DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Nekoliko primjetabah k nacrtu osnove novog šumskog zakona. Piše Martin Starčević, šumar u Virju. U svezkii 5. šumarskog lista od godine 1882. nailazim oiitisnut nacit novog šumarskog zakona, ustanovljen 13. kolovoza 1882. na VI. glavnoj skupštini hrvatskog šumarskog družtva. Isti otaj nacrt obrazložen je u svezku 2. šumarskog lista od god. 1883. po samom sasUvitelju gosp. nadšuniaru I). Laksaru. U koliko se na prvi pogled može uviditi, da je sastavitelj mnogo truda i muke uložio u sastav pomenutog nacrta — obazirajuć se na sve povoljno i nepovoljno uplivajuće faktore, u toliko s druge strane, nije sastavitelju ipak pošlo za rukom, pružiti dostatnu i jasnu garanciju, da bi se novim ovakovim zakonom iole šumsko dobro od toli [loblepnih napadačah branilo, kao i materijalni položaj šumarskih činovnika i ini službenikah poboljšati mogao, — jednom rečju u upitnom nacrtu nisu odrezane nuždne mjere strogosti — koje bi preduzeti trebalo, za suzbiti sve moguće nasrtaje i ugušit pohlepnost proždrljivosti šumskog dobra, a osim toga nije se sastavitelj po mome nazoru ni obazreo na najhitnije faktore kao: unutarnje uredovanje, vođjenje vanjskog gospodarstva, zatim na odnošaj medjusobni ćinovnikah i službenikah, njihova beriva, mirovinu, odgovornost i t. d. pak po tom možemo uztvrditi, da je taj nacrt jednostran te bi se morao prednavedenim nadopuniti. U nadi da će slavni upravljajući odbor ote manjkavosti bud´ sam, bud´ to nadopunenje kojemu od članovah na izradbu povjeriti, prelazim odmah na pripomenak hitnijih nedostatakah jur sastavljenog i prihvaćenog nacrta. U §-u 22. imalo bi se još dodati iza rieči učinil o „nakon 5 godina", a to zato što je u nekojih predelih Hrvatske običaj izkrčena zemljišta iznajmljivati za sjetvu poljskih plodinah kroz 4 do b godinah, — pa tim šumskoj upravi odnosno vlastniku iste pružiti veliko vrelo dohodka — a naročito uplaćenom zakupninom pokriti skupocjene troškove pošumljenja, uprav e i poreza . U §-u 28. imalo bi se dodati na koncu: „a to biva ustanovom poduzetog vještačkog izviđa, potvrdjena po nadzorničtvu" — navod ovaj opravdava se time, što bi za pašu toli pohlepno pučanstvo moglo sklonuti mladjeg šumara na ra/.pust branjevine prije, no bi se obgrizu maršeta stablovje otelo — te tako možda i najlepša branjevina poharala, opustošila i uništila; kako no to imadoh prilike u više mjestah podra\iuskih šumah vidjeti. U ostalom razsudba, da li se koja branjevina paši otvoriti može — skopčana jef velikom odgovornošću a iziskuje od strane šumara velikog znanja i i/.kustva, koja se nemože predmnievati, da mladji šumari posjeduju. §. 30. jest nejasan, pošto nisu naznačene dimen7;ije koje mora stablo imati, za da se buletati mora, pak zato miesto rieči „jačih" imalo bi biti: „preko 15 cmt. na koren u debelih", time bi se izbeglo svako moguće krivo tumačenje ovoga paragrafa — a i sama rieč jač i jest komperativ od jak , kojem nije izključen superlativ najjači , n. p. ako su dva stabla jedno |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 10 — od 80 a drugo od 100 ciiit., to polag citata netrebaino ono od 80 cmt. buletati, — takovo bo tumačenje nije izkljuceiio — pak zato treba, da je zakon Jasan , koj´ se nemože drugačije tumačiti — no je bila nakana zakonodavca. U §-u 31. nepravedna i nejasna je zadnja stavka glaseća: ako ovlaštenik doznačeno nui gradivo ili gorivno drvo prodade ili u druge svrhe neg) li mu po pravu pripada upotrebi, kaznit će se u smislu §-a 124. o. z.". Gasom bo onim, kada se ovlašteniku drvo predade udarcem buleta na korenu postaje dotičnik vlastnikom istog — pa u koliko je plemenita i opravdana tedencija sastavitelja