DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 12 U svih toekali §-a 91. imao bi se krivac zatvorom kazniti, pošto bi dosudom preogromnih globah za šumske prekršaje narod — koji ni svoje državne i obćinske daće nije kadar bez svrhe podmiriti - podpao prosjačkomu štapu, a tada eto ti gotove miserije, kojoj nebi bilo posije tako lahko doskočiti. Isto tako nedielim mnenje u §-u 95. navedeno, da se po štetočinji u šumi preostali dio u račun uzme i od odštete odbije. Mnogi bo na pr. podsjeće sjemenjaka radi meda, smole i t. d. to drvo nemoguće je čestokrat radi čuvanja podinladka i inih okolnostih odmah unovčiti, posije bude po nepoznatom ukradeno i tako vlastnik šume lišen svake koristi. U drugom slučaju prisvojio bi si tkogod sumo onaj dio, koji je za tehničku porabu, dočim bi možda ^/a stabla ležeć ostavio, koje radi težkog izvoza, pomanjkanja potrebe, slabe ponude, nije moći unovčiti, dočim bicielo stablo lahko unovčivo bilo; i tako bi vlastnik opet prikraćen bio u doiiodku. §-u 97. imale bi se još dodati iza rieči troškov i „izviđa i procjene", pošto čestokrat prijavi gendermarija, financija ili tko drugi štetu, koju valja po šumaru na licu mjesta procjeniti — a pravedno se nemože tražiti, da on to putovanje, koje je višeput zna´nimi troškovi skopčano, iz svojih i onako kukavnih dohodakah odnosno paušala podmiri. §-u 97. imalo bi se još na koncu pridodati: „ako nasljednici nepriznaju i ako to nije uz lugara sa još dva vjerodostojno svjedoka dokazano". Pr´dovezak ovaj nužđan je zato, što se zakonom nesmije ustanoviti naprečac prikrata vlastnika šume u njegovom dohodku kao i predmevati te izreći predsudu, da se nebi u domovini Hrvatskoj našao pošten nasliednik, k<>j bi čine svojeg pokojnika priznao, — ta na to ga jur sama rieč „baštinik" ponukavati mora. U §-u 99. imalo bi se izrično navesti, da su žandari, financi, panduri kao i svi organi javne sigurnosti dužni odkriti i prijaviti šumski kvar, a naročito, da su dužni službenom pozivu šumskog osoblja bez oklevanja odazvati se. Današnje bo straže javne sigurnosti i nepaze na haranje šumah, znadem iz izkustva, gdje su još pomagali štetočinji na kola natrpavati — nemisli bo se, da ubogi vlastnik šume jedva i onako svoj visoki porez podmiruje, pa da je dužnost i probit države kao svako, tako i šumsko dobro od pohlepnih rukuh čuvati. U §-u 118. imali bi se odgovornimi učiniti za zaplenjenu i u čuvanje predanu m.irhu; selski poglavari, kao i svaki onaj, komu se ista po lugarskom osoblju u čuvanje predade. Današnjim bo izkustvoni znamo , da zaplenjenu i težkom mukom uhićenu marhu, jednostavno svaki pandur, starešina, viečnik i t. d. izpusti, bez svake jamčevine vlastniku šume za počinitu štetu. Prodaja Z!iplenjene i neizkupljene marhe kod političke oblasti, bila bi radi transferacije skopčana znatnijimi troškovi, s toga držim , da bi bila umjestnija prodaja kod obeinskog poglavarstva — pa i prama tomu imao bi se taj paragraf preudesiti. Poznato je svuda, da branjevine uništuju, ponajviše konjari po noči — i to tako, da dotičnik na konju jaše, dok se isti pasu, opaziv lugara — odjuri — |