DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 1. u Zagrebu, 1. siečnja 1884. God. VIII. Dr. Gustav Heyer. Medju pisci šumarskimi, jedno najodličnijih mjesta, zauziralje takodjer nedvojbeno i obće poznato ime Gustava Hejera. Nejma po gotovo naobraženog šumara, komu djela Hejerova nebi služila i rabila, i s toga držimo, da ćemo se donjekle odužiti čitaocem .Šumarskog lista", ako u sliedećem saobćimo na kratko vjekopis slavnog tog pobornika na polju šumarske znanosti, koji vjekopis Dr. Julio Lehr, profesor gospodarske nauke na veliko-vojvodske-badenskoj polyteclinici u Karlsruhe u „Allgemeine Forst- und Jagd-Zeitung", za mjesec listopad 1883. sliedećim načinom opisao: Gustav Heyer rodjen je u Giessenu U. ožujka 1826., potiče iz vrlo znamenite šumarske obitelji, iz koje proi>Jažahu kroz više generatija valjane i vrstne sile, odlične toli u praksi koli u znanosti. Otac mu Dr. Dragutin Heyer bijaše znameniti i poznati profesor šumarstva. Gustav bio je najstariji njegov sin, isti zadobije toli umnim koli vrstnim odgojenjem nejjokolebiv značaj, kojim je kasnije svojim vlastitim sinovom uzorom biti mogao. Za tu naobrazbu uvjek bi svojim roditeljem dužno štovanje i zahvalnost izkazivao, a i uspomenu im takovu sačuvao. Svršivši ginmaziju, i položivši konačni izpit s izvrstnim uspjehom, polazio je od god. 18-13 - 1847. sveučihšte u Giessenu. te se pod nadzorom svoga otca posveti šumarstvu. Već za rana osvedočen, koju važnost imadu t. z. anorganične prirodoslovne znanosti za utemelenje i dalnji razvitak šumarstva kao znanosti, proučavao je marljivo kemiju, fiziku i mineralogiju. Osim toga je Heyer dobro proučio i matematiku, da ju je kasnije umio koristno upotriebiti u šumarskoj struci. S osobitom ljubavi polazio je Liebigova predavanja, nu uzto imao je prilike čuti i ostale vrstne i za šumarsku struku velezaslužne tadanje učitelje rečenog sveučilišta. U ožujku god. 1847. bi promoviran na istom sveučilištu, a zatim podje u Darmstadt da se kod upravitelj stva šumsko-gospodarstvenih dobara praktično upozna sa svojim zvanjem; a godinu dana kašnje pako podje u istu svrhu u nadšumariju „Schiffenberg" (kod Giessena) ka tadanjem nadšumaru Draudtu. 1 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 2 — U jbseni god. 1849. podastre filozofičkom fakultetu na Giessenskoni sveučilištu razpravicu : „Grundsatze fiir đen Entwurf voo Holzschadenersatztat´eln" uz molbu, za dozvolu akademička predavanja držati. Kasnije pako ugleda svjetlo druga razprava, pod naslovom: „Einige Anwendungen der Warscliemlichkeitsreclinuug auf Gegenstande des Forststrafwesens", u kojoj je nastojao šumsko kazneno pravo osuovati na skroz rnatematičnom temelju. Ova i´azprava stekla si je osobito priznanje za onda šumarskog nadsavjetnika Vedekinda, a imade joj se takodjer pripisati i imenovanje Heyerovo urednikom od „Allgemeine Forst- uiid Jagd-Zeitung"; jer kad upitaše Vedekinda na smrtnoj postelji, koga želi svojim namjestnikom, napisa na karticu artije ime Heyer. Velikom marljivošću nastojaše Heyer o dalujem svom znanstvenom naobraženju u struci kojoj se posvetio. U ranu bi zoru već marljivo poslovao, a tek posije podne pako odmarao bi se, nu i to čitajući klasike njemačke književnosti. Uz to mu preostajaše još dovoljno vremena i za družtveni život, kojemu bi se duhoviti i vrlo dosjetljivi mladić rado podao po dovršenom radu. Liep dokaz Hejerove praktične sposobnosti bijaše u god. 1852. izašlo djelo: „Das Verhalten der Waldbaume gegen Licht und Scbatten". Izvrstno razvite teorije, o smjesi sastojina u toni djelu, sa jednostavno i pregledno razvitimi pravili, jasnim su dokazom, da je autor razumio čitaocu jasnu i preglednu sliku izraditi, povadivši iz raznovrstne bitnosti najvažnija obilježja. Spomenuto djelo izadje 4 godine kasnije u francezkom jeziku pod naslovom: „Des influences de la lumiere et de Y ombre sur les essences forestieres, traduit