DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 61 — iztaknuto uvaži, te se stoga i u osnovi novog lovnog zakona, kakova nam bje lani na strani 20L ovoga lista objelodanjena u §. 17. sadržane ustanove samo odobriti moraju, al svakako bi valjalo, da o tom rade i hrvatski lovci! Budu li pako ta razmatranja kojemu -naših športsmana doprla, to neka znade, da to napisasmo jedino na temelju mnogogodišnjeg izkustva, ter sljubavi po stvar, i uvjerenjem, da će gornje naše tvrdnje konačno pripoznati i oni, koji se danas takovim razmatranjem možda još i podsmjehivaju. Pod Ivanšćicom u siečnju 1884. Javor sa hrvatsko-švicarskog kraja. Piše šumarnik Mijo Radošević. Malo koja narodna pjesma, koja nespominje uz sliepe naše virtuoze i javorovih guslah. Ta baš javor-gusla oživljuje naš epos, hrabri narod na buduće junaćtvo, pa da se njekim načinom odužimo — kušat ćemo iztaknuti najvažnija 0 toj vrsti drveća, koja uz postojeće odnošaje hrvatskoj Švici, zamašnu privredu obećaje. Bez dvojbe jest, da svaka vrst šumskog drveća, bilo ono sposobno za uzgoj visoke ili nizke šume, stanovitu gospodarstvenu vriednost imade, treba joj bo za svaki pojedini slučaj samo uporabu, a po tom shodni način unovčenja pronaći, pa ipak jest to, današnjem šumarstvu, koje se manje na obrt i trgovinu obzire, jedna od najtežjih zađaćah, pa stoga nije ni ćudo, kad se svojevoljnom mienom vrsti drveća, u mnogih šumskih upravah, neoprostivo grieši. U našoj Posavini i Podravini iztrebljuju još dan danas, što igdje bolje mogu, na tobožnji račun vadjenja podređjenih vrstih drveća, jasen, briest, a osobito i topolu, držeć to racionalnim postupkom. U planinah naših pako, počam od Fružke gore; pa do sinjeg mora, tamaniše hametom bukvike — nu bomba, što ju Thonetova ideja, a sada tvornica Chevalier-a na Vratih izpali, preseneti mnogu šumsku upravu, a prestaju toga radi hvala Bogu već i paljenice ugljena, pepeljike, kao i bezbožno trešćarenje šubiah.. Šikare: leskove, drenove, jasenove i grabrove, na koje u nas već kao da je i sam Bog već zaboravio bio, koje nam predočivahu bezvriedno stromlje, unovčio je ipak —´ a to tko? — Prosti jedan kramar iz Broda na kupi — na milijune vriednosti, razpačivajući palice za sunco- i kišobrane, i palice za šetnju na sve strane svieta. Njeki sudrug od Rena posjedovaše do tri jutra vinograda, drugi iz Ruske, grofovski spajiluk od 300.000 jutarah, pa ipak bje prvi cavalir, a posliednji siroma — a slično i kod šumah. Nu da predjem sada, nakon tih obćenitih razmatranja slika prošlosti, na sam predmet te razpravice, t. j . na razmatranje 0 našem prostom javoru, nebi li možda tim svojim opisom i toj vrsti drva veći prolaz otvoriti pomogao, te i od strane šumarah tom i zbilja koristnom drvu veću njegu priskrbio. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 62 Da imade širom Europe, u šumab uštrkano, a redje i hrpimice uzrastlog javora prostog — poznato jest, a da i Hrvatska po gorah javorovinom obiluje, takodjer znamo, al da je baš jedini brvatsko-švicarski javor (prosti) već danas svoje posebne uporabivosti radi, poznat u obrtnom svietu, i da će od svih ostalih europejskih vrsti javora, najveću prodju postići, neka dokaže sliedeće. Usljed svojeg eminentno anatomićkog sastava drvenine, sposoban je javor, mal ne za svaki drvarski obrt t. j . rabe ga u kolarstvu, stolarstvu, tokarstvu, rezbarstvu, a naročito i u drvarskom sitničarstvu. Svojom prekrasnom tezturom, ter bjeio svietlećom naravnom bojom, takmac jest svim domaćim vrstim drva, a k tomu mu i lučbeni sastav drva i staničevlja takav, da svaku vrst bojadisanja, bilo organičnom ili anorganičnom masti omogućuje, a uz to prima i svaku vrst politure. Poprečna pila neguši se, podužna brije paranje, vijugača joj u svakoj krivulji prija, bradva neodbija i nezaleće, svedar ju proždire, a stolarskom, kolarskom i tokarskom strugu se veseli. Koje mu dakle drvo premac? U Europi ga neznamo. Doduše