DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 205 —


K preustrojstvu uprave imovnih obćinai ´ -´


Piše M. Starčević, šumar.


Pozivom na okružnicu visoke kr. zemaljske vlade ođ 13. veljače 1884. broj 6245. sastavio
je podpisani šumar imovne obdine gjurgjevačke, nakon svestranog i točnog pretresa
te iztraživanja svih onih faktorah, koji na našu šum. upravu uplivaju, slededi
predlog, koga u interesu u tome predmetu, jedinstvenog rađa omogučenja u cielosti saobčujemo.


Uzev U obzir, da su šume imovne obćine gjurgjevačke, naročito pako orie
u Podravini vrlo pristupne i kulturi otvorene, zatim da većim dielom sume
mlade šume tvore temelj gospodarstvu, zatim da je vrednost drvah i inih užitaka
kao paše, žirovine, iznajmljivanja čistinah i t. d. velika i zaatna, naročito pako´,
da su šume imovinske vrlo razštrkane u omanjih kompleksih, te da je po
tom vrlo težko ili bolje rekuć nemoguće šumara u sredini šumarije smjestiti
tako, da bi mogao uvedenjem intenzivnog i lukrativnog gospodarstva produci´ranjem
raznih glavnih nuzgrednih i medju užitakah šumskih koristi prihod svojeg
vlastelina umnožati, od potrebe bi bilo bar još jednoga šumara uzpostaviti, riu
lih kao mjernika, te iste dobro situirati pošto bi jedva tada moguće bflo odgovoriti
potrebi i zahtevu gosp. uprave kao i potrebi i zahtevu samog šumarskog
osoblja.


Ako se u ostalom punim pravom traži, da šumar bude inteligentan
čovjek — koj je svestrano proniknuo zvanje svoje struke, te da nesraatra struku
kojoj seje posvetio uvjetom materijalne koristi već zadatkom živQta,
od potreb e je, da mu se pruži toliko vrelo prihoda, da nemora varati i nedostojan
život voditi — pak da po tom dohvat uzvišenih idejah kao što.ilj
sadržaje narodno gospodarstvo, pojmi i obđržaje.


„Ljubav k službi i samopouzdanje mora rad lugarskog osoblja bodriti* r—
a to je možno samo onda, ako lugarsko osoblje bude imalo toliko plaće, da im nebude
potrebno za domak potrebnih sredstvah služiti prevarom na štetu službodavca.


Pošto su pako imovinske šume naročito one u Podravini sa svih strana
lahko pristupne — a uz to u omanjih kompleksih nadzor vrlo tegoban, to zži
uzmoći valjano vršiti nadzor, od potrebe bi bilo pružit lugaru toHko vrelo prihoda,
da može jednog jahaćeg konja držati; nu da nebi troškovi ponarasli,
imali bi se srezovi reducirati, te tako što sad dva lugara pješice hodajuć težkoril
mukom nadziraju -- mogao bi jašeći jedan lugar lasno nadzirati. [ "´ ""


Probit ustrojstva jašućih lugarah sastojala bi se u tome, što se nebi dotični
lugar tako brzo umorio, što bi mogao potrebnom hitrinbm štetočinca uhititi,
te što bi pred navalom lahko uzmaci mogao. .. .


Lugarsko osoblje moralo bi osim toga imati moć oružničtva, pa bi ser kad
takovi namješta vati imali lih izsluženi podčastnici providjeni lugarskim izpitonj
uz bar, jednogodišnju praksu kao pomoćnik lugara.


Zaključujuć svoju o berivih činovničtva i službeničtva ove imovne obćine
spomena vredna neka bude ona čuvenag J. Wesely-a: „Možemo sigurnošću proricati,
da ako nebudu šumarsko-upravni i čuvarski organi porazmjerno dobro




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 206 —


plaćfeni, to si država nebude nikada za ovaj delikatni posao vrstne ljude pribaviti
mogla, ili ako si ih iznimno dobije, neće ih moći trajno vezati."


Naputak a*


Uzev u obzir, da je ustanovami zakona godine 1881. koli vanjsko toli
unutarnje rukovanje pri šumarijah i gosp. ureda komplicirano tako, da je provedba
istog bez ogromnih troškovah i mnogobrojnog osoblja nemoguća — lasno
se mora uviditi, da je pri lošom financijalnom stanju većine imovnih obćinah
upittii zakon neuporabiv, te da nije kadar niti najmanje odgovarati raznolikim
gospodarstvenim odnošajem, te tako udovoljiti narodnjim željam i potrebam kao
i svrhi institucije svih imovnih obćinah.


§ 5. imao bi se tako preinačiti, da predsjednik može službovanje gosp.
ureda kad god ga volja nadzirati, a uz to sjednice sazivat i istim predsjedat,
podnipošto pako, da svaki spis službeni uz nadšumara podpisuje.


U § 6. govori zakon samo o plaćah šum. činovnikah, dočim je na lugare
skroz zaboravljeno, te tako gradeć kuću početo od krova mjesto od temelja.


Obće je priznato, da o valjanom nadzoru ovisi veća ili manja šteta šume,
da pako toli težku napornu službu lugarstva bez valjane plaće i osegurane
budućnosti vršiti moći nije, o tom suvišno dalje dokazivati.


Uzev nadalje u obzir, da je lugarsko osoblje nižeg stupnja naobraženja —
osoblje, gdje je pojedinom povjeren čestokrat preko milijun forintah vrednosti
na čuvanje — osoblje koje je najviše izvrženo tentacijam raznolikih ljudi —
osoblje koje potiče iz siromaštva, te neima prečesto osegurane budućnosti —
uztvrdit je uslied toga, a i izkustvo dokazuje da je većina držeć se one: „čuvaj
bale novce, za crne dane" nastojalo iz otvorenog dobra — šume — budućnost
osjegurati, te tako sebe i svoju obitelj u ponor nepoštenj:i strmoglaviti, a vlastniku
šume silne štete nanesti.


S toga hoće li se šuma valjano nadzirati, a po tom i uzgojište uspešno
osjegurati, od neobhodne je potrebe, pružiti lugarskomu osoblju toliko vrelo
prihoda, da može svoje potrebe podmiriti, a uz to budućnost mu ma i najmanjom
mirovinom osjegurati.


Osim navedenog imala bi se bila u upitnom §-u navesti količina putnog
paušala, pošto nam izkustvo pruža dostatni broj dokazah, da je isti kod nekojih
imovnih obćinah nerazmjerno malen za uzmoći obavili potrebiti vanjske poslove.


Za udovoljiti s toga koli potrebam naroda i svog zvanja, toli takođjer za
umiriti svoju savjest izvršbom propisanih dužnostih imao bi se svakomu
šumaru dati godišnji paušal j-. a uzdržavanje dvajuh konjahsluge, osim toga za svako putovanje izplatiti pripadajuća dnevnica za prehranu.


Time bi se postigla pravičnost te bi marljiv i revan šumar za svoj rad
bio bar donekle nagradjen, dočim sadanjim izplaćivanjem leni i marljivi jednaku
nagradu 4p,tlivaju.


Pf|ragrafom 8- tog zakona, naime imenovanjem činovnikah i službenikah


* Vidi: List zemalj. uprave za hrv.-slav. vojnu Krajinu od 16. srp. 1881. Komad XI.


ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 207 —


po zemaljskoj vladi, okrnjena je autonomija imovnih obćinah — a osim toga
nije ustanovljeno, dali i šumar kao prvi odgovorni poglavar lugarskog osoblja


— ima pravo prigodom naimenovanja lugarskog osoblja svoju reći.
Ustanova § 9. glede položenja jamčevinah u koliko se sjedne strane pričinja
shodnom za preprečiti proneverenje i razne zloporabe — u toliko sdruge
strane nemože jednogodišnja plaća pružiti dostatne garancije za polučenje namjenjenog
cilja zakonodavca, već jednostavno onemogućivati zasjednuće kojeg
mjesta siromašnijem šumaru.


Jedno nalazi se kod te ustanove plemenitog, da će onako siromašni šumari
pod stare dane krvavom mukom i trudom imati zasluženu prištednjom krajcaru.


Ustanova, da imovne obćine nisu dužne ukamaćivati položene jamčevine
u gotovom skroz je nepravedna, pa bi se imala promeniti tim više, što bi
tečajem rtuljeg možda 30—40 godina službovanja šum. činovnika uložena jamčevina
0(1 lOOO for. ma i uz obične štedioničke postotke mogla se po četverostručiti,
te tako sjedne strane većom glavnicom moguću tražbinu imovine kao
službodavca bolje osegurati, s druge pako strane uložitelju omogućiti, da uložena
glavnica nosi nekakovu korist.


Ustanovom o tom u ostalom prikraćen je svaki šumar bezkamatnim uloženjem
glavnice u mogućem prihodu kumatah — zakon pako osnovan na zdravom
i čvrstom temelju, nesmije nikada krnjiti bez potrebe prava drugoga, a naročito
svrha svakomu valjananomu zakonu mora biti osjegurat obadve stranke, te tako
nijedne stranke bezpotrebno u njezinu pravu nekrnjiti.


Na strani V. izdaje se naputak za provedbu u § 4. zakona od 8. lip. 1871.
0 odkupu šumskih služnostih odredjenoga uredjenja načina i mjere zajedničkoga
uživanja šuraah i šumskoga tla za pravoužitnike po pukovnijskih kotarih — pa
dočim jur u § 1. otog naputka pod slovom h) ubraja med pravoužitnike „crkvene
obćine" bez oznake dali rimokatoličke, pravoslavne, izraelitske i t. d. te
dočim kod nekojih imovnih obćinah nije uzet obzir na rimokatoličko svećenstvo
prigodom diobah šumah — te dočim je istomu va/.da davala država iz svojih
šumah koli za ogriev, toli za popravak i uzdržavanje crkve, župnog stana i
k tomu pripadajućih gospodarstvenih sgradah, te dočim patronatsko pravo vrši
ban u ime Njeg. Veličanstva kralja, a narod neima niti slovca prosborit prigodom
naimenovanja rimokatoHčkog svećenstva — to se pravednošću bar nebi
smio taj toli veliki teret naprečac narodu naprtiti. Svećenstvo pak, upiruć se
na ustanovu gornjeg paragrafa, traži vazda drvo od imovnih obćinah držeć
borbu državom mnogo težjom a čestokrat i upravo nemogućom — pošto su
državne šume od nekojih župah po 30—40 klmtr. udaljene, pa po tom je izvoz
otegoćen i preskup.


Upitna ustanova imala bi se stoga razjasniti, te prama raznim odnošajem
preudesit a napokon pako navesti, da je država dužna (ako hoće da imovne
obćine drvne potrebe župnih uredah podmiruju, gdje se drvo prije nedavaše
kao lukno — dodeliti imovnim obćinam odgovarajući dio šuine, a osim toga za
naknadu prouzročene dosad štete davanjem bezplatnim drveta u svrhu uzdrža




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 208 —


vanja crkvah, župnih stanova, gospodarstvenih sgrada i t. d.) platiti u gotovom
novcu pripadajući iznos za svelcolike rimokatoličke župe pojedinih imovnih obćinah
— gdje drvo kao lukno župljani davati nemoradoše.
´; U´ §. 2. otog naputka govori se ali nejasno, da je pravo servitutno na
šume moći prodati. — Svatko pako koj poznaje siromaštvo našega naroda, zaključiti
će, da će to pravo dozvolili se prodaja za kratko vrieme preći u ruke
boljarah — židovah i inih bogatašah — pak da će ovi zakupiv što više takovih
pravah tražiti moći, a i hteti izlučenje pripadajućeg diela šume — te tako iz
osiromašenog i onako naroda rad kradje drveta u svrhu podmirbe svojih potrebštinah,
postati sami lopovi i tati. — Ta zar nebijaše u Krajini slučajevah,
gdje se nije moglo sastaviti obćinsko vieće, buduć je bilo mnogo Ijudih obtuženo,
da su krali drva. Nadalje, da bi imovne obćine dozvolom prodaje servitutnog
prava na skoro s obzorja izčezle, držim da netreba dokazah.


*" U § 4. ustanovljuje se, da kotarska oblast rješava utoke stigavše sbog
neuvrštenje u kataster po gruntovnoj oblasti kojeg pravog servituta imajućeg
ćlana; — držeć pako, da je to vrlo važno tko da bude uživao prava drvarenja
i inih pogodnostih pravom servituta skopčanih, pak da bi istomu paragrafu imalij
dodati „kotarska oblast uz intervenciju imovinskog zastupnika".
!´ Ustanova u ostalom, da rješitba o jednom te istom predmetu pripada sad
sudbenoj sad političkoj osblasti unikum je u zakonarstvu, pa bi se obzirom na
-važnost same stvari imalo pravo rješavanja utokah predati lih sudbenoj oblasti.


U § 5. ustanovljuje se nadalje, da povjerenstvo sastojeće iz jednog izaslanika
imovne obćine kao predsjednika, zatim šumarskog činovnika, te jednog
gradjevne struke vještaka imade ustanovit poprječnu godišnju potrebu drva za
gradju i goriva za sve pravoužitnike.


U koliko nam je izkustvo pružilo nebrojenih dokazah ništetnosti podvata
ustanovljivanja takovih potrebštinah za vrieme krajiške uprave, u toliko s druge
strane nemože se ničim opravdati prisustvovanje kod tog posla imovinskog izaslanika.
— Čemu da taj uzalud bere plaću i globi i onako siromašnu blagajnu
imovne obćine? — Zar nije dosta, ako već to mora biti, da bude šumar i gradjevni
vještak? Zar će on kao predsjednik bez znanja a možda i pomanjkanja
družtvene ugladjenosti uplivati moći, osim štetonosno na samo uredovanje?


U § 6. pod točkom c nije ustanovljena količina učiteljem pripadajućih
drvab kao ni to, da li istima pripada drvo ako ne uživaju stana u naravi —
a osim svega tog pripada li ogrievno drvo orguljašem ili tako zvanim školnikom,
te u kakovoj mjeri?


Ustanove § 20. i 21. su potrebite i opravdane, pošto punovlastno žiteljstvo
kupujuć raznoliko gradivo drvo popustom, preprodaje isto izpod ruke neovlaštenikom
i inim obrtnikom — koji bi si potrebito drvo bez popusta na
javnoj dražbi kupiti morali.


Utanovom § 27. da se unišli utržak za prisiljenu načetu šumsku glavnicu
(u novac pretvoreni diel šumske glavnice) ulože u državne papire ili u prioritete
takovih- željeznicah, koje od austro - ugarske države zajamčene kamate




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 209 —


imađu, uzkračeno je suvlastniku posuditi, ma kakov nepokretni imetak posjedovao,
iz imovinske blagajne potrebitu za poboljšanje svog gospodarstva glavnicu, a
osim toga nosila bi na nepokretnine privatnikah uložena glavnica mnogo veće
i sigurnije, uz providbu intabulacije, kamate — docira uloženjem u državne papapire,
te austro-ugarske željeznice, uz to, što su kamate preneznatne, nepruža
se niti dostatna garancija za uloženu "glavnicu a kamo li kamate.