de 1´Allemand par Aloys de Locs, Expeit forestier a Aigle (canton de Vaud)" (Lausanne 185(1). Istodobno postiže Heyer i na polju „dendrotnetrije" slične znanstvene usjjjebe, obogativ naime ovu literaturu izdanjem djela: ..Ueber die Erniittelung der Masse, des Alters und des Zuwacbses der Holzbestande-´ (I)essau 1852.) Na temelju ovih radnja, imenovan bje Heyei- god. 1853. izvanrednim profesorom na sveučilištu u Giessenu; a u proljeću sliedeće godine podieliše mu drugo, smrću profesora i nadšumara Zimmera, izpražnjeno učiteljsko mjesto za šumarsku struku. Istodobno bude mu najprije provizorno, a jeseni god. 1854. definitivno povjerena i uprava na.dšumarije Giessenske, u kojoj službi si je takodjer znao steći podpuno povjerenje vrstnog šumarnika Busecka, koji mu bi chefom. Buduć, da često bijahu različitih mnienja, to se i često prepirahu, akoprem se Heyer kod manje važnih pitanja brzo okanio prepiranja, to bi ipak kad se ta popustljivost opetovala, ozlovoljeni šumarnik znao oštrim glasom primetnuti: ,.zašto kažete Vi uviek da? prepirajte se radje. Po smrti Vedekinda preuze Heyer, kako je već piije spomenuto upravu od lista: „Altg. Forst- und Jagd-Zeitung´, koju je i revno upravljao počam od god. 1856. pa sve do god. 1878., kada bje premješten u Miinchen. Već kao privatni docent, držao je predavanja o tloznanstvu, nu naskoro opazi, da ga mnogi od njegovih slušalaca, osobito tudjinci, nerazumiju. Uzrok |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 5 <-- 5 --> PDF |
tomu pako bijaše, što iin je manjkalo potrebito prirodoslovno predznanje; i s toga odluči Heyer olakšati im učenje, izdavši djelo, u kom je kratko i pregledno izradio sve temeljne discipline prirodoslovne znanosti. Ova učevna knjiga koja odgovaraše podpunoma tadanjim zahtjevom znanosti, nebijaše samo jasnim dokazom autorove vrstne prirodoslovne naobrazbe, već i dokazom, da je Heyer umio ovo svoje prirodoslovno znanje takodjer i uspješno uporabiti toli u sadjenju, koli u čuvanju šuma. U tom izdanju tumačio je Heyer medju ostalim takodjer, da stojbinska vrstnoća neovisi samo o geognostičkom poreklu tla, kako je to Pfeil običavao tvrditi, već da su najvažniji faktori o kojih ova ovisi: fizikalna svojstva tla, količina u njem sadržane vode, njegova dubljina, rahlost i kolikoća crnične naslage. U ovo vrieme poče Heyer ujedno djelovati i na drugom polju znanosti, tumačeć naime, kako da se u buduće obavi praktična obuka u šumarstvu, tako, da se na tom polju do danas postignuti uspjesi mogu pripisati jedino njegovim tadanjim predradnjam. Godine 1862. objelodani u „Allg. Forst- und Jagd-Zeilung" članak pod naslovom: „Sonst und jezt", u kojemu članku odlučno izjavi: daje mjesto znanstvenoj naobrazbi šumsko-upravnih činovnika u buduće na sveučilištu, ne pako na malenih samotnih šumarskih škola, koje bijahu svojedobno ustrojene primjereno skromnim potrebštinam prijašnjih doba. Već u početku osvjedočen o važnosti sveučilišta, po šumarsku znanost, nastojaše, da se šumarstvo na takovom i smjesti, a s istih je razloga pobijao vješto i sve razloge, koji se navadjaju u korist isoliranih škola, dokazujuć uz to jasno, da se prednosti, koje se izčekivahu od ovih, mogu isto tako postići i na sveučilištih. Postavši kasnije i sam ravnateljem šumarske akademije, samo se je još i bolje osvjedočio o valjanosti svojih tvrdnja. Koncem 50-te godine nasta promjena u znanstvenom djelovanju Hejera. U to doba probudi naime Pressler šumarski sviet iz lethargije u koju je bio spao, zahtjevajući odlučno u svojih spisih, da se isti od sada više neima zadovoljavati do sada navadnimi pravili i običaji, koji da se onako temelje samo na samovolji i udobnosti, veleć, da šumari uesmiju više misliti, da bi se spoljašni sviet sa svojimi potrebštinami, dapače i isto žiteljstvo htjelo nolens volens prilagoditi, jednom već provedenoj ustrojbi šumarstva, već da je potrebno, da se