javorina nit je cepka, nit sposobna za smrdljivu burad, a nije niti za visoku gradnju, da se u blato zabija, pa gadnim elementom izvrgava i pod smeće podlaže, — to je vrst - plemenita, koju plemić — obrtnik dobro razpoznaje. Karakteristično svojstvo acerineae, da imade linu i prozračnu vlakninu, spojenu pravilnimi jažicami, a uz pravu specifičnu težinu, nadkriljuje u mnogom ostale vrsti drva. To su razlomi radi kojih se javorovina u svem svietu cieni, a ni u špalirih nije zazorna vidjeti. Slavonski čoban, rezucka iz javorovog korenja kepčije, koje lovci rado kupuju, a isto tako pravi i frule i vidalice. Zagorac tokari iz debla čuture i barilce, švicar hiTatski tanjure, zdjele i ino posudje, a krajišnik sastavlja iz njeg javorove gusle, dube kopanje, žlice, pravi lule, lopate, držala i t. d. Na stotine se raznih predmeta izradjuje iz javorovine, te je javor od naših domaćih vrstih drveća jedini, od koga se svi dielovi stabla uporabljuju. Korenje za čašice i lule, deblo najraznohčnije, a i listar za krmu ovaca i t. d. nespominjuć vadjenje šećera iz javorovine te uporabu iste u brodo-gradji. KoUku množ javorovine uporabljuju tvornice posudja, tvornice za igračke i kućne predmete po Češkoj i Švicarskoj, rabi se ista nadalje i kod tvornicah šivaćih strojevuh za t. z, rokele, zatim za posudje stanovite vrsti u Ijekarnah, lučbarnicah i t. d. bilo bi naravno vrlo interesantno poznavanje brojne količine potrošbe javorovine u svietu, a sjegurno je, da nepretjeramo reknemo U, da sve šume Hrvatske nebi kadre bile golemi taj konsum podmiriti — a što će tek biti u buduće, uočimo li veliki pokret drvarskih obrtih u najnovije doba. Tko danas uz Thonefcovo pokućtvo, još kupuje željezno, tko traži ini nakit za pokućtvo, ako ne utisimti drveni, a tko nije čudom motrio onu liepu i ukusnu robu iz javorovine, što ju češki kućarei, već od njekoliko godinab i našom domovinom raznašaju, a zar drvena artija, opeke iz pilotine, košare iz |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 63 — struga i sijaset sličnog nepokazuje napredak drvarske industrije, uzprkos svijuli tučbenih i kovnih i/.našasća poslednjih decenija! Uz obći napredak drvarske obrti pako, držim da će nedvojbeno takodjer i javorovini vriednost poskočiti, te da se već u buduće ni šumarstvo neće aioći uzgoju te koristne vrsti drveća opirati. Ja sam, upoznao sara, njeke trgovačke tvrdke, s vrstnoćom naše hrvatskošvicarske javorovine, te mogu reći, da se danas Beč malo ne izključivo samo našom javorovinom kod pravljenja oplatice (tburnire) služi, a isto tako rabe u Beču javorovinu našu i za tiskanje plastičnih drvenih nakita. Pokusi jest nadalje dokazano, da je^za pravljenje fournirah baš naša hrvatsko- švicarska javorovina najbolja, te se stoga možemo pravom nadati, da će si ista skorim prokrčiti put i dalje, a to tim više, što ju novije doba počeše rabiti takodjer i za zgotavljanje sjedalah, u pokućtva Thonetovog sustava. Kako na dalje, jedna te ista vrst drva, uslied raznolikih položaja gorja vodah, podnebja i t. d., zatim ushed odnošajah stojbinskih, kao i načina uzgoja, raznohko u svojih tehničkih svojstvih, bez da bi znali sredstva umjetna, protiv tome, to se ni naš tolikimi vrlinami odlikujući se javor gornje Krajine i riečke županije Ije potisnuti moći neće. Traži se pako za fournire biela, žilava i pruživa javorovina, kakovu ju samo kraške gore proizvadjati mogu. Napokon ipak nevalja mimoići ni to, da se javorovini još i koješta spočituje — nu tom će se manom ipak moći lasno uz racionalno šumarenje odmoći. Prigovara se bo, da nije jednoliko specifično težka, a zato i u mehaničkih svojstvih vele raznolika. Spočituju, da je prestara, srčikova, usljed neumnog prebiranja i haranja šumah čvorasta, vrljikava, pjegasta, krivudasta, a u porastu nepravilna, na strracih uzrastla obično bokasta, i kojekakove ine mane, kojim se ipak umnim uzgojem bude odmoći moglo. Što bi