DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 285 — Burni vjetrovi, a takođjer i usovi ovdje se često radjaju, te vidismo na samoj planini „Eisenerzerbohe" poharu jednoga usova, koj je minule zime tamo prošao. Pod silnim teretom sniega, koj se je uz luž obronka u dolinu skotrljao, jeste na prugi kud je prošao i doraslo drveće polomljeno, korienjem izčupano, kamenje odvaljeno, a tom je zgodom sve propalo što bijaše na putu. Nadjosmo na toj prugi i dvie poginule divokoze, koje je usov uhvatio, kotrljao i ubio. Dok dodjosmo na sljeme planine „Eisenerzerbohe" 6000 stopah visoke utrudismo se prilično i to stoga, što imadosmo blizo dva sata hodati neprekidno po sniegu. Taj dan bijaše u obće najnaporniji cieloga našega putovanja, na koji će se svi učestuici ove ekskursije sigurno dugo sjećati. Na samom sljemenu oprostismo se nadšumarom Kahmom a zatim se odmah spuštasmo nuz planinu prema Eisenerzu, gdje nam kod mjesta „Rohrmauer" u susret izadje šumarnik Krauss. Samo mjesto Rohrmauer po sebi je divno, a u šumarskom obziru toli zanimivo, da dulje vrieme tamo postajasmo. Vodio nas je put šumski uz strmu tako rekuć okomitu gorsku stienu preko 100 metara visoku, koj put sagradiše u tu svrhu, da so po njemu iz onih do.sta nepristupnih šumah mogu u obće drva izvažati. Došav do oveće jedne plješine „Rohr" 80 jutara velike, pokazivao nam je g. šumarnik način pomladjivanja i presadjivanja omorikovih biljkah na toj površini. Veoma neshodnim i nesmotrenim postupkom jeste ciela ova plješina godine 1830. čistom sječom pomladjena, a sječa upravo uvedena sa pogibeljne vjetarne strane. Posljedica toga postupka bijaše ta, da se je četiri puta tamo sadilo nu bez svakoga uspjeha, jer je jaki vjetar već prve godine mlade izbojke uništio. Šumarnik Kraus došao je na misao tu, da oko svake presadjene biljke zabije u tlo po tri drvena šiljka, koji skoro nevjerojatno ali ipako občuvahu biljke od pogibeljnoga vjetra i ujedno od obršćivanja po domaćoj stoki ili divljači. Da je taj postupak kod presadjivanja biljkah zaista valjan, svjedoče najbolje na taj način 30 jutarah liepo pomladjene površine. Na podnožju gore nedaleko čarobnoga gorskoga jezera „Leopoldsteinersee" priredio nam je dobrostivo šum. Kraus kola, kojima se duž liepo ovo jezero naskoro dovezosmo oko´ poveće mjesto Eisenerz, glasovito sa svojih ogromnih lievaonicah željeza, od kojih su možda u čitavoj Europi samo jošte veće one u Švedskoj. Iz Eisenerza od\ezosmo se odmah poslie podne željeznicom u mjesto Hieflau. Veoma bijaše zanimivo motriti kod Hieflaua splavljanje drva na rieki Ennsi, koje splavljanje se je upravo to vrieme u najvećem obsiegu obavljalo. Hiljadu komada stupacah drva valjaše se u valovih te rieke, a kod mjesta svoga opredielenja se obustaviše na drvolovki. Veliku drvolovku na rieki Ennsi gradiše već godine 1512., od toga vremena dakako morala se usljed raznih oštetah velikom vodom počinjenih ponovno graditi i često popravljati. Ove drvolovke vlastničtvo su sada |