biia preprečiti preprodaju — u toliko s druge strane nemože se pravednošću pravoužitniku zabraniti, da drvo, koje je n. p. dobio u ime gorivne pripadnosti upotrebi za gradju ili obratno, to u ostalom odlučuje svojstvo i sposobnost drveta kao i potreba konsumenta. Rieči „po pravu pripada" su nejasne i nestoje u skladu sa cielom izrekom — pa jerbo kako rekoh pravoužitnik stiče odkazom pravo vlastničtva, a uz to mu je ipak još prodaja zabranjena — nepotrebne su, te se mogu posve izpustiti. U §-u 32. imao bi se jasno odsjeći minimum kompleksa, (ustanovit se imajući polag godišnjeg prirasta drveta, odnosno dobrote tla) — koj je potreban za podmirbu jednog selišta — izpod kojeg se nebi smela dozvoliti delitba odnosno promjena vrsti gojitbe. Da se k drvnim potrebam pojedinih selištah priračunati moradu i ine obćinske potrebe kao: podmirba školah, župnih stanovah, i t. d. požari i ine pučanstvo zadesiti moguće nesreće — razumjeva se samo po sebi. U §-u 33. imalo bi se dodati na koncu; „i uzgajati, te pod upravu i gospodarenje namještenog šumarskog osoblja staviti" — dodatak se ovaj opravdava, tim, što nekoja sela, a naročito u bivšoj vojnoj krajini posjeduju mnogo pašnjakah šumom obiaslih — iz kojih, kad bi se racionalno gospodarstvo uvelo — bi se polovica godišnjih i)oti-ebah ogrevnog drveta podmiriti mogla. Stavka u §-u 37. — „plašt šumski slobodno je zato vreme samo rediti biranjem i obaranjem pojedinih stabalah" jest nejasna, rieči biranje i obaranje [)reširokog su i neodrazitog znamenovanja, pa bi im se moralo dodati vrieme odnosno ustanovit razdobje, u kojem bi se to biranje izvesti imalo, kao i količina izvadit se imajućih stabalah u pojedinom razdobju. §. 39. jest takodjer nejasan, odgovornim bo se čini onaj, koj je svoje šumsko dobro predao u upravu drugomu n. p. vlastnik imovne obćine jest narod, koj je predao upravu činovnikom gospodarstvenog ureda u ruke, s toga za sve šumske redarstvene prekršaje i možebit odtud proizteći imajuće štete po vlastnika radi propusta poduzetja zakonitih korakah od strane uprave — odgovarati bi imali namješteni činovnici i ini službenici; pa bi se povodom tim upitni paragraf imao preudesiti prama raznim odnošajem naše šumarske uprave. U §-u 41. namiće gospodin sastavitelj tutorstvo političkoj oblasti nad uži vanjem i upravom šumskom s jedne, a s druge strane usredotočuje svu moć u |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 11 — rukuhnadzorničtva, s toga imala bi se poslie rieči šumarskom nadzorničtvu izpustit ili političkoj oblasti. U zadnjih alineah §. 42. govori se, da će zemaljska vlada izdati po tanje ustanove o polaganju višeg državnog izpita iz šumarstva, ja neslivaćaui ćemu gornja rieč potanje , dočim u projektiranom nacrtu niti na okostnicu nenailazim , zašto, da se šumarsko družtvo ovdje ne pozove na jur po njemu ustanovljeni i visokoj vladi podneseni nacrt? §. 43. takodjer je nepodpun i uejasau, moralo bi se bo točno ustanoviti, koliku bi površinu mogao jedan lugar nadzirati u brdinah ili ravninah, obzirom dakako na raztrešenost sreza, napućenost, oskudicu ili obilje na drvetu, drvne potreboće, vrednost drveta i t. d. K §-u 45. pridovezat mi je skroz i;riv nazor gospodina sastavitelja, što on državno dobro hoće da izpod uprave i oka šumskog nadzorničtva izvuče, veleć, da bi nadzornićtvo imalo glede nedoslatakah u upravi državnog dobra vladi prijaviti, a ova istom da shodna odredi. Uzev u obzir, da su državne šume ka(/ i svaki privatni posjednik jednostavni špekulant, koj nastoji što više hasne iz šume izvući, a naročito da državnom šumom Hrvatske upravlja znjednički magjarski ministerij, a osim toga promotriv bahatost naše braće — zaključiti je, da