pako valjalo u tome pogledu u nas ponajprije učiniti, jeste po mome mnienju sUedeće: Javorovina treba, da se do 20. godine (osobito u hrvatskoj Švici) čim bolje nastoji očuvati od poznih mrazovah, da se sklop krošnja i pravilnost priraštaja nastoji u onoj mjeri uzčuvati, kako to javor iziskuje, uz uporabu prieborne sječe. Smjes šumah,^u kojih ćemo javor uzgajati, može na položajih manje izvrženih i do 0´5. javorovine uzdržavati, a najbolje ćemo ga moći uzgojiti u smjesi sa jelom, omorikom i bukvom, a valjat će pri tome uzeti takodjer i primjereni obzir toli na vladajuće vjetrove, koli i pritisak sniega. Čim se bo normalniji uvjeti uzgoja javorovimi sđruže, tim se i stablo u javora pravilnije razvije, a po tome mu i drvo bude više koncentričnih godovah, a i specifična težina pravilnija, a biti će stoga zadaća šumarah, da javor samo tamo njeguju, gdje se gori spomenutim uvjetom udovoljiti dade, a bit će to u nas osobito na sjevernih i sjevero-zapadnih obroncih, po dohnah i uzvisitih nu zaštićenih ravnicah. Zaključujuć time ta naša razmatranja o javoru hrvatsko-švicarskom, držimo da smo dovoljno ocrtali i velevažnost, te vriednost te vrsti drveća po drvarsku |
| ŠUMARSKI LIST 2/1884 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 64 — obrt i trgovinu, a i one momente iztaknuli, o kojima ponajglavnije, i to sa gledišta šumsko-gospodarstvenog, uzgoj valjane i vriedne javorovine ovisi, te nam sada preostaje samo još konstatovati tu nadu bolje budućnosti po naš javor. Nađu koju osnivamo prije svega na činjenici, da se u nas najnovije doba toli od strane visoke vlade, koli i od strane naših obrtnicko-trgovačkih komorah, poćeo razvijati na polju obrtničkom novi, svježi i koristonosni rad, — jer bude li jednom naša trgovina i obrt od extensivnosti prešla u stanje intenzivne explositacije naših šumab, tad neima sumnje, da će i naša drvarska trgovina, porad sgodnosti položaja naših šumab u razmerju sa zemljami potrošbe, morati orijaški kročiti napred. Riešenjem šumsko-trgovačko-obrtničkog pitanja u nas pako, granuti će i našoj javorovini sretni danci, pa će tad i javor-gusle odguditi nevolji mnogoj. Lokve , koncem prosinca 1883. , Pošumljenje krasa obzirom na radnje pošumljivanja u u Kranjskoj g. 1883. Po c. kr. šumskom nadzorniku W. Gollii. U „Mittheilungen des krainisch-kiistenlandischen Forstvereines" svezku osmom nalazimo u tom pogledu, sliedeće spomena vriedne podatke g. c. kr. zemalj. šumskog nadzornika W. GoUa. Godine 1883. izdano bi, iz biljevišta kod Kosenbacha kraj Ljubljane, l,3l5.924 komada biljka šumskog drveća i 8185 komada voćaka, dakle ukupno 1,324,109 komada biljka sadjenica. Od ovih upotrebilo se za pošumljenja na krasu 567.600 komada, od. kojih i opet 353.000 šumskih, a 2925 voćka t. j . biljka pitomog kestenja, na račun subvencijom c. kr. ministarstva poljodeljstva izvedenih kulturnih radnja odpada, dočim ostalih 211.685 komada biljka, bude troškom pojedinaca i obćina, na krasu zasadjeno. Pošumljenja, poduzeta na državni trošak, steru se područjem obćinah. Postojna, Wipava, Fanyle, Sv. Petar, Dorneg, Eakitnik, Kal i Rodokendorf ter zapremaju ukupno prostorinu od 200 h. Troškovi, tečajem ove godine preduzetih pošumljivanja i popravaka po starijih branjevina, iznašahu ukupno 1260 for. te po tome sadnja jedne hiljade biljka, inclusive troškove prevoza i embalaže stoji 3 for. 54 nove. Stanje tih nasada, označuje se u obće povoljnim, osobito se pako liepo razvija crni bor, po knlturah „Oštrog vrha" kraj Postojne, i „Osoinice" kraj željezničke postaje u Sv. Petru. — U 34 hkt. velikoj branjevini „Stražica" kraj Dornega, toli se liepo razviše sastojine, crnog bora, da se za prešaste zimi\ kroz dulje vremena u njihovoj guštari kurjaci udomiše Raznoliki pokušaji sa sađjenicami njekih vrstih topola, izjaloviše posvema, što je uzeto dokazom, da se ta vrst drveća, osobito po mršavijih djelovih krasa nemože uzgajati. |