DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— IGO — tehničkih pitanjih. Zar da baš mi šumari sami — još trebamo skrbničtvaV — Samo mi jadnici da još nismo u Hrvatskoj dorasli suditi sami o svome V Koss piše, da se šume naše danomice, sve to više i više haraju, da\uestaju, a mi to isto danas samo i opet opetovati možemo, kad već tobož od samih obzira, nesmijemo isto izreći, onako kako bi htieli. Negovorimo pako toga, možda samo pojedinci, jer srao svi skupa očevidci stanja u kome nam danas naše šumarstvo, za koje nam je reći, ma motrili ga kako nas volja, da je nenaravno, žalostno i na dobu nesnosno. Šumarstvu našem treba lieka, i to lieka radikalnoga. Ništa krpariti, već gnjilo i nevaljalo rušiti, ter od temelja zamjeniti valjanim i zdravim. Nu „u nas još nepoznavaju svrhu šuma i važnost šumarstva" rekao je Koss, a i mi to isto možemo kazati, jer da poznaju nar-duo-gospodarstvenu važnost šuma, tad nebi dali, da nam se šume tako harače, kako se u istinu harače. A baš u zadnje doba imasmo zgode opaziti, da se žali bože kod nas i isti zakoni slabo štuju, nije dakle ni čudo, da se šumai´stvo i šumsko osoblje u nas niti cieni, nit mu se ugled štiti od onih, koji bi tomu bili zvani. Jer čitajte samo „službeno izvješće o stanju šumarstva kr. podžupanije zagrebačke, za g. 1881." koje bje u svoje doba i u ovome listu IV. svezku iztaknuto, pak ćete nam sjegurno i svaki sliednji priznati, da smo objektivni. Nu, da tješimo se, ta eto nam na vratih organizacija, pa će se valjda koja dobra duša sjetiti ako ne Kossovih, a ono naših jadikovka, nu u interesu stvari bismo ipak željeli, da se bar danas nakon .86 godina počima raditi o oživotvorenju naših pravednih želja. Rekosmo naših — jer sjegurno, da su želje Knssove takodjer i želje svih ostalih poštenih hrvatskih šumara. Pa uzpev se mi sa nizinah, po kojih je Koss mislio krčiti (ne šume) već drač i korov, za da očisti ravan, koju mišljaše privesti uljudbi pomoćju valjanih hrvatskih šumara , ili sašli mi s naših primorskih visina tamo do tih nizina, za da slušamo što je hrvatski šumar jur pred tri decenija tražio, a što nam još i danas manjka, svcdj nas ipak obuzimlje slutnja, da zaludu moljakasmo, jer nit nas čuju nit žele ćuti, kao što su znali i vapaj Kossa umuknuti. Nu bar mi se ga šumari sjećajmo zahvalnošću, a njegove misli „o šumarstvu u Hrvatskoj" neka nam budu kažiput u dojdućoj borbi, po napredak i boljak liepe nam šumarske struke. Na obranu. Piše T . IBogfoe´vić , protustavnik imovne obćjiie križevačke. U šumarskomu listu broj H. od 1. ožujka t. g. pod naslovom „Nevalja tako" objelodanjeno je i spomenuto bi: da najedanput lugari šumarsko družtvo napušćaju. Tko se sjeća, kada je naše šumarsko družto ponovno oživilo — a to će svaki šumarski predstojnik, šumar i upravitelj šumarije vrlo dobro pamtiti, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1883 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 161 — znati će, da je već u samomu početku bilo vrlo težko lugarsko osoblje na to skloimti da za šumarsko družto plaća; te i koji su se u ono a i u kašnje vrleme na to sklonuli, znamo dobro, da su to samo za volju svojih predpostavljenika učinili; — a tako je nemalo i danas. A kad su pako i šumarske listove dobivati počeli, — nastale su i opet jadikovke da za takove nemogu plaćati, te se izjaviše: da oni izim redjih slučajeva tobož iz takovih vrlo malo za svoju službu crpsti mogu — pošto je šumarski list, kako od početka tako i danas najvećim dielom samo u višjemu strukovnomu stilu izilazio i izlazi; te tako lugarom malo shvatljiv, a to neprećerano govoreći. — A svak" priznati mora, da do danas jošter tako rekuć nijedna razprava i pouka za lugare u listu objelodanjena nebi, — a to je dovoljnim razlogom, zašto lugari družtvo ostavljaju — nemože se dakle upraviteljem šumarije (ueizuzimajuć dakako one kojim hrvatski šumarski list nije za srce prirasao) u tomu spočitati drugo, nego se svakomu članu predbaciti može, što se i za šumske čuvare nelatiše pera, na kojima napokon ipak cielo šumsko dobro leži. Krivo je nadalje, što higari list ostavljaju, što su većinom bar naprama svojimi dužnostmi lošo plaćeni, a naime: oni imovnih obćina, kako u bivšoj krajini tako i u provincijalu; te bi valjalo, kako su činovnici izhodili sebi plaće poput državnih činovnika, da to isto i za lugare nastoje izhoditi. Uzrok jošter jedan mora se navesti: a to je taj, da su u obće obćinski lugari malouvaženi; a to opet stoga razloga: što jim predpostavljene oblasti šumske kvaročince u vrienie nepozivaju na razprave, a i prijavljenike nekazne, i Sto lugarom pri razpravah malo vjeruju, dapače ih izoliraju — a i napokon što obćiuskim lugarom nije ni danas zakonom za stare dane podpora ili mirovina osigurana. — Stoga dakle naravno ne samo da šumarsko družtvo ostavljaju, nu i vlastuici šuma tim najveće štete trpe. Ako se daklem hoće, da lugari budu članovi šumarskoga družtva, valjalo bi sve gornje zapreke odstraniti, a krom toga u šumarskomu listu otraga još i „dodatak za lugare" osnovati — ili pako, što bi dakako s većimi troškovi skopčano bilo, posebni list za lugare urediti, — a gospoda šumarski predstojnici pako, šumari i upravitelji trebalo bi, da se iz dremeža probude ter da svi svojski prionu pisati, da se naš šumarski list podpunoma usavršiti uzmogne — jer više rukuh više i čini, a više Ijudih više znade, a ne samo da se nekolicina dopisnika s istim upravo mučiti mora, jer znajmo dobro, da je to dobro sviuh nas i ciele zemlje, a da nije možda čija prćija; pa ipak vidimo više dopisa iz hrvatske u njemačkomu austrijskomu šumarskomu listu i u drugima šumarskima novinama, nego li u našemu jedinomu zelene struke listu, pa ipak imamo na stotine u hrvatskoj šumarskih činovnika! Zaključiijuć pako dovikujemo svima: da se svaki lati pera, da u korist onih: koji većinom po blatu, danu i noćju, liepom i zločestom vremenu, medju dobrim i zločestim pukom svoj život vode, nadalje u korist onih, koji šume ne sieku (već šumari njihovi predpostavljeni) nego ih sade, grade i čuvaju, — |