DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 2 —


U jbseni god. 1849. podastre filozofičkom fakultetu na Giessenskoni sveučilištu
razpravicu : „Grundsatze fiir đen Entwurf voo Holzschadenersatztat´eln"
uz molbu, za dozvolu akademička predavanja držati. Kasnije pako ugleda
svjetlo druga razprava, pod naslovom: „Einige Anwendungen der Warscliemlichkeitsreclinuug
auf Gegenstande des Forststrafwesens", u kojoj je nastojao šumsko
kazneno pravo osuovati na skroz rnatematičnom temelju. Ova i´azprava stekla
si je osobito priznanje za onda šumarskog nadsavjetnika Vedekinda, a imade
joj se takodjer pripisati i imenovanje Heyerovo urednikom od „Allgemeine
Forst- uiid Jagd-Zeitung"; jer kad upitaše Vedekinda na smrtnoj postelji, koga
želi svojim namjestnikom, napisa na karticu artije ime Heyer.


Velikom marljivošću nastojaše Heyer o dalujem svom znanstvenom naobraženju
u struci kojoj se posvetio. U ranu bi zoru već marljivo poslovao, a
tek posije podne pako odmarao bi se, nu i to čitajući klasike njemačke književnosti.
Uz to mu preostajaše još dovoljno vremena i za družtveni život, kojemu
bi se duhoviti i vrlo dosjetljivi mladić rado podao po dovršenom radu.


Liep dokaz Hejerove praktične sposobnosti bijaše u god. 1852. izašlo
djelo: „Das Verhalten der Waldbaume gegen Licht und Scbatten".


Izvrstno razvite teorije, o smjesi sastojina u toni djelu, sa jednostavno i
pregledno razvitimi pravili, jasnim su dokazom, da je autor razumio čitaocu
jasnu i preglednu sliku izraditi, povadivši iz raznovrstne bitnosti najvažnija
obilježja. Spomenuto djelo izadje 4 godine kasnije u francezkom jeziku pod
naslovom: „Des influences de la lumiere et de Y ombre sur les essences forestieres,
traduit de 1´Allemand par Aloys de Locs, Expeit forestier a Aigle
(canton de Vaud)" (Lausanne 185(1).


Istodobno postiže Heyer i na polju „dendrotnetrije" slične znanstvene
usjjjebe, obogativ naime ovu literaturu izdanjem djela: ..Ueber die Erniittelung
der Masse, des Alters und des Zuwacbses der Holzbestande-´ (I)essau 1852.)


Na temelju ovih radnja, imenovan bje Heyei- god. 1853. izvanrednim
profesorom na sveučilištu u Giessenu; a u proljeću sliedeće godine podieliše
mu drugo, smrću profesora i nadšumara Zimmera, izpražnjeno učiteljsko mjesto
za šumarsku struku. Istodobno bude mu najprije provizorno, a jeseni god. 1854.
definitivno povjerena i uprava na.dšumarije Giessenske, u kojoj službi si je takodjer
znao steći podpuno povjerenje vrstnog šumarnika Busecka, koji mu bi
chefom.


Buduć, da često bijahu različitih mnienja, to se i često prepirahu, akoprem
se Heyer kod manje važnih pitanja brzo okanio prepiranja, to bi ipak
kad se ta popustljivost opetovala, ozlovoljeni šumarnik znao oštrim glasom primetnuti:
,.zašto kažete Vi uviek da? prepirajte se radje.


Po smrti Vedekinda preuze Heyer, kako je već piije spomenuto upravu
od lista: „Altg. Forst- und Jagd-Zeitung´, koju je i revno upravljao počam od
god. 1856. pa sve do god. 1878., kada bje premješten u Miinchen.


Već kao privatni docent, držao je predavanja o tloznanstvu, nu naskoro
opazi, da ga mnogi od njegovih slušalaca, osobito tudjinci, nerazumiju. Uzrok