Osim toga mi znademo da lihvari i ini guljari naroda posudjuju seljakom


, uz prevelike kamate novac tako, da s vremenom seljak na prosjački štap doći
mora — pa zašto nebi imovna obćina — taj novi izum za narodnje vlastelinstvo
ako joj je pri ruci razpoloživa glavnica, seljaku kao suvlastniku, mesto bog zna
komu u pomoć priskočila.


U ostalom tom ustanovom prikraćen je seljak ili ini suvlastnik u uživanju
pripadajućeg mu prava — koje je jednostavnom ustanovom drugomu dodieljeno,
bez da se je on kao vlastnik ote glavnice ikada bud sam bud kroz svoje zastupnike
toga prava odrekao.


0 naputku 0. za izmjeru procjenu te uredjenje šumah izjaviti je, da uzev
u obzir propise, koje taj naputak propisuje u § 38. morala bi biti formula
tako zvane poboljšane kameralne taxacije, nu da je ta metoda točna za gojitbu
po sjećah i za proračunavanje prihoda — to je dvojbeno — jer se obćenito
znade, da ta formula imade samo historičku vrednost.


Tko nebi tvrdnji ovoj vjerovao neka pogleda u Judeichov „Forsteinrichtung"
na strani 326 gdje se izrično kaže, da je ta metoda iz gospodarstvenih obzirah
negativne vrednosti i lih tamo uporabiva, gdje se bezobzirno mlade šume seči
mogu u pomanjkanju seči dozrelih starih sastojinah dočim se potonjim dozvoljava
čekanje bez svakog prirasta makar i 100 godinah ili čitavu obhodnju — a to
sve za postići normalnu zalihu, koja se može i tamo nalaziti, gdje su šume na
najstrašniji način poharane na pr. pol šume je sasvim posjećeno, nekultivirano, te
puka golet u 120 god. obhodnji — druga polovica sastoji se iz starih podpunog
obrasta 120 god. normalnih sastojinah, daklem po toj metodi tuj je normalna
zaliha — ili su sve sastojine na ´/^ poharane 120 god. stare i tuj je norm. zaliha.


Iz tih navodah vidi se, da takova metoda za valjano uredjenje šumarskgospod.
uporabiva nije — a to dokazuje i to, što je ta metoda svud zabačena,
izim u onih pokrajinah gdje drvo neznatnu vriednost nereprezentira kao što je
Galicija, Bukovina i t. d. a gdje se je god rabila, prouzročilo je konačno haranje
odnosno izsječenje šumah.


U § 39. navedena Hundeshagenova formula za potrajnu prebornu gojitbu
još je neznatnije vrednosti od prvašnje — jer je to obćenito poznato, suvišnim
se čini dalje o tom govoriti.


Kod nas najbolja bi bilo, bar gdje su šume od veće vrednosti, uporabiti
saksonsku methodu t. j . razdeljenje polag površinah (Flachenfachwerk) koja
imade temelja, te koja bi kadra bila pružiti vlastniku šume jasnu garanciju o
valjanom uredjenju. Osim toga razmjerno bilo bi otom methodom laglje i jeftinije
uredjenje no prije navedenim.




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 210 —


Naputak c*


/


/


Doeim je obćenito priznato, da raci strukovnjaka oceniti može jedino drugi
iste vrsti btrukovnjak, te đočini je izkustvo dokazalo, da neumjestnim uplitiva
njem nekojih vladinih povjerenikah u strukovne, njemu skroz nepoznate stvari
otegoćuje se uspeh službovanja, osim toga što se pošiljanjem službenih spisah
kroz vladina povjerenika prouzroćuje nepotrebna pisarija, to bi se ustanova § 1.
tičuća se vladinih povjerenikah imala protegnuti lih na skupštine imovinskih
zastupstvah i reviziju blagajnah — podnipošto pako na činovničtvo i osoblje
gospodarstvenog ureda, a to tim više, pošto se nemože predmevati, da bi nestrukovnjak
kadar bio, nekoji lih strukovni predmet toli duboko proniknuti da
bi mogao valjanu odluku stvoriti, te na temelju iste pravedno razsuditi krivnju
ili nekrivnju njemu na razsudbu danog čina.


Vrhovni nadzor imao bi vršiti jedino mjesto dosad obstojećeg šumskog
nadzorničtva, posebni strukovni šum. odsjek kod zem. vlade.


Uzev u obzir u § 3—8. navedene dužnosti i delokrug nadzorničtva naročito
onu u § 4. imalo bi se za svake 2 do 3 imovne obćine sistemizirati
jedno mjesto šumarskog strukovnog nadzornika, koj bi bdio da se propisane
ustanove glede uprave i uzdržavanja koli državnih toli obćinskih i privatnih
šumah kao i točno obdržavanje gosp. osnove izvadja, dočim bi u djelokrug
šumarsko-strukovnoni odsjeku pripadao sveukupni nadzor nad šumskim gospodarstvom,
te rešenje parbenih i dvojbenih pitanjah šumarskog zakonarstva, zatim
izdavanje dozvolah i odlukah svih trajno označenih šumah.


Naročito pako imao bi taj odsjek odobravati godišnje proračune, revidirati
izdatke, odobravati drvosječne i gojitbene osnove, nadzirati šum. gosp. učilište
Križevačko, bditi nad državnimi šum. izpiti, izim svega toga izdavati naredbe
i naputke pojedinim posjednikom šumah stojećih bud pod posrednim, bud pod
neposrednim nadzorom vlade.


Ustrojstvo šumarskih strukovnih nadzornikah tim je opravdanije, što bi
isti preuzeo dužnosti dosadanjih vladinih povjerenikah kao i sad obstojećeg
šum. nadzorničtva donekle — pošto se ni pomisliti nedade, da bi obstojeće
nadzorničtvo rad premalog osoblja za toli ogromnu šumsku površinu uz rešavanje
stigavših podnesakah uspešno vanjski nadzor vršiti moglo.


U ostalom, obstojećem nadzorničtvu nemoguće je upravo upoznati se toli
raznolikimi gospodarstveni napremicami celokupnog obsega obstojećih imovinskih
obćinah — pa se usled toga tim veća potreba uzpostave istih ukazuje.


Pošto je §. 9. predano nevještaku razsudjivati rad vještaka — to bi se


ta moć imala dopitati novo ustrojit se imajućim nadzorničtvam pojedinih imovnih


obćinah.


Ustanova u § 10. točka 6. imala bi se tako preudesit, da se izrazi načelo
nerazdeljivosti imovinskih šumah — pošto je delitba istih na pojedine obćine
ili ćak sela skopčana znatnimi troškovi, koji bi možda i glavnicu do temelja


´´ Vidi; List zemaljske uprave za hrvat. slav.vojnu Krajinu od 16. srp. 1881. KomadXI,




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 211 —


progutali — naročito pako otvorilo bi se novo vrelo zaslužbine natezačem paragrafah
— advokatom — kao i uijernikoui, te šumarom.


Osim pomenutog oglobljenja štetno bolje rekuć ubitačno bi bilo riizdeljenje
oto i sbog gospodarstvenih napremicah, pošto već samo gospođovanje te potreba
i ođnošaji pučanstva iziskuju nerazdeljivost istih.


Nadalje razdiobom otom ostala bi nekoja sela bez kusa drveta (same
mlade sastojine) dočim bi druga obilovala starom, a oskudevala mladom šumom.


