DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 207 — po zemaljskoj vladi, okrnjena je autonomija imovnih obćinah — a osim toga nije ustanovljeno, dali i šumar kao prvi odgovorni poglavar lugarskog osoblja — ima pravo prigodom naimenovanja lugarskog osoblja svoju reći. Ustanova § 9. glede položenja jamčevinah u koliko se sjedne strane pričinja shodnom za preprečiti proneverenje i razne zloporabe — u toliko sdruge strane nemože jednogodišnja plaća pružiti dostatne garancije za polučenje namjenjenog cilja zakonodavca, već jednostavno onemogućivati zasjednuće kojeg mjesta siromašnijem šumaru. Jedno nalazi se kod te ustanove plemenitog, da će onako siromašni šumari pod stare dane krvavom mukom i trudom imati zasluženu prištednjom krajcaru. Ustanova, da imovne obćine nisu dužne ukamaćivati položene jamčevine u gotovom skroz je nepravedna, pa bi se imala promeniti tim više, što bi tečajem rtuljeg možda 30—40 godina službovanja šum. činovnika uložena jamčevina 0(1 lOOO for. ma i uz obične štedioničke postotke mogla se po četverostručiti, te tako sjedne strane većom glavnicom moguću tražbinu imovine kao službodavca bolje osegurati, s druge pako strane uložitelju omogućiti, da uložena glavnica nosi nekakovu korist. Ustanovom o tom u ostalom prikraćen je svaki šumar bezkamatnim uloženjem glavnice u mogućem prihodu kumatah — zakon pako osnovan na zdravom i čvrstom temelju, nesmije nikada krnjiti bez potrebe prava drugoga, a naročito svrha svakomu valjananomu zakonu mora biti osjegurat obadve stranke, te tako nijedne stranke bezpotrebno u njezinu pravu nekrnjiti. Na strani V. izdaje se naputak za provedbu u § 4. zakona od 8. lip. 1871. 0 odkupu šumskih služnostih odredjenoga uredjenja načina i mjere zajedničkoga uživanja šuraah i šumskoga tla za pravoužitnike po pukovnijskih kotarih — pa dočim jur u § 1. otog naputka pod slovom h) ubraja med pravoužitnike „crkvene obćine" bez oznake dali rimokatoličke, pravoslavne, izraelitske i t. d. te dočim kod nekojih imovnih obćinah nije uzet obzir na rimokatoličko svećenstvo prigodom diobah šumah — te dočim je istomu va/.da davala država iz svojih šumah koli za ogriev, toli za popravak i uzdržavanje crkve, župnog stana i k tomu pripadajućih gospodarstvenih sgradah, te dočim patronatsko pravo vrši ban u ime Njeg. Veličanstva kralja, a narod neima niti slovca prosborit prigodom naimenovanja rimokatoHčkog svećenstva — to se pravednošću bar nebi smio taj toli veliki teret naprečac narodu naprtiti. Svećenstvo pak, upiruć se na ustanovu gornjeg paragrafa, traži vazda drvo od imovnih obćinah držeć borbu državom mnogo težjom a čestokrat i upravo nemogućom — pošto su državne šume od nekojih župah po 30—40 klmtr. udaljene, pa po tom je izvoz otegoćen i preskup. Upitna ustanova imala bi se stoga razjasniti, te prama raznim odnošajem preudesit a napokon pako navesti, da je država dužna (ako hoće da imovne obćine drvne potrebe župnih uredah podmiruju, gdje se drvo prije nedavaše kao lukno — dodeliti imovnim obćinam odgovarajući dio šuine, a osim toga za naknadu prouzročene dosad štete davanjem bezplatnim drveta u svrhu uzdrža |