bi državne šume imale spasti pod pazku i vlast nadzorničtva isto tako, kao i svaki privatni šumski posjednik — osim toga imalo bi se tomu paragrafu pridodati, da činovničtvo državnih šumah imenuje ban, a naročito da bez po hrvatskoj vladi potvrdjene gospodarstvene osnove, nesmiju magjarski pioniri nijedno drvo unovčiti. U §-u 46. imalo bi se dodati iza točke b. još: „koji je podpuno tjelesno i duševno zdrav" pošto je to jedan od najvažnijih uvjetah za valjanu obavu toli težke i naporne lugarske službe, koja iziskuje kako naš narod veli: ,,bistro oko, tanko uho, fletne pete". 0 lugarskom izpitu vriedi isto što spomenuh u §-u. 42. za´.više šumarske izpite. K §-u. 48. Kod svih uredah pa i same državne šumarske uprave običaj je, da svaki niži svojemu predpostavljenomu u ruke prisegu polaže. Neznam zašto da si šumarsko zemaljsko osoblje kao što su imovne i pojedine političke obćine, nametne opet za tutora političku oblast? Zar više vredi ako se u ruke političke no šumarske uprave predstojnika zakletva položi? U ostalom u nacrtu navedena ustanova valjati bi mogla za skroz privatne posjednike. U §-u. 52. imalo bi se točno označiti, kada nastaje slučaj pravedn e obrane , pošto je ta rieč preširokog znameuovanja, te daje često natezačem paragrafah priliku zaslužbe, a lugarsko osoblje dovadja u sto neprilikah. K §-u 74. imalo bi se dodati: „ako politička oblast neutjera dosudjene globe i odštete zavremeno, odgovara za oto dotični predstojnik, odnosno referent" — jer po današnjem uredovanju čestokrat samovoljom i neodgovornošću, poharani su mnogi šumski predelji, pak bi se za oto imalo upravo zakonom odgovornost svakog činovnika ustanoviti. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 12 U svih toekali §-a 91. imao bi se krivac zatvorom kazniti, pošto bi dosudom preogromnih globah za šumske prekršaje narod — koji ni svoje državne i obćinske daće nije kadar bez svrhe podmiriti - podpao prosjačkomu štapu, a tada eto ti gotove miserije, kojoj nebi bilo posije tako lahko doskočiti. Isto tako nedielim mnenje u §-u 95. navedeno, da se po štetočinji u šumi preostali dio u račun uzme i od odštete odbije. Mnogi bo na pr. podsjeće sjemenjaka radi meda, smole i t. d. to drvo nemoguće je čestokrat radi čuvanja podinladka i inih okolnostih odmah unovčiti, posije bude po nepoznatom ukradeno i tako vlastnik šume lišen svake koristi. U drugom slučaju prisvojio bi si tkogod sumo onaj dio, koji je za tehničku porabu, dočim bi možda ^/a stabla ležeć ostavio, koje radi težkog izvoza, pomanjkanja potrebe, slabe ponude, nije moći unovčiti, dočim bicielo stablo lahko unovčivo bilo; i tako bi vlastnik opet prikraćen bio u doiiodku. §-u 97. imale bi se još dodati iza rieči troškov i „izviđa i procjene", pošto čestokrat prijavi gendermarija, financija ili tko drugi štetu, koju valja po šumaru na licu mjesta procjeniti — a pravedno se nemože tražiti, da on to putovanje, koje je višeput zna´nimi troškovi skopčano, iz svojih i onako kukavnih dohodakah odnosno paušala podmiri. §-u 97. imalo bi se još na koncu pridodati: „ako nasljednici nepriznaju i ako to nije uz lugara sa još dva vjerodostojno svjedoka dokazano". Pr´dovezak ovaj nužđan je zato, što se zakonom nesmije ustanoviti naprečac prikrata vlastnika šume u njegovom dohodku kao i predmevati te izreći predsudu, da se nebi u domovini Hrvatskoj našao pošten nasliednik, k<>j bi čine svojeg pokojnika priznao, — ta na to ga jur sama rieč „baštinik" ponukavati mora. U §-u 99. imalo bi se izrično navesti, da su žandari, financi, panduri kao i svi organi javne sigurnosti dužni odkriti i prijaviti šumski kvar, a naročito, da su dužni službenom pozivu šumskog osoblja bez oklevanja odazvati