usuprot ovo sa svojimi povlasticami podvrgne ukupnom gospodarstvu, kojega da jest šumarstvo samo podčinjena čest. Ove se nauke raedjutim nedopadahu ni najmanje starim praktičarom, i tako se naskoro zametne ljuti boj, medju starom i novom školom, od kojih prvašnja imadjaše veći broj pristaša, tako, da je bilo vrlo dvojbeno, hoće li Pressler prodrieti sa svojimi načeli ili ne. U to se odluči Heyer, dovoljno naoružan svojom oštrom logikom, braniti tu novu teoriju. Kad bi bio tada jedino vlastitu slavu imao pred očima, mogao bi si bio odlučnim odklonom Presslerove reformacije, brzo steći obće priznanje većeg diela šumarskog svieta; nu kao pristaša nove teorije, smatrao si je dužnošću, pomoći joj ka pobjedi. Tako je Heyer prvom Presslerovom izdanju: „Der rationelle Waldwirth" uspješnim svojim djelovanjem umio pribaviti podpuno priznanje. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 4 — Mnogo je ipak i sam Heyer dopiiieo ka usavršenju i razšireiiju te teoiije, svojimi razpravami i izdanji u: „Allg. Forst- und Jagđ-Zeituiig", uzevši si uz to za zadaću sakupiti, popuniti i izpraviti sve gradivo nalazeće do onda na tom polju. Plod ove njegove radnje pako bijaše djelo pod naslovom: „Anleitung zur Waldwerthreclinung" (Leii)zig 1865., 177 S.); u kojem se djelu razjašnjuje proračunavanje vrednosti šumskih proizvoda. Djelo o\o prevedeno je u mnoge tudje jezike, tako na pr. Godine 1878. na ruski u Petrogradu. Talijanski: „Manuele di Stima Forestale. Troduzione esequita sulla 2-a edizione tedesca perincarico del Ministero d´Agricoltiira, Industriae coinmercio. Da P. Nico, Sottoispettore Forestalle" (Napoli 1878) Hrvatski: „Osnovi nauke računanja vrednosti šuma, Fran Xav. Kesterčanek (U Zagrebu 1882). Godine 18G0. snadje Heyera častan poziv za profesora na poljtechniku u Ziirich, a god. 1865. na veliko-vojvodsko badensku pol.ytechniku u Karlsrutie. Nu uza sve to odluči Heyer ipak svoju djelatnost i nadalje posvetiti Gie-^scnskom sveučilištu, kojemu odličan glas Dragutina i Gustava Hejera snnbio godimice´ velik broj slušatelja, osobito tudjinaca. Kad bje pako u Mlindenu utemeljena šumarska akademija, izabra ga zemaljski nadšumarnik 0. pl. Hagen, ravnateljem ovog zavoda. Ovomu se pozi > u Heyer morao odazvati, i tako se preseli 1. travnja 1868. u Miindeu, gdje je zavod doduše osnovan bio, a iičiteljstvo imenovano, nu sve ostalo se imalo tako rekuć tek stvoriti, što meiljuto Heyer uz sve potežkoće poznatom svojom energijom, ipak sretno izvesti umio. Kada bje god. 1875. utemeljena visoka škola u Beču, nastojaše austrijska vlada Heyera sjajnirni uvjeti zavodu ovom predobiti, nu kad mu istodobno piša Hagen: „dass der Heri- Finanzminister mit mir din hohsten Werth darauf legt, Sie fiir die Akadeinie in Miinden zu erhalten, kann ich nur wiederholt versicliern" ; te kad medjutim na sveučilištu u Miinchenu, izim već postojeće stolice za šumarstvo, još dalnjih 5 osnovaše, dobi i Heyer poziv za ovo sveučilište, a nemogav tom častiioin pozivu odoljeti, napusti veselim srdcein dosadnu ravnateljsku službu, te se već u jeseni god. 1878. odputi na sveučilište u Miincben. U Miinchenu odluči Heyer najprije, da njeko vreme upotrebi za tjelesno i duševno oporavljenje, za da onda novimi silami uzmogne svoj rad započeti u novomu zvanju. Nu žalibože nebijaše mu sudjeno za dugo tom sveučilištu posvetiti svoje sile, jer ga naskoro nemila smrt ugrabi tom stecištu znanja i rada. Dne 10. lipnja 1883. podje Heyer željeznicom do bližnjeg mjesta „Fiistenfeldbruck". da se posavjetuje sa nadšumarom Scbenkom o predstojećoj excursiji, odluči ipak prije njekoliko satih posvetiti miloj zabavi ribarenja. S tuga podje prije svega ka obali Ampere, te si tuj izabere prekrasno mjesto na rubu šume gdje sjedne ])očimajuć ribariti. Pri tom mu se zape udica o trstiki, a hoteć ju razriešiti, svuće si obuću, prisuće hlače i stupi u jedva 35 ctm. duboku vodu. |