Da je dioba šumah po samo gospodarenje i uzdržavanje šumah ubitačna
imamo živ primjer kod urbarijalnih obćinah provincijalnog dela Her\atske —
gdje rad naplate zaostalog dužnog poreza visi istim danomice nad glavom
Damoklov mač poreznog činovnika.


Po svem širokom svetu priznato je u ostalom načelo udruživanja kao koristno
i po obstanak družtva spasonosno — pa kako da to obće priznato pravilo
nebi vredilo i za imovinsko šumsko-gospodarenje. Poznavajuć nadalje siromaštvo .
i nemogućnost plaćanja poreza, te pokrića tekućih dužnostih pojedinih obćinah


— suditi, je, da bi se za podmirbu svih tih potrebštinah latilo u prvom redu
šume, saseklo i ono malo drveća, što je danas još preostalo - te tako prouzročio
gotov poraz narodnje budućnosti, sreće i blagostanja.
Uslied navedenih činjenicah jest dioba šumah koli sa financijalnog toli iz
gospodarstvenog gledišta štetna i ubitačna, te za sam obstanak šumah smrtonosna.


Nadalje imalo bi se § 10. dodati ustanova, kojom imade činovnike i ino
osoblje i nadaljfl zastupstvo izabirati — pošto se ogledišta pravednosti nemože
zahtievati od naroda, da prepusti svoje pravo koje mu kao vlastniku šume pripada.


Pošto u § 18. nije predsjedniku uikakov posao opredeljen, osim stavljati
jednostavno ime na papir uz nadšumara, osim toga što je obćenito priznata
tužba lošog hnancijalnog stanja zemlje, nadalje pako što obstanak živovanja
iziskuje to veću štednju — isto tako što je radi kontrole [»ostavljen odbor,
zastupstvo, vladin povjerenik i šumsko nadzorničtvo — naročito pako što je
koli za vanjsko toli za unutarnje službovanje odgovoran upravitelj gosp. rreda


— nije od potrebe, da predsjednik neprestance sjedi u gospodarskom uredu
i svaki dopis podpisava — nu slobodno mu ima biti u svako doba zaviriti koli
u vanjsko toli u nutarnje poslovanje, te tako se, kao reprezentant vlastnika,
osvjedočiti o shodnosti uprave i tako svojedobno odbor, zastupstvo, šum. nadzornika
ili ćak samu vladu o opaženih možebitnih nedostatcih izvješćivati.
Ustanova § 23. točka 6. i 7. izkazuje se skroz neshodna, pošto vodjenje
dvojih zapisnikah o jednom te istom predmetu nije ničim opravdano — pa bi
se imala svesti na jedan — kako to u istinu i jest uvedeno kod gjurgjevačke
i križevačke imovne obćine. U koliko pako koji stupac otog novog registra
manjka, imade se u starom otvoriti i tako u podpuniti stari kazneni registar.


Namješteno pisarničko osoblje kod imovnih obćinah nije smagalo vremena
ni dosad uneti toli ogromni broj prijavnicah u jedan upisnik — kako da to
istom bude moguće u dve knjige unašati.


Ustanova § 41. da svaki radnik imade svojom rukom potvrditi prijetak




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 212 —


nadnice, a nepismeni podkrižati pred dva svedoka jest u praktičnom životu neizvediva,
pošto šumske radnje kao sadnja sjemena, plje\]jenje i t. d., većinom
obavljaju devojke i ine pismu nevešte žene — uz to izplata obavlja se obično
u šumi — bez stola — te bi trebao dva dana za samu izplatu od 200—300
težakah. —


Upitna gornja naredba imala bi se s toga tako preinačiti, da se sve
radnje jeftimbom izvadjaju — ili pako ako iste imovna obćina u vlastitoj regiji
izvadja, tada je dovoljno, da upitnu izplatnicu podpiše šumar , lugar ,
te dva skroz vjerodostojna svjedoka.


Podnašanjem po § 45. ustanovljenih žirovinskih izvještajah zemalj. vLdi,
jest nepotreban i suvišan, pošto u imovinske šume utjeravaju na žirenje većinom
domaći pi´avovlastnici, koji plativši po zastupstvu odmjerenu i u proračun
uvrštenu pristojbu, žire svinje dok žira imade — razumeva se samo po sebi


— da si prije gospod. ured nabere potrebito za sadnju sjeme.
Skrižaljku 24. jest istinito nemoguće sastaviti — pa kad bi tko i pokušao
bacit se na taj toli nezahvalni imaginarni posao — nebi ciela ta radnja
imala smisla niti ikakove praktične vriednosti.


Ustanova u § 47. glede podnašanja mjesečnih izvještajah od šumarijah
podnesenih, jest isto tako suvišna, te nas sjeća na stari graničarski „raport",
koj se regimenti podnašao — nu koj već tada nije imao nikakove praktične
valjanosti — pa se je sam od sebe ukinuti morao. Sastavak takovog izvještaja
iziskivao bi u ostalom mnogo truda i vremena — a kotar, šumari jesu i onako
odveć pisarijom zabavljeni tako, da je cielo poslovanje šumarah spalo na jednostavni
bureokratički institut —- za koj se može uztvrditi, da je dvojbene koristi,
koj nije vredan niti neznatnih sadanjih troškovah, što imovina troši — usljed
čega biva sadanja uprava i narodu na teret, a ne pođporom blagostanja — odtud
i obćenita graja na šumare i poznata tvrdnja svih skoro klasah pučanstva:
„odkad imamo šumare, neimamo šumah".


Pošto je radi neprekoračenja preliminara uzpostavljen jur vladin povjerenik
i pošto se ne može predmevati, da bi upravitelj gospod. ureda radio proti
ustanovam jasnog slova zakona i pošto šumarski nadzornik i onako obići mora
sve šume imovne obćine bar dva put na godinu — kojom sgodom lasno se može
osvjedočiti o točnom obdržavanju preliminara, to se suvišnim pokazuje podnašanje
prepisa blagajničkog dnevnika i izvadak doz. zap. kako no to § 48. ustanovljuje.


§ 83. uvrstiti valja med dužnosti šumarah takodjer prisustvovanje kod
glavne skupštine iz sledećih razlogah:


„Šumari bo obavljati moraju sve vanjske poslove, kao procjene, doznake,
voditi iztrage proti lugarskom osoblju, sastavljati gojitbene i drvosječne osnove
i t. d. jednom rječju, šumar je najbolji poznavalac stanja šnmah i cielokupnog
gospodarstva svojeg kotara — pak je od neobhodne potrebe i probiti po imovnu
obćinu, da isti u skupštinah prisustvuje i tako stranom svoje predloge osobno
pred zastupstvom zagovarati, stranom pako na moguća zahtjevanja upite i
interpelacije zastupstvu izvješćivati mogu.




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 213 —


Šume imovne ove obćine toli su raztrešcne kao i gospodarstvene napremice
toli raznovrstne, da je upravitelju gospodarstvenoga ureda nemoguće bez
informacije od strane šumarah sve štetno i hasnovito uplivajuće faktore razpoznati
— pa je zato od neobhodne potrebe, da šumari naoboružani znanjem
zastupstvu izvješćivaju ustmeno — pošto odsutjem istih u skupštinah — nagomilat
će se i naprtit šumarijam i gospodarstvenom uredu toliko pisarije —
da će iste biti nemoguće svladati.


