DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 157 —


promjena pravila u buduće i (»pet skopčana velikimi potežkoćami, to se nadamo,
da će gospoda članovi toli u vlastitom interesu, koli i u interesu budućnosti
samoga družtva, predmet svestrano proučiti već i prije same skupštine,
na sku})štini pako samoj znati svestrano svoje interese braniti, jer kad jednom
Njegovo Veličanstvo pravila družtva odobri, tad ćemo se imati istih i strogo
držati, a s toga svi´atismo eto i pozornost štovanih drugova na otu činjenicu,
želeć da se čim mnogobrojnije sakupili na zajednički ovogodišnji rad.


Hrvatsko šumarstvo.


Od ^v^ilana, Orzilso"vioa,.


Imade tomu kojih 3G godina što no je u Zagrebu u narodnoj tiskari
dr. Ljudevita Gaja, na njemačkom jeziku izašlo djelce, pod naslovom: „Das
Forstwesen in Kroatien".


Malena je to knjižica, sadržajuća tek 48 tiskanih strana u osmini, nu
tim zanimivija i važnija po sadržaju svome, a napisao ju bio i izdao tadanji
šumarnik preuzvišene grofinje Elizabete Erdodjeve, i podpredsjednik prvog
hrvatskog šumarskog družtva, jedan najodličnijih hrvatskih šumara Dragutin
Koss.


Knjižica bila je posvećena častnim članovom luvatsko-slavonskoga gospodarskoga
di´užtva, a sadržaj preobilan. Razpravljaju se pako sliedeća vele
važna pitanja; svrha šuma u obće, gospodarsko stanje hrvatskih šuma u
obće i uzrok mu, sredstva, kojimi bi se šumarstvo u Hrvatskoj moglo podići
itd., a razprave su ote sve pisane tako vrstne i shodno, da se svaki čitaoc
mora uvjeriti i diviti, kako li je dobro i oštro umio pisac naše šumarske odnošaje
spoznati i obilježiti.


Čitajući pako mi danas to djelo, i nehotice se pitamo, u koliko je do
danas stanje šumarstva možda u nas na bolje okrenulo, ili ne, mi prispodabljamo,
nu prispodabljanjem tim dolazimo do vrlo žalostnih posljedica, a da je
tome i zbilja tako, kušat ću sliedećom razpravicom dokazati, spominjuć medjutim
već unapred, da ću se pri tom jedino čednom dosljeduošću osvrtati na
rieči spomenutog velikana.


Prije svega pita Koss, u predgovoru, kako li se je moglo u šumama
obilujućoj Hrvatskoj propustiti pitanje o šumarstvu, jer dočim po svoj ostaloj
Europi živo rade o unapredjenju šumskog gospodarstva samo u nas još sveudilj
0 tome ni nesanjaju. Koss sam prepustio je medjutim odgovor na oto
pitanje samim štiocem, a naše je čvrsto uvjerenje, da je toj sliepoći uzrok,
Uh samo ona žalostna prevrtljivost naših javnih odnošaja .... . Nećemo na-´
dalje ni to spominjati, tko u nas najviše viče: „zašto štediti šume, a i k čemu
nasadi i zagajivanje, ta šuma raste sama, pa komu za volju, da trošimo još i
novac za njekakvu šumarsku školu?" itd., to bo su tlapnje pojedinih praznih




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 158 —


glava i neznalica. Mi smo u šumarstvu daleko zaostali za drugimi narodi, a
nazadujemo žali bože još i sveudilj, a to sve radi zlobe i neuvidjavnosti pojedinaca.
— Danas pako već i posljedice tih činjenica narod i zemlja čute, —
al kasno je, — ma još nije prekasno! Kroz neoprezno i neumorno gospodarenje,
piše Koss nadalje — dospjeli smo sada jur dotle sa šumama, da gradju
često i iz susjedstva već dobavljati moramo, dočim nam naše još do nedavna
bujne i ogromne šume, danas već jedva jedvice i gorivnu potrebu namirivati
mogu. Sume se danomice haraju, a na mjestih i opet pogiba silno im blago i
propada šuma, ta već i hrastovih šuma slabo je u nas. Racionalnom gospodarenju
naših šuma postavljaju se najraznoličnije zapreke, od kojih i pisac
sliedeće spominje:


„U nas nespoznavaju još sveudilj svrhe šuma ni narodno - gospodarstvenu
važnost šumarstva. Šumarsko lugarsko osoblje većinom je toli neuko, da ni
čitati ni pisati nezna, a šumarsko upravno nnjraznoličnije je naobrazbe. Neimamo
ni šumarskih knjiga pisanih hrvatskim jezikom, ni zavoda, koji bi
nam bio kadar šumarsko upravno osoblje valjano uzgajati. Sumovlastnici si naši
zaoto šumarsko osoblje importiraju iz stranih zemaljab, a ovo nepoznavajući
naših odnošaja, običaja, ni jezika od slabe je narodne koristi.


