DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1883 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 234 — Tim načinom vidimo nadalje, da su t. z. obćinske šume, nad kojima država skoro nikakvi nadzor vodila nije, sada po obćine jur propale, ter došle u vlastničtvo pojedinih obćinara, u koliko je pako po gdje gdje i koji dio istih obćinam preostao, to bje samo iznimice tamo gdje se te šume nalaze po vrletih i gorah, kojih se tlo nije dalo pretvoriti u njivu, livadu, vinograd, voćnjak ili zabranu, nu i tuj je ostao sam krš i pezulj. Pitamo li pako za uzrok, zašto li su te šume propale, to vidimo zato, što su po naravi samoj obćinske šume, dobro obćinsko, dakle dobro koje svaki daleko više eksploitisao, i u svoju lićnu korist obraćao, nego li ga čuvao. U^čuvanje tih obćinskih dobara pako ne samo što nije našimi zakoni dovoljno zajamčeno, no što više, naš zakon dapače i donjekle dopušta komadanje ovog dobra. Za dokaz tome budi spomenut samo §. 54. „šumske uredbe", koji veli: „U onoj obćini, n kojoj bi se dovoljno utrine ili dovoljno zemlje pod šumom nalazilo, a nalazilo bi se u njoj ljudi, koji bi na zemlji tako oskodievali, da ni familiju svoju nebi mogli uzdržavati, tuj se može po jedan komad obćinske zemlje odlučiti, i takovim ljudima dati, nu to samo onda, ako se nebi s tim davanjem zemlje obćina i trgovina sasvim stezčavala. Pri davanju zemlje da se naročito od onih utrina, koje se još pod trnjem i mladom šumom nahode, a tek u nedostatku ovih, da se daje od Čiste utrine, a tek gdje ni ove nebi bilo, onda se može i od odrasle šume odvojiti koliko je nuždno i potrebitom licu izdati". Odredba je ovog paragrafa istina u dobroj namjeri ozakonjena, i u prvi mah izgleda, da ju treba samo strogo izvršivati, pa su onda i šume i obći interesi osjegurani, ali tek danas vidimo, kako se je time mnogo pogrešilo. Pogrešilo se pre svega u tome, što se nije opredielilo: koliko jedna obćina prema broju žiteljstva i prema svojim terainskim odnošajem, mora najmanje šume, a koliko (utrine) pašnjaka, za izpust svojo stoke imati; jer je rieč „dovoljno" neopredieljena i elastična, uslied česa se tim davanjem dotieralo do toga, da obćine u mjesto šuma krčevine imadu, a o pašnjacih u obće već ni spomena neimade. Di´uga pako pogreška leži nadalje u tome, što se u spomenutom zakonu veli: „da se daje od čistih pašnika, pa tek u nedostatku ove i od odrasle šume". S ovom se ustanovom doduše htielo da zaprieći zatiranje jur odrasle gore, kad inače i čiste utrine iraade. Nu u koliko se jeste time s jedne strane i doista gora zaštićivala, u toliko se ipak i opet šuma kao cielina razbrcavala, jer su na uživanje davani i pojedini preplanci — lazovi, koji su se ovdje ondje po šumama nalazili. Na taj su način i sami ovi zakonom dozvoljeni zavati po šumama raztepeno koje kuda nastojali. Treća je napokon pogreška spomenutog paragrafa, što se njime nije oprediehlo: koliko se kome i u kojem roku ovakove zemlje odnosno šume imadc dati, zbog čega se gdjekomu davalo sasvim malo, drugom i)ako i opet toliko, da je po dvije i tri godine nije mogao izkrčiti, njekomu se pak u kratkom vremenu i po dva, tri puta davalo, dok se drugom ni jedanput ne daje. |