Ne može se u ostalom pravednošću zahtjevati, — da toliki imetak bude
upravljen i rukovodjen sž,mo po jednoj osobi bez uticaja ostalih strukovnjakah


— zastupstvo u ostalom može samo nakon saslušanja ranenja više vještakah
valjanu odluku stvoriti. U ostalom i visoka kralj, zemaljska vlada jest odpisom
svojim od 6 veljače 1883. br. 33.347 nakon svestrano iztaknutih obrazloženjah
potrebu prisustvovanja kod skupštinah potrebnim priznala.
Ustanova § 83. da šumar sva stabla, koja se doznačivaju uz podpunu
pristojbu sam doznačuje i premjerava jest neshodna, pošto to dvokratno čestokrat
po 30—40 kilm. odaljeno putovanje prouzrokuje više troškovah za putovanje
potrebnih, no je sam unos prođatog drveta — osim toga, kod takovih
premjerbah dogadjaju se prečesto nečisti poslovi — naročito pako pošto šumaru
nedostiže vremena niti doznaku, a kamo li premjerbe obavljati — s toga imalo
bi se drvo za gradju po dosadanjem običaju procieniti i namerivati, po odobrenju
vlade pako na najavljena stabla dražba i doznaka zajedno, lih na domaće
žiteljstvo obdržavati i tako jalnim putovanjem t. j . na troškovom i vremenu
prištedit koli skupocjeno vreme, toli takodjer lišit imovinsku blagajnu
troškovah neopravdana putovanja, kao i odstranit nepotrebne pisarije.


Kod te dražbe imalo bi se izrazit principielno, da se nijedno stablo nesmije
izpod ustanovljene jur prociene prodati.
Pravo dražbovanja imali bi samo oni, koji su svoju potrebu za vremena
najavili. —
Ostatak tako neprodanih stabalah imao bi dražbom na veliko putem
oglasa u službenih novina unovčiti.


Za prodaju u svrhu podmirbe gorivnih potrebštinah ustanovljena količina
stabalah imala bi se tako unovčiti, da se stablo po stablo putem dražbe najvećemu
nudiocu izdade.


Ustanova § 84. točka 15. jest glede podnašanja mjesečnih izvještaja suvišna,
te prouzrokuje mnoge uzaludne pisarije, pa bi se imala skroz izostavit;
dočim je vodjenje ostalih u tom paragrafu navedenih zapisnikah neobhodno
Tiuždno, izuzam pod točkom 2. i 10. navedenih zapisnikah, koji sbog toga
skroz odpasti mogu jer se drvo jedino dražbom prodaje.


Imade se dodati § 87. Za (u skici dolazi pod § 35.) neprekoračiti godišnji
sječivni etot, kao i za uzmoći pravedno svakom pravoužitniku njegovu
pripadnost porazdieliti, osim toga za ujednostručenje posla imade se za svako
selo naposeb za sve pravoužitnike zajedno ogrevno drvo odkazati.




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 214 —


Odkazano drvo imade načelnik p(^obćine zapisnički preuzeti, po žiteljih
istog sala izraditi dati, te u hvate složiti, a nakon toga imiide se premjerba
i buletanje obaviti i načelniku rad razdiobe podnieti.


Pokaže li se manjak, tada se imade još doznačiti, bude li viSak, tad se
isti može, bud za bududu godinu zaračunati, bud dražbom unovčiti.
Dosadanji način doznake ogrevnog deputatnog drveta za svakog žitelja
na poseb prestaje posve.


Za svladati pako te toli mnogobrojne pisarije kod šumarijah od potrebe
je da se kod svake ponamjesti po jedan pisar, koj bi podjedno neovlašteni uvoz
drvah nadzirati imao.


§ 90. Ne ima dvojbe da je popis marve za uživanje paše potrebno, da se
obavlja po samih šumarih. podnipošto pako po dosađanjem običaju, da selski
poglavari novce pobiraju, koje i čestokrat potroše, i tako s jedne strane nedužna
seljaka u globu dovedu, s druge strane imovnu obćinu kao vlastnika
šume neuplatom paševinske pristojbe u dohodku prikrate.


Obzirom na to pako, što imovna obćina gjurgjevačka imade samo dva šumska
kotara i što je svaki od tih kotarah razprostranjen preko 21 četvornu milju


— nemoguće je seljaku, za jedno na pr. marvinče putovati kroz takovu daljinu,
pak bi se imao taj §. tako preudesiti, da se popisavanje pašarije obavlja po
šumaru u sjedištu obć. poglavarstva, a kod većih selah u samom selu. Dan
popisavanja imao bi se tri tjedna uzastopce proglasiti, za da si svatko za vremena
za novac pobrinuti uzmogne.
Potvrde vrhu uplaćene pristojbe imadu izdavati šumari, nu u istih valjalo
bi točno označiti za koliko komadah i kakove vrsti jest paševinska pristojba
uplaćena. To je nuždno sbog toga, što će se tim izbeći svako drugo nepotrebno
piskaranje, prigodom obavljanja razpravah i dosudjivanja šumskih štetah kao i
mogući izgovori štetočine proti lugarskom osoblju.


To isto valja za §. 91. glede upisa krmadi u žirovinu.


§§ 92. i 93. Za odstraniti nepotrebne uzaludne pisarije i putovanja, kao:
toli rado šumarom u grieh upisujuću slabost podmitljivosti, imade se u buduće
sve drvo dražbom prodavati, izuzam letve, prutje i kolje, koje se može putem
prorede na temelju izkazah sastaviti se imajućih po kot. šumaru ili njegovom
zamjeniku izdavati.


Imade se s toga § 92. tako preinačiti, da se samo u oplodnih sječinah
stabla za pravoužitnike sumarno obilježe, docira u čistih sječinah samo sječina
odkaže i nakon izradbe i složenja cepanih drva ista premjere i prebuletaju.


§ 93. odpada posve, pošto § 94. se drvo dražbom prodavati imade.


Pošto je kot. šumarom nemoguće svakoj dražbi sbog ogromnih putnih
troškovah prisustvovati i pošto se drvo čestokrat radi pogibelji zatezanja
, bezodvlačno prodati mora, to bi se § 94. imalo dodati:


„Lugar vlastan je prodati konfiscirano drvo ili od vihra oboreno, ako je
vrednost stabla izpod 5 for. ako je vrednost preko 5 for. ili ako je više stabalah,
kojih vrednost preko 5 for. iznaša, tada mora lugar, nadlugaru odnosno




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 47     <-- 47 -->        PDF

- 215 —
šiim. pristavu procjene radi objaviti, koj imađe procjenu obaviti te dražbu nakon
proglasa kroz obć. poglavarstvo obdržavati".
Nadilazi U vrednost u pogibelji stojećeg dražbenog predmeta 20 for., tada
se imade procjene i prodaje radi kot. šumariji prijaviti.


U svakom slučaju ako je iole moguće imade se dražbeni predmet pri
kot. šumariji prijaviti. Ova povlast vredi samo za slučaj dokazane pogibelji u
otezanju i to ako je stablo vihrom oboreno ili kroz štetočinje posječeno, te
nikako od kiadje nije možno nadzirati i ako doprema drvetu do sigurnog mjesta
V3 vrednosti stabla nadilazi, ili ako je pogibelj vode.


Svaka ovako prešno izvedena dražba imade se odmah kot. :´umariji dojaviti
uz izvješće, kada te iz kog´ uzroka jest dražba izvedena. Svaku po lugaru ili
hadlngaru, šum. pristavu izvedenu prešnu dražbu imade šumar i nadšumar na
panju sgodom kontrolirati.


Za poveće dražbe preko 50 for. imade se dozvola od gospodarskog ureda
zatražiti.


