DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 23 — Gledom na starost sastojina, nalazimo u velegorici zastupane u obće iz premješane sve dobe starosti, tako sam nailazio na zdrave jele u starosti od 200 i više godinah. Sitnogorica imade starost od 10—50 godinah. Za da ovdje saobćene podatke noobteretimo neizvjestnimi navodi, nećemo se ni upuštati u brojno izkazivanje drvne zalihe šumah ovoga okružja, spomi njući ipak, da je ista gledom na ogromnost prostorine šumske, sjegurno veleznatna. Što se nadalje odnošaja prometnih sa šumskimi proizvodi tih šumah tiče, spomenuti nam je sliedeće: Od prometilah nalazimo prije svega još iz dobe turskog gospodstva proiztićuću, okružje od zapada prema iztoku prosjecajuću cestu. Cesta je ova medjutim usljed nepovoljnog pada vrlo zla. Osim ove ceste nalazimo još ukupno 9 loših putevah, ostala prometila šumska pako ograničuju se jedino na staze i onda na njeku vrst zendjoklizi. Transport drva obavlja se prema tome ponajviše tovarnimi konji — a samo u vanrednih slučaj evih, nalazimo i po koja kola u šumi. Prometila ova u koliko i jesu kukavna, dostatna su medjutim, za da se po njima žiteljstvo najnuždnijimi šumskimi potreboćami providiti uzmogne, u koliko s druge strane ipak svako racionalno exploitiranje tamošnjih šumah onemogućuju. Od najveće važnosti po dojduće uredjenje šumarsko-gospodarskih odnošajah, jest uredjenje uživanja šumah po žiteljstvu, koje se uredjenje bude i ovdje moralo odkupom pravah služnostih obaviti. Po starom turskom običaju uživaše žiteljstvo šume neograničeno i bezplatno, u koliko se bo samo onda, i to neznatna desetina u državnu blagajnu plaćaše, kad je tko u svrhe industrijalne drva trebao. Seljaci imadijahu uz to još i pravo prodavati drva, u onoj mjeri, koliko mogoše na svojih tovarnih konjih dopremati u grad — a i paša od vajkada bje slobodna. Nije dakle ni čudo, ako se Bošnjak danas smatra prikraćenim u svojih pravih, kad vlada i prije jur postojeće, nu neprovadjane naredbe, nastoji po malo oživotvoriti. Loša prometila i odaljenost ovećih tržištah onemogućiše do sada svaku izvoznu trgovinu drvom. Nu kako rekosmo shodnim uredjenjem Sane, dalo bi se tome u mnogom doskočiti, kao što bi se, uz trajnu zaslužbu, dala ovuda dobiti i dovoljna množ radnih silah uz odštetu od 30—35 novč. na dan. Proizvadjati pako bi se moglo: laktovina svake vrsti (u koliko bo postojeće vode omogućuju uredjenje jeftinih pilanah), gradjevno drvo, dužice kao i gradja svake vrsti. Dosadanja se uporaba medjutim ograničuje tako rekuć lih na pokriće potrebštinah na drvu u domaćoj porabi pravoužitnikah. Karakteristično je pako, da se u obsegu cielog okružja, niti jedna jedna jedina pilana do sada nenalazi, a isto tako se i Bošnjaci nesluže pilom, već malo ne izključivo samo sjekirom. Nješto se malo gradje potroši godimice za erarske gradnje, ili inake javne gradjevine kao u. pr. za crkve, mošee, škole i t. d., za koje se drvo takodjer bezplatno izdaje. Prodaja drva vrlo je neznatna, a priležeća skrižaljka predočuje nam tu vrst trgovine u g. 1882. |