Plaća šumarska u obće tako je hrđjava, da se malo koji odluči, diete
svoje uzgojiti šumarom. Šumarsko redarstvo u nas toli je lošo, da nemože gorje
da bude, a stahš šumarski niti ugledan niti uvažen. Sjeklo se i haralo i danas
se harači, osobito po naših hrastićih bez duše i mjere, po sliepoj uviđjavnosti
nerazborito i bez sustava, i tako sada, kad bi imala već nova obhodnja započeti,
nailazimo posvuda na pustoši i čistine, jer suhovrha, kržljava i jalova stabla,
preostavša amo tamo od prije, nit davaju ploda nit zaštite.


Najveći zator naših šuma paša, obavlja se slobodno bez cilja i mjere, i
tako šume obližnje, jer pristupnije, izložene su devastaciji, dočim one po briegovih
opet s pomanjkanja prometnih sredstva neimaju vriednosti". To je po
prihci ono deset točaka, što ih Koss u drugom poglavju svog djelca, kao
glavne uzroke propadanja šumarstva u nas iztiče, prelazeć zatim takodjer i
na razglabanje sredstva, kojimi bi se tim nevoljara doskočiti dalo, veli medju
ostalim:


„Upravu i nadzor nad hrvatskimi šumami neka vode strukovno naobraženi
Hrvati, ovi poznavajući narod i njegovo bivstvo, znati će najbolje pronaći
one mjere, kojimi se zlu na put stati imade. Da se pako Hrvat i potrebite
naobrazbe dovinuti bude mogao, treba mu dati prilike tome, t. j . treba nam
dati valjani hrvatski šumarski zavod, jer će nas inače satrti ona jata dotepanih
neznalica, koji nau/iv se kod kuće krojačkog, muzikaškog itd. zanimanja,
objesiše pušku o rame, pa hajd u Hrvatsku za šumara nosioca velikih ideja
i prosvjete". . . .


Tko nebi htio od štovanih čitaoca povjerovati, da je tako pisao šumarnik
Dragutin Koss, neka zaviri na stranu 11 njegovog djelca, pa će viditi, da smo
mnogu još i ublažili, a sad da vidimo što spominje dalje:




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 159 —


„Siimovlastnici naši uz kamate i same šumske glavnice troše, i tako
nam maćuhinsko postupanje sa šumami stvara već i sada žalostnu sliku buduKnosti".


„Danas još bujne šume i lugovi, uz takove će odnošaje potomstvo tek
samo bolno sjećati prošlog bogatstva nestavših šuma. Neprenemo li i nestanemo
li tom zloduhu na put uredjenjem našeg šumarstva naše će nas potomstvo
proklinjati. — Zato valja raditi oko uredjenja našeg šumarstva, za da znajući
šumsku glavnicu, uzmognemo samo kamate trošiti Za da šume naše
obranimo od šteta — stavimo ih pod zaštitu pi´imjerenih i strogih zakona, a
da se ti zakoni budu takodjer i vršili, dajte nam svrsi shodno uredite šumskoređarsku
upravu zemlje"


„Upoznajmo prije svega Hrvatsku, a zatim tek da se latimo toli važnog
posla, uredjenja hrvatskoga šumarstva".


„Složimo se u družtvu, gdje nam se bude ne samo medjusobno upoznati,
no gdje nam bude možno upoznati takodjer i sve one obstojnosti i sredstva,
koja će nas jedina zdrava, dovesti do onog uzvišenog cilja, kojem svaki plemeniti
Hrvat hrliti mora". — — — — — — — — — — —


Ove sitnice, pobrane po spomenutom djelcu Dragutina Kossa neka služe
dokazom onoga, što u uvodu te razpravice iztaknusmo, sada pako ajde da razmotrimo
u koliko li su možda minula tri decenija, koju tih rana našega šumarstva,
izliečila, da vidimo u koliko li smo možda danas u sretnijih odnošajih,
ili nije li nam možda današnje stanje šumarstva još i gorje od onoga Kossove dobe.


Žalimo pri tom samo, da nam Koss nije pokazao i statistično stanje naših
šuma za njegovo doba, jer bi tad još jasnije mogli dokazati, koliko li smo na
polju šumarstva od onda do danas napredovali. (?!)


Uvjereni smo pako iz dna duše, da nebudemo ogriešili, uztvrdimo li, da
je danas u Hrvatskoj bar za 25"/,, manje šuma, no bijaše za ono doba. Pa
kad se je Koss, na tadašnje stanje naših šuma toli gorko tužio, što bi morali
tek mi činiti, gledajući taj novovieki vandalizam i barbarstvo po naših šumah V!