Dražbe kojih pojedini dražbeni predmeti procjene od 10 for., a ukupna
procjena svih dražbenih predmetah 50 for. nenadilazi, može, ako je procjena
polučena, i ako su novci uplaćeni šumar na licu mjesta odobriti.


Dražbe pako, kojima se u takovih slučajevih nebi bar procjena polučila,
može gospodarski ured polag okolnosti odobriti ih pako novu procjenu razpisati.


Sve dražbe kojih pojedini predmet procjenbenu vrednost od 10 for., ili
procjenbena vrednost svih predmetah 50 for. nadmašuje, imadu se ako se kod
njih procjena nepoluči visokoj kralj, zemaljskoj vladi na odobrenje predložiti.


§ 95. dodati valja:


Svaki posjednik gradivog bud gorivog drveta imade se na upit osoblja
šumske obrambe izkazati, da li je drvo zakonitim putem nabavio, — s toga
imade isti prigodom kupnje preuzeti od prodavaoca i izvoznicu — u protivnom
slučaju dužan je kupac i prodavaoc solidarnu štetu vlastniku šume nadoknaditi.


Primjetba ova tim je nuždnija što obrtnici, gostioničari, trgovci kao i ini
nepravovlaslnici nekupuju potrebita drva za ogrev i gradivo od vlastnikah šume,
već takova od pnivovlastnikah kriomice prekupljuju, i tirai na prekomjerno
pravljenje šumskih smetah žiteljstvo upravo bodre.


Pošto je naredbom visoke kralj, zemaljske vlade od 11. ožujka g. 1879.
broj 3720 preprodavanje drvah dotičnim ovlaštenikom zabranjeno, nadalje što
ovlaštenici samo toliko ogrevnih drvah dobivaju, da jedva svoju potrebu podmire
i što od iste ništa prodati nemogu, bez da si nebi za svoju potrebu
šumskom štetom uadomješćivati mor.ili i time šume haračili, nadalje pošto je
u interesu uzdržavanje šumah i zaštite šumskog vlastničtva u interesu narodnoga
gospodarstva i javnoga mor.ila neobhodno potrebno, da se to kriomčarenje
i preprodaja drvah zabrani i haranje šumah prepreci, osim toga što se takovim
preprodavanjem bave većinom onakovi žitelji, koji nikakova gibiva niti negibiva
imetka neposjeduju, — te potom makar i prijavljeni, nisu kadri vlastniku šume
štetu nadoknaditi.




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 216 —


Nemože se u ostalom vlastniku šiime oduzeti pravo pripadajuće svakomu
inomu državljanu glede stićenja vlastničtva tim više, što je šumu sbog raztrešenosti
i svestranog lahkog pristupa od toli mnogobrojnog pohlepnog pučanstva
najteže bolje rekuć nemoguće upravo občuvati. —


§ 96. odpada skroz, pošto se drvo imade jedino dražbom prodavati.
§ 97. iza točke f imade se još dadati: da lugar mora nositi sobom crvene
ili plave krede, te čekić, uz to službenu knjigu i mieračku vrpcu.
Čekić i kreda su sbog toga nuždni da njima nepovlastno podsječeno drvo
i panj obilježi.
§ 98. jest nejasan i nepruža vlastniku šume odnosao njegovu čuvaru-lugaru
nikakovog zakonitog sredstva, kojim bi kadar bio nepoznatog štetočinca
razpoznati, te po tora štetu odkriti, i vlastniku šume zadovoljštinu pružiti.


[sto tako valjalo bi potanko označiti ta prisilna sredstva kojimi je
vlastan lugar štetočinca prisiliti, da natovarena drva do najbližeg obć. ureda od veze.
Za lugarsko osoblje valjalo bi s toga u krepost staviti sve one zakonske


ustanove i povlastice, koje uživa oružničtvo. —
§ 99. jest gotova nesmisao, pošto su šume većinom toli daleko od obćinskih
poglavarstvah udaljene, da je gotova nemogućnost poslužiti se pripomoći
obćinskih poglavarstvah.


Osim toga valjalo bi u zakonu pobliže označiti kada nastaje slučaj
pravedne obrane — postoje ta reč preširokog znamenovanja, te daje
natezačem paragrafah priliku zaslužbe, a ubogo lugarsko osoblje dovadja u sto


neprilikah.


U § 102. imade se dodati iza točke d: „Lugari obvezani su izim toga
svako po šumaru ili upravitelju šumsko-gosp. ureda preduzeto nadziranje i pregledanje
njihovih svezovah kao i ino službovanje u službenu knjigu ubilježiti.
Ustanova § 106. glede prepisa prijavnicah i podnašanja u izvoru i u prepisu
gospod. uredu jest neopravdana tim više, što se takovim prepisavanjem
prouzrokuje šumarom toli ogromna i neodoljiva pisarija, kojom bi zaprečen bio
skupoceno vreme na vanjske mnogo važnije poslove obratiti — stoga fe ista
ustanova imade skroz izpustiti, a dosadanji jednostavni postupak prijavnicami o


prekršajih suprot sigurnosti šumskog vlastničtva prdržati.


Ustanova § 107. glede vodjenja bilježnicah i zapisnika o naknadi šumskih
štetah skroz je suvišna i nepotrebna, pak se s toga oba ta zapisnika iraadu
ujednostručiti polak sada u uporabi nalazećih se kaznenih registrah kod ovih


imovnih obćinah.
Ustanova § 109. glede nadležnosti oblasti za razpravljanje prijavah o naknadah
šumskih kvarovah imade se sliedećim naćinom promieniti;
U nadležnost suda spada:
o) ako efektivna vrednost ukradjenog stabla ili zlobnog oštećivanja kulturah
prouzzočena šteta nadmašuje 25 for.
6) tko ukrade već izradjeno drvo za uporabu ili prodaju,




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 217 —


c) zločin sačinjava šumska kradja ili zlobno oštećivanje u kulturah ako li je
vrednost ili šteta i izpod 25 for. ako u tom pogledu koja od onih predleži,
usled kojih kradja ili zlobno oštećivanje u smislu kaz. zakona (§ 174.,


175. i 176.) zločinom se smatra,
đ) ako je krivac u 5 godinah bar 3 put kažnjen bio radi prekršaja suprot
sigurnosti šumskog vlastnićtva, tada postaje običnim šumskim kradljivcem
te bez obzira na iznos vrednosti sačinjava svakim ma i najmanjim prestupkom
zločin kradje (§ 175. k. zak.).
Obćinska poglavarstva vlastna su razpravljati prekržaje sbog nepovlastnog


ugona niarve na pašu i žirenje u otvorene šume polak zakonskog članka o


poljskom redarstvu od 14. siečnja 1873. Svi ostali prekršaji suprot sigurnosti


šumskog vlastničtva podpadaju u nadležnost polit, oblastih t. j . podžupanijah ili


kotarskih uredah.
Tom sgodom nemože podpisani propustiti, da nespomene i sve one
faktore koji rade oberučke u zatoru šumah a ti su:


a) Za podmirbu podvostručenih sada diobom zadrugah potrebštinah pravovlastnog
žiteljstva izdaje se koli ogrevno toli gradjevno drvo svemu kolikomu
žiteljstvu pravoslužnosti na šumsko dobro imajućemu.


b) Za podmirbu troškovah uprave i poreza prodaju se veći kompleksi šumah.


c) Seljaci naviknuti sve svoje potrebštine iz šume podmirivati kao sol, obuću,
porez, globe, namet i t. d. — kradu i preprodaju drvo na domaće nepravovlastnike,
paromline i t. d. — naročito pako ovdje u grad Koprivnicu
i Belovar — kod kojeg nedjela podupiru neuko seljačtvo odnosna gradska
poglavarstva.


