DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 40 <-- 40 --> PDF |
38 — Razmatranja o zakonu zemaljske kulturielne zaklade. Dopis Pavla Kiiobloha, šumara na Baniji. Pod naslovom „Zakon o utemeljenju zaklade za promicanje gospodarskih svrhah kraljevinah Hrvatske i Slavonije" nalazim u posliednjem broju ovoga lista članak, koji me spotaknu napisati, sliedeće u pogledu uporabe rečene zaklade, kao i važnosti njene po šumarstvo. Odobravajući podpunoma intencije slavnog uredničtva u pogledu uporabe odnosne zaklade, mislim ipak da će i to tek ostati puste želje iskrenog šumarskog srca. — Na to me bo ne nuka samo obće nebajstvo, kojim se od svijuh strana susreće naša struka, no u mnogo većoj mjeri, takodjer i dojakošnje izkustvo u pogledu uporabe rečene zemaljske kulturielne zaklade. Istina je bo, da slavno hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo, svojski nastoji oko svrsi shodne uporabe po visokoj kr. zemaljskoj vladi, iz spomenute zaklade dopitane joj godišnje subvencije, nu ta svrsi shodna uporaba po mnienju kolovođjah toli u gospodarskom družtvu samom, koli i u pojedinih mu podružnicah, nemože ipak da zadovolji takodjer i nas šumare, koji ipak ako ne veći dio, a ono svakako velik dio, ka rečenoj zemaljskoj kulturielnoj zakladi doprinašamo. Gospoda župnici i veleposjednici, doduše dobivaju liepih telića i bikova, a po gdje koji i ovcu osobite pasmine, a prijatelji njihovi možda i po koju kilu sjemena, kod izložba djele se nagrade i diplome i t. d. i t. d., nu koja od tuda zbiljna korist narodu, neka razjasne sHedeći primjeri: Poznato nam je, kako je bilježnik obćinski g. N. N. dobio od karlovačke gospodarske podružnice diplom kao najbolji voćar svoga okolišja zato, jer je bio poslao na izložbu iz vlastelinskoga voćnjaka nabavljenog voća, na izlog. Lanjske godine ustrojio sam bio u Cerju, selu obć. Pokopsko, šumsko sijalište. Obćinsko poglavarstvo dalo mi je za nabavu potrebnog sjemena 60 for., ja sam dao sam u isto svrhu od svoga do 40 for. uz trud i muku. Sjeme bijaše dobro niklo, a biljke se prekrasno razviše, kad na jednom u jesen suro vci uništiše do na kraj sve biljke. — Ja sam ih prijavio — a oni budu osudjeni na platež odštete i globe — unišli novac pako uloži kr. podžupanija u zakladu za promicanje narodnog gospodarstva! — Pitam sada, kako i u koliko se je tim postupkom koristilo šumi. Isto tako bio sam dao po 340 težaka u Dolnjoj Kupčini, zasaditi do 60 vagana žira. U proljeće na to dodje g. M. sa 19 glava svinjah, koje mi popasu sav žir i uništiše nasad. I on je na to bio na moju prijavu platio kvar i globu — nu novac otišao i opet u korist zemaljsko-kulturielne zaklade i t. d. Ja bih mogao još više takovih i tomu sličnih dogodjaja navesti — koji jasno ilustriraju kako se zemaljska kulturielna zaklada baš na račun ako i ne na štetu šuma umnaža. Potreboće našega šumarstva ogromne su, i to u svakom pogledu i s toga držim baš i nepravednim postupak, po kojemu se za šumske štete dosudjene |
| ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 39 — globe imadu upotrebiti u korist zemaljske kulturieltie zaklade, a držim to ponajviše s toga nepravednim, jer se od tuđa po šumarstvo nenadam nikojih koristih. Jer budu U se globe dosudjene radi prekršajah proti ustanovam šumskog zakona, i zbilja kako to važnost i svrha stvari zahtieva, po političkih oblastih svom strogošću i utjerivale, i ovoj zakladi odnosne svote doprinašale, to će se doduše po mome izkustvu, kroz razne gospodarske podružnice stanovitoj gospodi dieliti liepi odojci, a kadkada i boce dobroga staroga vina na probu — nu šumarstvo, dobiti će možda jedino pripoznanje, da je borovica najizvrstnije drveće za sušenje i pajcanje šunkah! Hoće li se pako, da i šumarstvo bude uživalo tu zakladu, valjalo bi polag mog 30-godišnjeg izkustva i ninienja, oko sliedećeg nastojati: „Sve prijave o šumskih prekršajih imale bi političke oblasti pod osobnom odgovornošću predstojnika najdulje u roku od 2 mjeseca nakon podnešenja prijave u pretres uzeti, odnosno riešiti — ter podjedno strogo nastojati oku utjerivanja toli odšteta koli i dosudjenih globa. Sve te odštete i globe imale bi se onda dostaviti posebnoj kotarsko-šumarskoj zakladi, račun vrhu te zaklade pako imao bi rukovoditi šumski ured. Novac imao bi se vazda koristonosno uložiti tako dugo, dok se nebi trebao za svrhe šumarstva odnosne šumarije, imenito pako imali bi se iz ove šumarske zaklade, uzdržavati šumski razsadniki, kupovati sjeme za naplodjivanje šumah i plešiuah, za podmirenje troškovah uzgojnih u siromašnih obćinah, za izvedenje obranbenih radnjah kod branjevinah i t. d. To bi bila po mojemu nazoru pravedna uporaba novaca unišlih za dosudjene šumske globe — a pudjedno bi se time omogućilo našim obćinskim šumarom uspješno nastojanje oko podignuća i uredjenja urbarno - obćiuskih šumah — dočim do sada, šumarstvo od t. z. zemaljsko-kulturielne zaklade malu ili nikoju korist imade. Nenapisah pako toga možda zato, što nebi u obće mogao pojmiti zajedinstvo interesa poljoprirode i gospodarstva na polju kulturielnom, nu izkustvo me upućuje, da se mi šumari od takovog zajedničkog poslovanja, neimamo žalibože na´´ati koristi, negledeć i na to, da je u obće kod zajednicah poznato, da se kod diobe obično zaboravlja na onoga, koj je baš sam najviše doprinieo. Bude li dakle slavni upravljajući odbor našega šumarskoga družtva, u predmetu te zaklade, štogod preduzeo — držimo, da nebi smio zaboraviti ni na tuj iztaknuta, ma i ponješto gorka izkustva jednoga praktičara šumara. Ustrojenje šumarske zemaljske kulturielne zaklade pako, neka nam bude cilj i težnja. |