DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 12 U
svih toekali §-a 91. imao bi se krivac zatvorom kazniti, pošto bi dosudom
preogromnih globah za šumske prekršaje narod — koji ni svoje državne
i obćinske daće nije kadar bez svrhe podmiriti - podpao prosjačkomu štapu,
a tada eto ti gotove miserije, kojoj nebi bilo posije tako lahko doskočiti.


Isto tako nedielim mnenje u §-u 95. navedeno, da se po štetočinji u šumi
preostali dio u račun uzme i od odštete odbije. Mnogi bo na pr. podsjeće
sjemenjaka radi meda, smole i t. d. to drvo nemoguće je čestokrat radi čuvanja
podinladka i inih okolnostih odmah unovčiti, posije bude po nepoznatom ukradeno
i tako vlastnik šume lišen svake koristi. U drugom slučaju prisvojio bi si tkogod
sumo onaj dio, koji je za tehničku porabu, dočim bi možda ^/a stabla ležeć
ostavio, koje radi težkog izvoza, pomanjkanja potrebe, slabe ponude, nije moći
unovčiti, dočim bicielo stablo lahko unovčivo bilo; i tako bi vlastnik
opet prikraćen bio u doiiodku.


§-u 97. imale bi se još dodati iza rieči troškov i „izviđa i procjene",
pošto čestokrat prijavi gendermarija, financija ili tko drugi štetu, koju valja po
šumaru na licu mjesta procjeniti — a pravedno se nemože tražiti, da on to
putovanje, koje je višeput zna´nimi troškovi skopčano, iz svojih i onako kukavnih
dohodakah odnosno paušala podmiri.


§-u 97. imalo bi se još na koncu pridodati: „ako nasljednici nepriznaju
i ako to nije uz lugara sa još dva vjerodostojno svjedoka dokazano". Pr´dovezak
ovaj nužđan je zato, što se zakonom nesmije ustanoviti naprečac prikrata
vlastnika šume u njegovom dohodku kao i predmevati te izreći predsudu, da
se nebi u domovini Hrvatskoj našao pošten nasliednik, k<>j bi čine svojeg pokojnika
priznao, — ta na to ga jur sama rieč „baštinik" ponukavati mora.


U §-u 99. imalo bi se izrično navesti, da su žandari, financi, panduri
kao i svi organi javne sigurnosti dužni odkriti i prijaviti šumski kvar, a naročito,
da su dužni službenom pozivu šumskog osoblja bez oklevanja odazvati se.


Današnje bo straže javne sigurnosti i nepaze na haranje šumah, znadem
iz izkustva, gdje su još pomagali štetočinji na kola natrpavati — nemisli bo
se, da ubogi vlastnik šume jedva i onako svoj visoki porez podmiruje, pa da je
dužnost i probit države kao svako, tako i šumsko dobro od pohlepnih rukuh
čuvati.


U §-u 118. imali bi se odgovornimi učiniti za zaplenjenu i u čuvanje
predanu m.irhu; selski poglavari, kao i svaki onaj, komu se ista po lugarskom
osoblju u čuvanje predade. Današnjim bo izkustvoni znamo , da zaplenjenu i
težkom mukom uhićenu marhu, jednostavno svaki pandur, starešina, viečnik i


t. d. izpusti, bez svake jamčevine vlastniku šume za počinitu štetu.
Prodaja Z!iplenjene i neizkupljene marhe kod političke oblasti, bila bi radi
transferacije skopčana znatnijimi troškovi, s toga držim , da bi bila umjestnija
prodaja kod obeinskog poglavarstva — pa i prama tomu imao bi se taj paragraf
preudesiti.


Poznato je svuda, da branjevine uništuju, ponajviše konjari po noči — i
to tako, da dotičnik na konju jaše, dok se isti pasu, opaziv lugara — odjuri —