DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 272 — Tatalovićem te sa gdjom. sreznog šumara, koja nam je ukrasila družtvance i sporazumio se kojim krajem da krenemo podjosmo dalje. Kako bi spomenuto, put je prestao a pred nama ležaše veoma tegotni prelaz. Samo kamenje i klisure, a predstojaše nam 5—G satni put, bez ikakve utrene staze. Nu čvrsta volja i oduševljenost kojom se spremismo, učinila nas je poduzeti to poduzeće. Još jednom kliknusmo ostavšim srdčani „s bogom" krenusmo u šumu. Šuma, kojom prolazismo, dieli se na tri diela „Mirković", „Crna kosa" i „Smolnik" zvana, te imade u površini do 4—5000 jutarah. Po položaju je brdovita. Tlo joj je kraško vapno koje po čitavoj površini u gomilah proviruje, čineć šumu skroz nepristupnom. Šuma je ta lik prašume, jer s nepristupnosti nije ovdje sjekira nikada od postanka iste o stablo zasjekla, već dozrela stabla opadaju sama ili ih vjetar obara, te tako izprokrižana gnjijuć otegoćuju još većma put prolazećemu. Tu nalaziš drveća svih dobnih razredah medjusobno pomješane. Glavnu sastojinu tvoreće vrsti drveća jesu omorika i jela, koje se ovdje veličanstvenim svojim uzrastom iztiču. Zdravlje i čist uzrast upada ti kod tog stabalja´ odmah u oko. Kao umetnute vrsti nalaziš ovdje javor i tisu, koje vrsti, ovdje prilične dimenzije dobivaju. Šuma je podpunog sklopa, a stabla jedra, te se po rali može poprečno 80 kub. hvatih drvne gromade uzeti. Napomenuti valja još i to, da šuma ova netrpi od zareznikah. Veliko blago koje u toj šumi leži bilo je dosada s nepristupnosti zatvoreno svietu i trgovini. To je ponukalo visoki erar da pravi pomenuti put preko te šume. U šumskom dielu „Mirković" dogotovljeno je u šumu od „liudolfinske^´ ceste 1800 metara podpuno, dočim se na daljinu od 3 klmetr. u poslu nalazi. A sav put, koji će se sastati sa putem šumskoga diela ..Smolnik", koji je već gotov i 12 klmtr. dug, te koj iztiče na kolodvor Gomirje, iznašati će 9´/« kilmtr. Širina pako puta držana je na 4 mtr. Pravljenje puta u onih klisurah tegobno je, jer je orudjem najviše barut, a erar plaća za svaki kurentni metar skroz dogotovljenog puta 2 fr. ,57 nvč. Nakon petsatnoga mučnog hoda i veranja proiazeć kroz šumu tragom puta, stigosmo sretno do puta u „Smolnik". Napomenuti mi je ovdje da smo izabrali mjesto gdje će pomenuti napis uklesan biti, a to se nalazi uz napravljeni već jedan komad puta, na hiidi koja se poput stjene uzdiže, te je licem prema jugu okrenuta. Na putu u „Smolniku" dočekao nas g. Mrvoš, načelnik obćine Gomirje, sa kolima, te sakupiv se, sjedosmo i spustismo se u selo Gomirje Gomirci i prijatelji družtva iz okolice pričekaše nas svetčano. Na brežuljku zvanom „Mali velebit", sa koga je liepi vidik na gomirski kloštar i dolinu, kojom Riečko-Karlovačka željeznica prolazi, podignuše sjenicu na kojoj se vitlao hrvatski barjak. Okriepiv se čašom pive zasjedosmo se uz prijatelje Gomirce za pun stol, te se uz liepu narodnu pjesmu i zanosne zdravice, do kasne noći zabavismo. |