DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 18 —


Gemeinde-Gestriippe) kao da su bez svakoga nadzora, uprave i strukovnoga


gospodarstva, jednom rečju kao da stoje izvan zakona. Kao što u starom pro


vincijalu, imala su i u krajini prije segregacije pojedina sela, svoje selske šume,


tako zvane grmake, koji grmaci ipak dosta znatne površine zapremaju.


Svaki šumar a i prijatelj šumarstva koji te šume poznaje, posvjedočit će


nam, da se na iste nikakav obzir niti za krajine, a niti sada neuzima; te do


čim se sa segregiranimi šumami ipak nekako upravlja i gospodari, to su selske


šume jošte uvjek same sebi ostavljene.


A kad je tomu tako, netrebamo se niti pitati: šta takove šume selu i


obćini koriste? Glavnice su to bezkamatno uložene.


Neprećerano govoreći, takovih šuma imade u jednom jedinom kotaru Belovarske
podžupanije u površini od 3—5000 jutarah, obrasle su stranom čistimi,
stranom opet mješovitimi šumami, hrastovinii, bukovimi, grabrovimi, jalšami,
brezami, lieskami i t. d., u dobi od 5, 20, .50 a i lOOgodinah; njeke njili su
visokoga, njeke srednjega (?), al ponajviše nizkoga uzraštaja. Šume ote ili su
od prije kao takove obstojale, ili su na odaljenih zapuštenih zemljištih naravnim
načinom naplodjene.


Iste nalazimo po dolinah, nuz potoke, medju vinogradi, po brežuljcih i
vododerinah. Medju vinogradi neobhodne su radi puzanja i odvaljivanja zemlje.
Zaliti je samo, da to nitko neuvidja; a ipak da nije tih šuma medj vododerinami,
već bi većina poljah sama vododerinom postala bila.


Isto tako važne su te šumice i radi vode — na postranih poljana bo nenadje
se nigdje vode ni izvora i tako bi paša tih poljah, da nije vode u tih
šumah, bez porabe ostala.


Nakon provincializiranja krajine uvidila se je potreba, da se ipak i nad
ovimi šumami njeki nadzor uzpostaviti mora, u koliko li su se pojedinci kao i
pojedina sela počeli timi šumami koristiti, dočim su ipak obćine za te selske
šume porez i ostale daće namicati morale.


Upravitelj imovinskih šumah bo pređpomenutoga kotara, pokrenuo je to
pitanje uvidivši, da se te šume raačuhinski zatiru, u korist pojedinaca, te je
stoga uputio obćine, da su umolile koli kr. podžupaniju toli i imovnu obćinu
za dozvolu, da lugari imovne obćine nuzgredice i te selske šume nadziraju; —
što bje i dozvoljeno.


Uspjeh te napremice navesti ćemo kašnje, a sada da vidimo tko U uživa
te šume?


Domaći, pravi bivši graničari, dobivaju sve svoje potrebe na drvu iz imovinskih
šumah, ele ovi tih selskih šuma sasma neznatno uživaju. Ove selske
šume uživaju dakle oni, koji posjeda neimadu, koji se za njeko
vrieme u obćinu dosele t. j . stranjski, danas do sutra u obćini živući ljudi —
koji baš nikakovo pravo na te, kao ni na ostale šume neimadu; nadalje ih uživaju
jošte i razni ljubimci obćinskih organah, kada jeftino do besa doći žele.
Glede paše po tih šunui isto je tako; stranjski doseljenici uzgajaju si ovce i