se. Današnje bo straže javne sigurnosti i nepaze na haranje šumah, znadem iz izkustva, gdje su još pomagali štetočinji na kola natrpavati — nemisli bo se, da ubogi vlastnik šume jedva i onako svoj visoki porez podmiruje, pa da je dužnost i probit države kao svako, tako i šumsko dobro od pohlepnih rukuh čuvati. U §-u 118. imali bi se odgovornimi učiniti za zaplenjenu i u čuvanje predanu m.irhu; selski poglavari, kao i svaki onaj, komu se ista po lugarskom osoblju u čuvanje predade. Današnjim bo izkustvoni znamo , da zaplenjenu i težkom mukom uhićenu marhu, jednostavno svaki pandur, starešina, viečnik i t. d. izpusti, bez svake jamčevine vlastniku šume za počinitu štetu. Prodaja Z!iplenjene i neizkupljene marhe kod političke oblasti, bila bi radi transferacije skopčana znatnijimi troškovi, s toga držim , da bi bila umjestnija prodaja kod obeinskog poglavarstva — pa i prama tomu imao bi se taj paragraf preudesiti. Poznato je svuda, da branjevine uništuju, ponajviše konjari po noči — i to tako, da dotičnik na konju jaše, dok se isti pasu, opaziv lugara — odjuri — |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 13 — i tako je nemoguće upravo branjevinu od tih nemilih devastatorah občuvati, s toga imalo bi se §-u 199. dodati: „kao i s\e po noći u branjevini zatečeno blago". U §-u 128. iza vieei nepoznati, imalo bi se dodati: „kao i oni, koji se protive". U §-u 131. drugoj alineji na koncu dodaj: „pod odgovornošću dotičnog predstojnika i referenta". U §-u 142. ima se na koncu točke 6. dodati; a tada odgovara za odštetu dotični predstojnik oblasti kao i referent". Dodatak ovaj tim je potrebitiji što nam izkustvo pruža nebrojenih dokazat, da je nditavošću i nemarom njekojih političkih oblastih, odnosno njezinih referentah, razprava za prekršaje proti sigurnosti šumskog vlastničtva — akoprem pravodobno podnesena — istom nakon 2. 3. godine obavljena; a da je otim postupkom otvoren novi jaz haranju šumah, živa je i nepobitna istina, koja netreba komentara. U Vir ju, 16. studena 1883. Zaokruživanje iznosa i Saobćuje L. S. po profesoru M. Kunze-u*. Poznata je činjenica, da taxatori ustanovljujuć proinjerkami (iebljinu stojećih stabala, u interesu pospješivanja radnje, običavaju iznose dobi\ene odčitanjem jedinica na mjeri promjcika, na stanovite cjeline zaokruživati. Način i količina, kojim se to zaokruživanje izvadja, od velike je važnosti po sam iznos procjenbonog računa. Poznato je bo, da kod ustanovljivanja jedrine debala razlika 1 centimetra u debljini, odgovara razlici od mal ne 1 metra u visini. Kod mjerenja promjera promjerkami, nedobiva se obično debljina promjera medjn zareze udaljenosti pojedinih jedinicah na mjerilu, te desetinke centimetara pako niti su označene na mjerilu običnih promjerka, niti ih nepromenjeno uzimljemo u račun t. j . mi te iznose ko što je poznato zaokružujemo. Pitanje, kojim načinom da to zaokruženje tih iznosa obavimo, bilo je često puta predmetom razpravah, koli u praksi toli u znanosti. Tako je opet i u novije doba profesor Lorey u Allgemeine Forst- und Jagd-Zeitung na strani 141. od god. 1882. objelodanio članak pod naslovom: „Ueber Baummassentafeln. Mit Beziehung auf die Untersuchungen der Koniglich Wurtenbergischen forstlichen Versuchsstation", u kojemu medju ostalim veli: da se kod zaokruživanja promjera na 1 ctm. 0 5 ctm. nesmije uzeti kao podpuni centimetar. Nu u tu svrhu navedeni po njemu dokaz, veoma je manjkav, ter uzrokom, da ni Lorey sam nije išao tu svoju primjetbu nadalje razvijati i usavrši vati, kao što nije uzeo u obzir ni posledice koje su nastale tim kod razdielenja mjerila na promjerka. * Vidi: Tliaraiider Fuis´liches Jaliibueli 33. Biiud, 2. Hefi, sti-. 101. |