DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 271 —


Izleti VII. gladne skupštine lir.-slav- šamar, đružtva


u


Programom, koga je upravljajući odbor za VII. glavnu skupštinu hrv.slav.
šumarskoga družtva, obdržavati se imajućoj u Ogulinu, na svoje članove
razposlao, ustanovljen bijaše takodjer izlet iz Ogulina u Jasenak do Gomirja,
za dne 12., a za dne 15. kolovoza izlet u Lokve.


Upravljajući odbor sporazumno sa poslovodjom te skupštine g. Zubunđjijom
promjeni konačno taj program u toliko, da se ne bude 12. već 13. kolovoza izlet u
Jasenak obdržavao, i to s uzroka, da se i iz daleka dolazećim članovom i prijateljem
družtva, umorenim sa putovanja , pruži prilika odpočinku. A da te pi´omjene
nije bilo, nebi se ni izlet obdržavati bio mogao, jer je i zločesto vrieme, koje
je 12. kolovoza do podne trajalo, zapriečilo u tom smislu svaki podhvat.


Dne 13. kolovoza u jutro pred 6 sati sastadoše se članovi družtva, kojim
se pridružiše tamošnji trgovci gg. Bogović i Tatalović te dva učitelja Ogulinska
gg. Briz i Magdić, pred uredom imovne obćine ogulinske. Ovdje sjedosmo na
priredjena kola i krenusmo put Jasenka novom „Rudolfinskom" cestom, koja
vodi iz Ogulina u Novi.


Dižuć se cestom napram starcu Kleku, uživasmo vidik, koji nam se stvorio
po dolini ogulinskoj, te u izmjenah raznih panoramah, koje nam se uz put
prikazaše. Nemalo zamamnjivao nas je pogled na s desna se u vis dižućeg starca
Kleka, sa svojim provirućim golim klisurastira vrhom, koji vjekove svim buram
koje se o njega razbijaju prkosi.


Popevši se do najviše točke ceste kod „Djeda i Babe" pobrzaše kola
spustajućom se cestom, a mi ogledav se još jednom na starca Kleka, koji nam
je svojom zanimivošću put prikratio, a sad za ledjima ostao, oprostisuio se
s njime, te odjurismo put Jasenka.


Nakon trosalne vožnje stigosmo na spust prema Jasenku, do šume „Mirković",
t. j . do točke gdje iztiće put iz pomenute šume koga visoki erar sada upravo
pravi 1 komu će biti svrha spojiti „Rudolfinsku" cestu sa selom Gomirjem, i
proći liroz srdce pomenute šume. Krenusmo zatim tim putem u šumu, te prispjesmo
nakon kratke vožnje na kraj puta, jer ga od ove strane nije više
gotovo van 1800 metara.


Ođsjednuvši, skupismo se zajutkru, koji je ovdje bio priređjen. Družtvo
bijaše upravo ugodno i oduševljeno veselo, te je sa uzhićenjem primilo jednoglasno
predlog, da se u šumi, u kojoj se danas izlet obdržava podigne spomenploča
na kojoj će biti neizbrisivimi slovi uklesano dan, mjesec i godina kadno je
hrv.-slav. šumarsko družtvo, prigodom svoje VII. glavne skupštine tom šumom prolazilo.
Tomu zaključku se odazvaše radostno i g. Dr. Šmidt kr. nadšumar i tamošnji
šumar. A mjesto gdje će se namjestiti taj napis izabrati imade družtvo uz put.


Buduć nas je vrieme i daleki put, koga još imadosmo provaliti spomenulo
da prekinemo tu ugodnu zabavu, oprostismo se sa ostajućom gg. Bogovićem i




ŠUMARSKI LIST 6/1883 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 272 —


Tatalovićem te sa gdjom. sreznog šumara, koja nam je ukrasila družtvance i
sporazumio se kojim krajem da krenemo podjosmo dalje.


Kako bi spomenuto, put je prestao a pred nama ležaše veoma tegotni
prelaz. Samo kamenje i klisure, a predstojaše nam 5—G satni put, bez ikakve
utrene staze. Nu čvrsta volja i oduševljenost kojom se spremismo, učinila nas
je poduzeti to poduzeće. Još jednom kliknusmo ostavšim srdčani „s bogom"
krenusmo u šumu.


Šuma, kojom prolazismo, dieli se na tri diela „Mirković", „Crna kosa" i
„Smolnik" zvana, te imade u površini do 4—5000 jutarah. Po položaju je brdovita.
Tlo joj je kraško vapno koje po čitavoj površini u gomilah proviruje,
čineć šumu skroz nepristupnom.


Šuma je ta lik prašume, jer s nepristupnosti nije ovdje sjekira nikada
od postanka iste o stablo zasjekla, već dozrela stabla opadaju sama ili ih vjetar
obara, te tako izprokrižana gnjijuć otegoćuju još većma put prolazećemu. Tu
nalaziš drveća svih dobnih razredah medjusobno pomješane.


Glavnu sastojinu tvoreće vrsti drveća jesu omorika i jela, koje se ovdje
veličanstvenim svojim uzrastom iztiču. Zdravlje i čist uzrast upada ti kod tog
stabalja´ odmah u oko. Kao umetnute vrsti nalaziš ovdje javor i tisu, koje vrsti,
ovdje prilične dimenzije dobivaju. Šuma je podpunog sklopa, a stabla jedra, te
se po rali može poprečno 80 kub. hvatih drvne gromade uzeti. Napomenuti
valja još i to, da šuma ova netrpi od zareznikah.


Veliko blago koje u toj šumi leži bilo je dosada s nepristupnosti zatvoreno
svietu i trgovini. To je ponukalo visoki erar da pravi pomenuti put preko te šume.


U šumskom dielu „Mirković" dogotovljeno je u šumu od „liudolfinske^´
ceste 1800 metara podpuno, dočim se na daljinu od 3 klmetr. u poslu nalazi.
A sav put, koji će se sastati sa putem šumskoga diela ..Smolnik", koji je već
gotov i 12 klmtr. dug, te koj iztiče na kolodvor Gomirje, iznašati će 9´/« kilmtr.
Širina pako puta držana je na 4 mtr. Pravljenje puta u onih klisurah tegobno
je, jer je orudjem najviše barut, a erar plaća za svaki kurentni metar skroz
dogotovljenog puta 2 fr. ,57 nvč.


Nakon petsatnoga mučnog hoda i veranja proiazeć kroz šumu tragom puta,
stigosmo sretno do puta u „Smolnik".


Napomenuti mi je ovdje da smo izabrali mjesto gdje će pomenuti napis
uklesan biti, a to se nalazi uz napravljeni već jedan komad puta, na hiidi
koja se poput stjene uzdiže, te je licem prema jugu okrenuta.


Na putu u „Smolniku" dočekao nas g. Mrvoš, načelnik obćine Gomirje, sa
kolima, te sakupiv se, sjedosmo i spustismo se u selo Gomirje


Gomirci i prijatelji družtva iz okolice pričekaše nas svetčano. Na brežuljku
zvanom „Mali velebit", sa koga je liepi vidik na gomirski kloštar i dolinu, kojom
Riečko-Karlovačka željeznica prolazi, podignuše sjenicu na kojoj se vitlao
hrvatski barjak. Okriepiv se čašom pive zasjedosmo se uz prijatelje Gomirce
za pun stol, te se uz liepu narodnu pjesmu i zanosne zdravice, do kasne
noći zabavismo.