DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 184 — c) sve šume u Srbiji, pođeliti na izvrstan broj šumskih okruga, bez obzira na političku pođelu zemlje. Članak 4. Pođieljenje i ograničavanje šuma, vršit će naročito za to odredjena komisija. Članak 5. U komisiji mora biti najmanje 5 članova, trojicu postavlja kralj, ukazom, na predlog ministra narodne privrede, i to jednog šumara — ekonoma — jednog inžinjera i jednog sudiju, a drugu dvojicu bira iz svoje sredine obćinski odbor onih obćina, u čijim se atarima budu šume ograničivale. Obćinskim odborom izabrani članovi komisije, dužni su predhodno pred svećenikom, a u prisustvu ostalih članova komisije zakletvu položiti. Predsjednik je komisije po položaju najstariji činovnik, a najmladji po položaju vrši dužnost delovodje. Članak 6. U ime đijurne davat će se članovima komisije koje kralj postavlja, pored podvoznih troškova, koji će im se računati prema zakonu i satnom odstojanju po 8 dinara, na dan iz državne kase. Članovima komisije, koje obćinski odbor bira, plaća po 6 dinara dnevno dijurne obćinski sud iz obćinske kase. Članak 7. Radu komisije prisutni su i sobstvenici ili njihovi zamjenici baština, koje se u državnim ili obćinskim šumama nalaze, ili se sa ovima graniče, i dužni su podneti komisiji dokaze o pravu svojine onih zemalja, koje oni za svoje smatraju. Članak 8. Osim uobičajnog načina, načelstvo će okružno i preko zvaničnih novina obznaniti vrieme, kad će se i igdje ograničavanje šuma odpočeti i pozvati za interesovane, da komisiji predstanu. Koji bi polagao ma kakvo pravo svojine, ma budi koji dio šume ili zemlje, a nebi komisiji za vrieme njenog rada na licu mjesta sam ili sredstvom zastupnika predstao, ne može posije činiti nikakve primjetbe, niti pak kakvo pravo polagati. članak 9. Komisija rešava na osnovu pribavljenih data većinom glasova, kako u pogledu granica, tako i u pogledu svojine, gdje se ova ne bi urednom tapijom dokazivala. Članak 10. Šume (zabrani) i druge zemlje obćinske ili privatnih lica, odnosno sela i zaseca, koje bi se u sredini državnih šuma nalazile, a bile bi na smetnji obdelavanju i administraciji državnih šuma, komisija može uzeti u razmenu za drugu državnu šumu, ili zemlju, koja po prostoru mora biti u najmanju ruku ravna zauzetom zemljištu. |