DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1883 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 235 —


Ovo su medjutim samo zakonske mane, ali šta da rečemo u ostalom glede


samog vršenja tog paragrafa u praksi´? Govorit o tom bilo bi suvišno, pošto


je obće poznato, da su se svagdje kmetovi kao i odbornici uvjek najprije za


se starali i jedan drugom na ruku išli, a tek onda su i po kog siromaka i


doista na zemlji oskudjevajućeg podpomogli, podielivši i njemu nješto od ob


ćinske zemlje — šume. Bogatija klasa Ijudili ako baš nije mogla, da kao doista


u zemlji oskudni štogod dobije, a ona je ovo dobivala, bud kupovanjem od si


rotinje, koja je druge godine i opet od obćine tražila, ili je pako, kako to po


najviše i bivalo, dobivala na temelju dugovremenog uživanja sa svinjcima, ko


čitama, a komšije su zato uvjek jedan drugom svjedočili i na ruku išli, za da


se svaki u svome zavatu utvrdi.


Na ovaj je način obćinska šuma po malo sve više takovimi zavati izrešetana,
a zavati ovi nisu više kontrolisani, te su se tako od godine na godinu
povećavali. Ako nebi tom povećavanju smetala gora, svako se je smetanje odklanjalo
time, što se od nadležne oblasti tražila dozvola za „nješto malo japije
i kućevne gradje", pa se ova navlas oko zavata sjekla „koliko samo hlad da
se ukloni", ili se je pako naoko zavata gora jedne godine kradoniice bielila i
sušila a druge godine, buduć suha, po zakonu slobodno sjekla. Tim su se načinom
zavati ti umnožali i povećavali. Nu i mimo ovog, vlastnik zavata zahtieva
pravo i na okolišnu šumu, jer da ju je on duže vrieme, pored svog zavata
očuvao. I tek onda kad se uvidi, da je veći dio obćmske šume zauzet
da je ista zavatima izprepleteua, i da se sbog toga već ni nezna šta li je čisto
obćinsko, što privatno, nastaju svadje i tužbe medju pojedinimi obćinari, tuže
se jedan na drugog, kako je ovaj zauzeo ovdje, onaj ondje obćinsku šumu,
vlast ovo izvidja, po koga zauzimaća obćinske šume možda i kazni, i zavat
mu ..uništi", ali opet stim nije ništa pomoženo: „uništeni" zavati opet se podižu,
a svagdje produžuju dotle, dokle se to na posljedku sve u obćini ncrazpravi
time, što se i to malo obćinske šume „selski" sasvim neizdieli, za da
više svadje oko iste nema.


Tako su šume u Srbiji propale, a tako i dan danas obćinske šume tamo
propadaju.


Sve ovo pako što spomenusmo za obćinske, vriedi isto tako i za obćenarodne
ili državne šume, s tom jedinom razhkom, što se državnih šuma ipak
nješto više, do danas uzčuvalo; nu i ta se okolnost imade pripisati više njihovoj
krševitosti i nepristupnosti, a samo nješto malo i većoj pažnji državne
vlasti. Inače, pako sve što je selima bliže izdeljeno je, i to što nije u branike
i oranice zemlje, a ono se je u goli krš i pustoš pretvorilo; što je i)ak ravnije
i bolje, sve je zavatima pritisnuto, bez razlike mjesta i daljine.


I državne su šume dakle sa zavatima izpresjecane i njima se sprema konačna
propast na isti način kako su i obćinske šume propale.


Davanjem zemlje odnosno šume (§. 59. „šumske uredbe") pojedinim na
uživanje, priznavanjem prava sobstvenosti na temelju dugovremenog uživanja
dugovremene služnosti, kao što to sudovi u Srbiji pogrešno praktikuju, po