DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 174 —


opet pravom nadati, da će družtveni članovi u interesu svome, kao i čitavoga
družtva, ovogodišnjoj glavnoj skupštini po mogućnosti mnogobrojno prisustvovati.


Čujemo često, gdje se ovaj ili onaj tuži na koji učin družtva, odnosno
odbora, pa neka — nu samo glavna skupština, nam mora biti sudište i poprište.
Tuj neka svaki iznese svoju — pa tad nećemo trebati lutati po nepoznatom,
bez cilja i svrhe. — Glavna skupština neka se služi svojim pravom
u podpunoj mjeri, neka upravljajućemu odboru dade uputu i biljeg, koji misli
da družt\ o hrvatskih šumara, uz današnje okolnosti imati mora i sliediti treba,
hoće li da zadovolji svom zadatku i namisli utemeljiteljah mu.


Istina je nadalje, da prisustvovanje skupštini, osobito odaljenijim članovom
družtva, namiće žrtve, i to dosta znatne žrtve u materijalnom pogledu, nu bez
žrtva nejma ni pobjede — a napokon u tu svrhu izdani novac, budemo li se
umjeli i zbilja koristiti družtvom, bit će sjegurno valjano i koristno uložen.
A samo onda, ako glavne skupštine budu sastanci zabave i pustolovine pojedinaca,
bez one trajne ozbiljnosti u strukovnom radu, i toli koristnom uzajamnom
stručnom djelovanju, one će biti tudje, boljim, vrstnim i ozbiljnim
elementom. Svaki nas neka s toga dolazi na skupštinu s nabdjeven izkustvom
i naukom, ter pripravan sve svoje sile žrtvovati za dobrobit zajedničke stvari.
Ozbiljan rad, nauka, uputa i na temeljih izkustva i znanja osnivajuća djelatnost,
treba da karakteriše u buduće te naše družtvene sastanke. Ta koliko li nam je
toga zajednički pretresati i razglabati, na polju šumoznanstva i šumskog gospodarstva,
koliko li nam toga još potrebno, nejasno il neznano.


Nejmaju biti glavne skupštine, stecište zabava i izborni sastanci, one mora,
da budu sastanci strukoviijaka, kojih zaključci osnivajući se na gori iztaknutih
temeljih, od bitnog i nedvojbenog upliva po razvoj struke i stališa našeg, u
domovini našoj postati moraju.


Za dovinuti se pako tom cilju, svaki nas neka doprinese svoju. U to
ime kličemo drugovom našim, pozivajuć ih, da se što mnogobrojnije na dne


4. kolovoza sakupe u gostoljubivoj Slavoniji, srdačni, do vidjenja na VIII. glavnoj
skupštini hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva u Novoj Gradiški!
K 25-godišnjici službovanja kr. šum. nadzor, g. Mije Vrbanića.


Dne 11. kolovoza t. g. biti će dvadeset i pet godina, od kako no je,
nakon svršenih šumarskih nauka, sadanji kr. šumarski nadzornik velemožni


g. Mijo Vrbanić, u svojstvu privremenog c. kr. šumara, stupio u hrvatsku
državnu šumarsku službu.
Činjenica ta, ponuka je, da u čast svečaru, kano ti jednom najodličnijihnajzaslužnijih članova hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva, tuj koju iztaknemo,
a visoko poštovani svečar, neka nam oprosti, što taj po njega toli znameniti dan




ŠUMARSKI LIST 4/1884 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 175 —


uzimljemo kao zgodu, da njegovom prošlosti upoznamo hrvatske šumare, njegove
štovatelje i prijatelje.


G. Mijo Vrbanić prave je hrvatske korenike, otac mu bio uMtelj (magister
scholae nationalis) u Otočcu, gdje se i on sam na dne 3. pro-inca
1839. godine rodio,
Svršivši pučku školu u rodnome mjestu, zatim gimnaziju u Senju i Zagrebu,
odhkujući se vazda odličnim! nauci, neumornom marljivošću i odličnom ćudorednošću,
stupi g. 1857. u jeseni, kao stipendista bivše Krajine, u 1. tečaj,
dvogodišnjeg naučnog tečaja, za onda na daleko slovećeg šumarskog zavoda
u Mariabrunnu.


Kaii no je zatim ostavio, kao izućeni šumar g. 1859. taj zavod, bude
dekretom od 11. kolovoza 1859. privremeno imenovan šumarom 3 razreda, ter
dođieljen c. kr. krajiškom šumarskom ravnateljstvu u Zagreb. — Nu \eć


15. rujna bude i opet pridieljen na službovanje c. kr. okružnom šumaru Antunu
Brosigu u Korenici, gdje no je ostao, do 30. studena 1859., kad no bude naimenovan
c. k. okružnim šumarom u Krasnom, gdje je ostao, radeć sviestno i
uharno na polju odabrane si djelatnosti sve do 16. listopada 1860. godine.
Podvrgav se u listopadu (22.—27.) iste godine državnom i/,pitu za samostalnu
šumarsku upravu, bude po osposobljenju, dekretom od 25. siečnja 1861.
imenovan, definitivnim šumarom III. razreda, imajući kao takav podjedno i
mjerničko-taxatorske radnje, kod otočke krajiške pukovnije obavljati.


U Otočcu služio je, sve do 21. rujna 1870., kad no bude imenovan privremenim
šumskim mjernikom i taxatorom kod kr. šumsko-prihodarskoga ureda
u Fužini, a godine 1871. nadšumarom istoga ureda.


Kadno se pako g. 1871. radilo ob ustrojstvu šumsko-imovnih obćinah u
teritoriju bivše vojne Krajne, bude imenovan najprije privremenim c. kr. a
kašnje definitivnim kr. šumskim nadzornikom, kod unutarnjeg od-^jeka Gener^lkommande,
u kojemu svojstvu ga eto i danas pozdravljamo, kano ti odličnog
zastupnika hrvatskih šumara i struke.


Djelovanje g. Mije Vrbanića, akoprem od prije ograničeno manje više,
lih samo na područje gornje Krajine obuhvaća ipak osobito za posliednjih godina,
malo ne sveukupnu šumarsku djelatnost u zemlji. Naročito pako, rukovodio je
isti kroz više godina sveukupnu upravu imovnih obćina, te si pri tom stekao
liepih zasluga po narod i domovinu.


Hrvatsko-slavonskom šumarskom družtvu jest od prvoga početka vriedan
i gorljiv zagovornik, te ga kao takova družtvo odlikova, u svoje vrieme tajničtvom,
a kasnije i opetovano čašću družtvenog predsjednika, a bilo je vrieme, kad no
je njemu jedinome donjekle, baš i obstanak družtva zahvahti.


Uz družtvo, imade mu i hrvatska šumarska knjiga mnogu zahvaliti, u
kohko je bo bivši njeko vrieme urednik „Šumarskog lista" i izdavatelj „Šumarskog
koledara", a i inače mnogo na korist hrvatske šumarske literature
napisao i objelodanio, a visoka kr. zemaljska vlada opetovano ga odliko