DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1884 str. 5     <-- 5 -->        PDF

tomu pako bijaše, što iin je manjkalo potrebito prirodoslovno predznanje; i
s toga odluči Heyer olakšati im učenje, izdavši djelo, u kom je kratko i pregledno
izradio sve temeljne discipline prirodoslovne znanosti. Ova učevna knjiga
koja odgovaraše podpunoma tadanjim zahtjevom znanosti, nebijaše samo jasnim
dokazom autorove vrstne prirodoslovne naobrazbe, već i dokazom, da je Heyer
umio ovo svoje prirodoslovno znanje takodjer i uspješno uporabiti toli u sadjenju,
koli u čuvanju šuma.


U tom izdanju tumačio je Heyer medju ostalim takodjer, da stojbinska
vrstnoća neovisi samo o geognostičkom poreklu tla, kako je to Pfeil običavao
tvrditi, već da su najvažniji faktori o kojih ova ovisi: fizikalna svojstva tla, količina
u njem sadržane vode, njegova dubljina, rahlost i kolikoća crnične naslage.


U ovo vrieme poče Heyer ujedno djelovati i na drugom polju znanosti,
tumačeć naime, kako da se u buduće obavi praktična obuka u šumarstvu, tako,
da se na tom polju do danas postignuti uspjesi mogu pripisati jedino njegovim
tadanjim predradnjam. Godine 1862. objelodani u „Allg. Forst- und Jagd-Zeilung"
članak pod naslovom: „Sonst und jezt", u kojemu članku odlučno izjavi: daje
mjesto znanstvenoj naobrazbi šumsko-upravnih činovnika u buduće na sveučilištu,
ne pako na malenih samotnih šumarskih škola, koje bijahu svojedobno ustrojene
primjereno skromnim potrebštinam prijašnjih doba.


Već u početku osvjedočen o važnosti sveučilišta, po šumarsku znanost,
nastojaše, da se šumarstvo na takovom i smjesti, a s istih je razloga pobijao
vješto i sve razloge, koji se navadjaju u korist isoliranih škola, dokazujuć uz
to jasno, da se prednosti, koje se izčekivahu od ovih, mogu isto tako postići i
na sveučilištih. Postavši kasnije i sam ravnateljem šumarske akademije, samo
se je još i bolje osvjedočio o valjanosti svojih tvrdnja.


Koncem 50-te godine nasta promjena u znanstvenom djelovanju Hejera.
U to doba probudi naime Pressler šumarski sviet iz lethargije u koju je bio
spao, zahtjevajući odlučno u svojih spisih, da se isti od sada više neima zadovoljavati
do sada navadnimi pravili i običaji, koji da se onako temelje samo na
samovolji i udobnosti, veleć, da šumari uesmiju više misliti, da bi se spoljašni sviet
sa svojimi potrebštinami, dapače i isto žiteljstvo htjelo nolens volens prilagoditi,
jednom već provedenoj ustrojbi šumarstva, već da je potrebno, da se usuprot ovo
sa svojimi povlasticami podvrgne ukupnom gospodarstvu, kojega da jest šumarstvo
samo podčinjena čest. Ove se nauke raedjutim nedopadahu ni najmanje starim
praktičarom, i tako se naskoro zametne ljuti boj, medju starom i novom školom,
od kojih prvašnja imadjaše veći broj pristaša, tako, da je bilo vrlo dvojbeno,
hoće li Pressler prodrieti sa svojimi načeli ili ne. U to se odluči Heyer, dovoljno
naoružan svojom oštrom logikom, braniti tu novu teoriju.


Kad bi bio tada jedino vlastitu slavu imao pred očima, mogao bi si bio
odlučnim odklonom Presslerove reformacije, brzo steći obće priznanje većeg diela
šumarskog svieta; nu kao pristaša nove teorije, smatrao si je dužnošću, pomoći
joj ka pobjedi. Tako je Heyer prvom Presslerovom izdanju: „Der rationelle
Waldwirth" uspješnim svojim djelovanjem umio pribaviti podpuno priznanje.