Koss se čudi, kako li se je moglo u šumami toli bogatoj Hrvatskoj propustiti
pitanje šumarsko, a što da onda činimo mi, koji još i danas zaman
izčekujemo uredjenje šumarstva u zemlji.


Istina je, koju i mi priznajemo, imademo od onda već i šumski zakon,
a i njeki tobožnji sustav šumske uprave, nu da li je tim već učinjeno sve što
bje potrebno i moguće, učiniti na spas hrvatskog šumarstva?


Postojeći šumski zakon niti odgovara potrebštinam i odnošajem našim,
niti je naš, pa zato niti kadar služiti nam, a isto je žali bože i sa našim tobožnjim
zemaljskim šumarsko - upravnim sustavom. A kao što su za Kossovo
doba stanoviti huškali proti svakom napredku na polju šumarstva, tako imade
žali bože još i danas u nas Ijudih, koji, misleć da su pozvani sve i sva razpravljati,
dočim jadnici ni vlastitom zvanju dorasli nisu. — A nije li to bezobraznost,
kad se politički urednici namiču odlučivati i u istih strogo šumarsko




ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— IGO —


tehničkih pitanjih. Zar da baš mi šumari sami — još trebamo skrbničtvaV —
Samo mi jadnici da još nismo u Hrvatskoj dorasli suditi sami o svome V


Koss piše, da se šume naše danomice, sve to više i više haraju, da\uestaju,
a mi to isto danas samo i opet opetovati možemo, kad već tobož od
samih obzira, nesmijemo isto izreći, onako kako bi htieli.


Negovorimo pako toga, možda samo pojedinci, jer srao svi skupa očevidci
stanja u kome nam danas naše šumarstvo, za koje nam je reći, ma motrili ga
kako nas volja, da je nenaravno, žalostno i na dobu nesnosno. Šumarstvu našem
treba lieka, i to lieka radikalnoga. Ništa krpariti, već gnjilo i nevaljalo
rušiti, ter od temelja zamjeniti valjanim i zdravim.


Nu „u nas još nepoznavaju svrhu šuma i važnost šumarstva" rekao je
Koss, a i mi to isto možemo kazati, jer da poznaju nar-duo-gospodarstvenu
važnost šuma, tad nebi dali, da nam se šume tako harače, kako se u istinu harače.


A baš u zadnje doba imasmo zgode opaziti, da se žali bože kod nas i
isti zakoni slabo štuju, nije dakle ni čudo, da se šumai´stvo i šumsko osoblje
u nas niti cieni, nit mu se ugled štiti od onih, koji bi tomu bili zvani. Jer
čitajte samo „službeno izvješće o stanju šumarstva kr. podžupanije zagrebačke,
za g. 1881." koje bje u svoje doba i u ovome listu IV. svezku iztaknuto, pak
ćete nam sjegurno i svaki sliednji priznati, da smo objektivni. Nu, da tješimo
se, ta eto nam na vratih organizacija, pa će se valjda koja dobra duša sjetiti
ako ne Kossovih, a ono naših jadikovka, nu u interesu stvari bismo ipak željeli,
da se bar danas nakon .86 godina počima raditi o oživotvorenju naših
pravednih želja. Rekosmo naših — jer sjegurno, da su želje Knssove takodjer
i želje svih ostalih poštenih hrvatskih šumara.


Pa uzpev se mi sa nizinah, po kojih je Koss mislio krčiti (ne šume) već
drač i korov, za da očisti ravan, koju mišljaše privesti uljudbi pomoćju valjanih
hrvatskih šumara , ili sašli mi s naših primorskih visina tamo do tih nizina,
za da slušamo što je hrvatski šumar jur pred tri decenija tražio, a što nam
još i danas manjka, svcdj nas ipak obuzimlje slutnja, da zaludu moljakasmo,
jer nit nas čuju nit žele ćuti, kao što su znali i vapaj Kossa umuknuti.


Nu bar mi se ga šumari sjećajmo zahvalnošću, a njegove misli „o šumarstvu
u Hrvatskoj" neka nam budu kažiput u dojdućoj borbi, po napredak
i boljak liepe nam šumarske struke.


Na obranu.


Piše T . IBogfoe´vić , protustavnik imovne obćjiie križevačke.


U šumarskomu listu broj H. od 1. ožujka t. g. pod naslovom „Nevalja
tako" objelodanjeno je i spomenuto bi: da najedanput lugari šumarsko družtvo
napušćaju.


Tko se sjeća, kada je naše šumarsko družto ponovno oživilo — a to će
svaki šumarski predstojnik, šumar i upravitelj šumarije vrlo dobro pamtiti,