
ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— IGO — tehničkih pitanjih. Zar da baš mi šumari sami — još trebamo skrbničtvaV — Samo mi jadnici da još nismo u Hrvatskoj dorasli suditi sami o svome V Koss piše, da se šume naše danomice, sve to više i više haraju, da\uestaju, a mi to isto danas samo i opet opetovati možemo, kad već tobož od samih obzira, nesmijemo isto izreći, onako kako bi htieli. Negovorimo pako toga, možda samo pojedinci, jer srao svi skupa očevidci stanja u kome nam danas naše šumarstvo, za koje nam je reći, ma motrili ga kako nas volja, da je nenaravno, žalostno i na dobu nesnosno. Šumarstvu našem treba lieka, i to lieka radikalnoga. Ništa krpariti, već gnjilo i nevaljalo rušiti, ter od temelja zamjeniti valjanim i zdravim. Nu „u nas još nepoznavaju svrhu šuma i važnost šumarstva" rekao je Koss, a i mi to isto možemo kazati, jer da poznaju nar-duo-gospodarstvenu važnost šuma, tad nebi dali, da nam se šume tako harače, kako se u istinu harače. A baš u zadnje doba imasmo zgode opaziti, da se žali bože kod nas i isti zakoni slabo štuju, nije dakle ni čudo, da se šumai´stvo i šumsko osoblje u nas niti cieni, nit mu se ugled štiti od onih, koji bi tomu bili zvani. Jer čitajte samo „službeno izvješće o stanju šumarstva kr. podžupanije zagrebačke, za g. 1881." koje bje u svoje doba i u ovome listu IV. svezku iztaknuto, pak ćete nam sjegurno i svaki sliednji priznati, da smo objektivni. Nu, da tješimo se, ta eto nam na vratih organizacija, pa će se valjda koja dobra duša sjetiti ako ne Kossovih, a ono naših jadikovka, nu u interesu stvari bismo ipak željeli, da se bar danas nakon .86 godina počima raditi o oživotvorenju naših pravednih želja. Rekosmo naših — jer sjegurno, da su želje Knssove takodjer i želje svih ostalih poštenih hrvatskih šumara. Pa uzpev se mi sa nizinah, po kojih je Koss mislio krčiti (ne šume) već drač i korov, za da očisti ravan, koju mišljaše privesti uljudbi pomoćju valjanih hrvatskih šumara , ili sašli mi s naših primorskih visina tamo do tih nizina, za da slušamo što je hrvatski šumar jur pred tri decenija tražio, a što nam još i danas manjka, svcdj nas ipak obuzimlje slutnja, da zaludu moljakasmo, jer nit nas čuju nit žele ćuti, kao što su znali i vapaj Kossa umuknuti. Nu bar mi se ga šumari sjećajmo zahvalnošću, a njegove misli „o šumarstvu u Hrvatskoj" neka nam budu kažiput u dojdućoj borbi, po napredak i boljak liepe nam šumarske struke. Na obranu. Piše T . IBogfoe´vić , protustavnik imovne obćjiie križevačke. U šumarskomu listu broj H. od 1. ožujka t. g. pod naslovom „Nevalja tako" objelodanjeno je i spomenuto bi: da najedanput lugari šumarsko družtvo napušćaju. Tko se sjeća, kada je naše šumarsko družto ponovno oživilo — a to će svaki šumarski predstojnik, šumar i upravitelj šumarije vrlo dobro pamtiti, |