đ) Neurednim razpravljanjem šumskih štetah, kao i prekasnim istom za 5—6
godinah utjeravanjem odštetah, bodri se seljačtvo na posvemašnje devastiranje
zasadjenih šumskih površinah tako, da su mlade branjevine sve
popašene, biljke ed marhe prevršene, te mladice do zemlje odrubljene —
jednom rečju, uz ovakov postupak sudbenih i političkih oblastih izgubljena
je svaka nada ma i uz najveći napor činovničtva i lugarskog osobja očekivati
uspeh budućeg uzgoja visoke šume.


Rado u ostalom priznati moramo, da jedan činovnik uz ostale svoje službene
poslove kod kr. podžupanije Belovarske ma i ilz najveću revnost i
marljivost nije kadar podnesene prijavnice o prekršajih suprot sigurnosti
šumskog vlastničtva niti razpraviti, a kamo li dosudjeue odštete ovršbenim
putem uterati — od preke bi stoga potrebe bilo, da vis. kr. zemaljska
vlada izvoli rad pospješenja razpravah i dosudjenja odštetah dodeliti podžupaniji
još jednog činovnika.


e) Obraslim
10—20 godinah starim branjevinam nemila ruka nerazboritog
seljaka podmetne u proleću vatru samo da mlade biljke posahnu i tako
se isti dočepa valjane paše.
Navedenih pet faktorah uzdrmali su do temelja obstanak imovnih obćinah


— te nestane li se istim — naročito kradnji drveta i devastaciji, pašom branje


ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 218 —


vinah — za dobe na put, sjećat će se današnje uprave potomstvo suznima očima
poput kršnih Primorcah — i Dalmatinacah, koji proklinju nekadanje gospodarstvo
Mletčanah.


Eazglobiv dosad navedeno, razabrati se mora, da se upitne ustanove zakona
od godine 1881. bez preobilnog činovničtva i lugarskog osoblja a po tom
ogromnog troška provesti nedadu, naročito puko da fizička snaga šumara nedosiže,
da naprćenim dužuostim udovoli; osim svega toga da je obzirom na lošo
financijalno stanje imovine, pisarničko, blagajničko i vanjsko rukovanje i službovanje
preobsežno, nepotrebno i preskupo.


Prigodom izpravka upitnog zakona sbog podneska na razsudbu zemaljskom
saboru, umoljava se visoka kr. zemaljska vlada, da blagoizvoli obzirom na iztaknute
činjenice upitni zakon sliedećim preinačiti odnosno nadopuniti:


§ 5. U 12 liniji počam od reci: „Sve dopise do godišnja nagrada" izpustiti
posve.


§ 6. Iza reći u drugoj liniji imovne obć. šumskih činovnikah dodaj: „i
službenikah t. j . lugarah i podvornikah". Osim toga dodaj §-tom, „svakomu
šumaru imade se odmjeriti paušal za uzdržavanje dvajuh konjah, a osim toga
izplačivati pripadajuća dnevnica za uzdržavanje, odnosno prehranu".


§ 7. Posle reci činovnici u 6 liniji dodaj „i službenici t. j . lugari i podvornici".


§ 8. Imenovanje činovnikah i službenikah kao i premještaj obavlja se izborom
po zastupstvu imovnih obćinah, na temelju predloga upravitelja gosp.
ureda, odnosno za lugarsko osoblje, kotarskog šumara sporazumno upraviteljom.


Imenovanje može biti samo pod istimi uvjeti, što su propisani za naimenovanje
činovnikah i službenikah državne šumske uprave. Izbor činovnikah gospodarstvenog
ureda imade se zemaljskoj vladi podnašati na potvrdu.


Na strani IV-toj § 9. liniji 6 — 12 promieni ovako: „Imovne obćine
dužne su ukamaćivati službovne jamčevine u gotovo položene,
po kamatnom mjerilu prve hrvatske štedionice u Zagrebu, te
takove na zahtev uložitelja koncem svake godine izplaćivati.


Isto tako dozvoljava se od položenih u ime jamčevine vrednostih papira
prispele coupone rezati. K naputku za provedbu u § 4. zakona od


8. lipnja 1871. o odkupu služnostih te uredjenja zajedničkog
uživanja.
§ 1. Slovo b dodaj, „crkvene obćine u kohko je na njih prigodom diobe
šumah obzir uzet.
§ 2. Dodaj: „Pravo na uživonje šumskih služnostih nije moći prodati.
Ako koja pravovlastna obitelj izumre, njezino pravo pripada zajednici živućih
imovnih članovah".


§ 5. odpada, jer ćela ta dosta skupocjena radnja neima nikakova smisla,
a ako bi i imala, to nije od potrebe, da prisustvuje imovinski izaslanik.
Za označit godišnju potrebu dostatno je držat se ustanovah § 20 i 21.otog
naputka.




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 51     <-- 51 -->        PDF

-^ 219 —


§ 6. dodaj: „Učiteljem ni orguljašem, koji neuživaju stan u naravi ae


pripada ogrevno drvo.


§ 18. Mjesto da šumari pobiraju liiiiitne takse za ogrevno drvo imade taj


posao obavljati obć. načelnik.


§ 27. u 4-toj liniji odozdo, mjesto uloženjem glavnice u državne papire
ili u prioritete takovih željezoicah imalo bi se dodati: ili posudbom uz provedbu
intabulacije na nepokretni imetak pravovlastnog žitelja.


K naputku za izmjeru, procjenu te uredjenje šumah.


§ 38. dodaj: „Grdje su šume od veće vrednosti rabiti valja za uredjenje


gospodarstva saksonsku methodu t. j . razdobno razdelenje polag površinah


(Flachenfachwerk).


K naputku za službovanje i gospodarenje kod imovnih obćinah.


§ 1. imao bi ovako glasiti: „Vrhovni nadzor nad ovimi šumami vrši


zemaljska vlada. U tu svrhu imade se ustrojiti poseban strukovni šumarski


odsjek kod zemaljske vlade, kao i šumarsko nadzorničtvo, mjesto dosadanjih


vladinih povjerenikah.


§ 23. ima glasiti:


U djelokrug šumarsko-strukovnog odsjeka pripada;


a) sveukupni nadzor nad šumskim gospodarstvom,


6) rešenje parbenih i dvojbenih pitanjah šum. zakonarstva,


c) izdavanje dozvolah i odlukah svih trajno označenih šumah.


Naročito pako imade taj odsjek: odobraviti godišnje proračune, revidirati


izdatke, odobravati drvosječne i gojitbene osnove, nadzirati šum. gosp. učilište


Krizevačko, bditi nad drž. šum. izpitom; — izini svega toga izdavati naredbe


i naputke glede šumskog gospodarenja pojedinim posjednikom šumah stojećih


bud pod posrednim bud pod neposrednim nadzorom vlade ter u obće rukovoditi


šumarsku upravu u zemlji.


§ 8. Šumarski nadzornik imade bditi, da se propisane ustanove glede


uprave i uzdržavanja koli državnih toli privatnih i obćinskih šumah kao i točno


obdržavanje gosp. osnove izvadja, osim toga preuzima šumarski nadzornik duž


nosti vladinih povjerenikah u § 8. navedene, kao i one sadanjeg šum. nadzor


ničtva, koje nisu pod § 2. i 3. označene.


§ 9. Polag gore navedenog imade biti u prvoj liniji „Šumarski nadzornik"


mjesto „Vladin povjerenik".


U § 10. mjesto točke G. imade biti:


„Šume imovne obćine nije dozvoljeno dielit niti na jjoj^dine jjol. obćine,


niti sela, a još manje na pojedine pravoužitnike". ~~
——""fTs. imao bi se ovako promjeniti:


Kraj obćenitih dužnostih, što ih predsjednik u svom svojstvu kao član za


stupstva imovne obćine i gospodarstvenog odbora vršiti imade, obvezan je isti sa


zivati članove odbora i imovinskog zastupstva sbog zasedanja i viećanja, te istim


predsjedat, kao i čestjekrat osvedočit se koli o vanjskom, toli o nutarnjem službo


vanju gospodarstvenog ureda, te o tom zastupstvo prigodom posiela izvješćivati


17




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— 220 —


§ 20. dodaj: Upravitelj gospodarstvenog ureda imade vazda i smije jedino
u prisutnosti šumara ili njegova zamjenika vanjske poslove, naročito doznake
ili pohvalbe radnjah obavljati. ~


U § 23. točka 2. vodjenje zapisnika o doznačivanju drva, podjedno mjerbenog
zapisnika odpada, pošto se drvo jedino dražbom prodavati imade; —


točka 6. i 7. imade se polag priloga pod I. ujednostruciti tim više, što
se taj način kod gjurgjevačke i križevačke imovne obćine eminentno uporabivim
pokazao.


§ 25. odpada , izpod § 23. navedenih razlogah.


§ 28. proteže se Uh na ujednostručeni kazneni upisnik.


§ 35. Prve četiri linije ostaju, ostalo imade ovako glasiti:


Priposlate izkaze potrebštinah po pojedinih mjestnih obćinah ako pravo


vlastnici bezplatno gradivo drvo dobivaju, šalju se šumariji uz kratki nahrbteni
nalog, na odkaz jur procjenjenih i numeriranih stabalah.


Šumar doznaku obavi, te opet naledjičnim izvješćem izkaz radi pohrane
gospod uredu povrati. Ako se za drvo plaća pristojba tada šumar dobiv izkaz
potrebštine putem obć. ureda proglasi dražbu med pravovlastnici koji su potrebu
najavili, na za prodaju izlučena procienjena stabla.


Izpod procjene nije dozvoljeno drvo izdati kao i nijednomu pravovlastniku
preko dokazane potrebe više drveta kupiti. Izkaz sa ubranom svotom pošalje
šumar tada gospod. uredu. Ostatak neprodanih, za prodaju izlučenih stabalah,
prodaje se posle putem dražbe nakon obnarodavanje u službenom glasilu.


Prema tomu postupku imade se u opazki obrazca ili u otvorit se imajućem


stupcu priloga 8. naputka a § 20. upisati kod imena dotičnika kupljeni broj


stabla te dostatna svota.


Gorivo drvo imade se prodati putem javne dražbe.


Odkaz deputatnog drveta pravovlastnom žiteljstvu sledi na temelju katastra


za ušumljenje pojedinih obćinah sumarno. Obćinski načelnik dužan je nastojati


da pravoužitnici u naznačeno vreme, po naputku šumskog osoblja odkazano drvo


usjeku i uvitlaju, nadalje, da posljp obavljene i)remjerbe i biljegovanja množinu


uvitlanog drveta primi na temelju odnosne doznačbe i katastra za ušumljenje


isto porazdeli, te ozbiljno nastojati, da tečajem ustanovljenog vremena iz šume


pravoužitnikom izvezu. Osim toga dužan je obć. načelnik da limitne takse za


gorivo drvo od suužitnikah pobere i gosp. uredu prije doznačivanja uruči, pak


je prama tomu i § 18. naputka a promenjen.


Obrazloženje nalazi se pod § 87. i 92.


U § 39. navedene ustanove protežu se lih na izdavanje paševnicah i žirov


nicah — pa se stoga ustanove glede izdavanja doznačnicah na drvo skroz iz


pustiti mogu.


§ 41. Glede načina izplate radnikah imao bi se tako preinačiti, da se sve


šumsko-gojitbene radnje obavljaju jeftimbom, te samo u izvanrednih slučajevih


u vlastitoj regiji — kod prvanjeg slučaja pako da je dovoljno, da izplatnicu


podpišu šumar, lugar, te dva skroz vjerodostojna svedoka.




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 53     <-- 53 -->        PDF

- 221 —
§ 45. Podnašanje žirovinskih izveštajah zemaljskoj vladi jest skroz su


išno, pa se itnade upitna ustanova sasvim izpustiti.


§ 47. Isto tako imade se izbrisat ustanova glede podnašanja mjesefinih iziještajah
od strane šuraarijah putem gospodarst\enoga ureda zemalj. vladi.
§ 48. Isto tako suvišan — izpustit.
I 83. Imade se dodati: „Prigodom svakog službovanja šumara u šumi


imade prisustvovati lugar, osim toga med službene dužnosti šumara spada i prisustvovanje
u glavnih imovinskih skupštinah".


§ 87. Valja u sklad dovesti polag § 35.


§ 90. Imade se dodati: „gdje su velika sela i gdje šumski kotar raztrešen,
imade šumar bar tri nedelje unapred proglasiti, kada će u istom selu paševinske
pristojbe pobirati. Osim toga imade se u potvrdi još naznačiti vrst i
broj marve, za koju je paševinska pristojba plaćena.


Za § 91. vredi isto.


§ 93. odpada, jer se drvo dražbom prodavati imade.


§ 94. imade se polag u razjašnenju navedenog promeniti i nadopunili.


I 95. valja dodati: „svaki posjednik bud gradivog bud gorivog;, drveta
imade se na upit šumarskog osoblja, te javnih stražab izkazati, dali je drvo
zakonitim putem nabavio — s toga imade isti prigodom kupnje preuzeti i izvoznicu
— u protivnom slučaju dužan je kupac i prodavaoc solidarno štetu
vlastniku šume nadoknaditi.


§ 96. odpada — jer se drvo dražbom prodaje.
§ 97. dodaj: „Lugar mora nositi sobom — crvene ili plave krede, čekić,
službenu knjigu i mjeračku vrpcu.
§ 98, jest čisto nejasan, valjalo bi s toga točno označiti „prisilna sredstva"
kojimi se smije lugar u slučaju potrebe posluživati.


§ 99. Valjalo bi točno označiti kad nastaje slučaj pravedne obrane".


§ 102. iza točke d dodaj: „Lugari obvezani su izim toga svako po šumaru
ili upravitelju gospod ureda kao i inog predpostavljenog preduzeto nadziranje i
pregledavanje njihovih srezovah kao i ino službovanje u njihovu knjigu ubilježiti.


§ 106. preinačuje se time, da se prjavnice nakon ubilježbe u kazneni
registar u izvoru podnašaju gospod. uredu, ovaj opet iste ubilježi u svoj registar,
odstupi nadležnoj oblasti. Oblast nakon razprave gosp. ured ubavjesti —
ovaj u posebnom stupcu to zabilježi.


§ 107. Vodjenje bilježnice i kazn. registra jest suvišno, s toga se taj
paragraf sa 106. imade ujednostručiti polag dosadanjeg postupka pri imovinah
Gjurgjevačkoj i Križevačkoj.


§ 109. imade se polag u tumaču navedenog promeniti.
§ 113. tako preinačiti, da i od službenikah t. j . lugarah uplaćene globe
teku u mirovinsku zakladu.


Time sam najbitnije točke promenit se imajućih ustanovah zakona od
god. 1881. u celosti iztaknue prama ovdašnjim odnošajem, u čvrstoj nadi, da
iste prigodom sastavka novog zakona nebudu ostale glas vapijućeg u pustinji.


^ *