DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 262 — Dodatak IL Dodieljenje zvaničnih šumarskih tehnika i lugara političkoj upravi po pojedinih upravnih podrucjih. 3 ^ :^ ^ ^^ o. Zemlja 0 p a 2 ka. s s g T5 -:^ ^ c3 p:) o S ož > 0 OJ m :S3 1 Dolnja Austrija.... 1 2 3 2 3 ijrornja Austrija.... 1 . 3 4 1 3 Salzburžka 1 2 3 —. § -M ^ e 4 Tirol i Voralberg .. 2 50 52 — 5 " 1 6 7 7 c3 r:=; 6 Koruška 1 4 5 8 d <:« fl 7 1 4 5 10 8 Primorje. 1 7 8 15 ce O p; 9 Dalmacija. 1 8´ 9 4 ._, L^ ro 10 Češka i 6 7 — 11 Moravska^^........ 1 3 4 — c3 ;3 Ci g >«3 — 12 Šlezka ^´ — — — 13 Galicija 1 7, 8 ~ 4J o 14 Bukovina . ,... .. .. 1 3 4 5 Ukupno... 14 105 119 5^ ^ - 0 potreboći vode šumskog drvlja-"^ Priobćuje J. K . . » . . , Mnogogodišnja izkustva poučiše šumara, da od sviju vrsti drvlja: jaseni, jalše, briesti i neke vrbe najviše vode potrebuju; iza njih da sliede javori, lipe, topole, grabi, bukve i hrastovi; jele, omorike i ariši, zahtievaju i svježe, friško tlo, a jedini bori i breze zadovoijuju se i suhom stojbinom. Nuždna množina vode, koju drvlje potrebuje, nije još po pojedinih vrsti drveća sigurno ustanovljena, te je od prieke nužde, da se stupanj vlage za razno šumsko drvlje na točan naćin , opredjeli. Sliedeća obćenita razriiatranja o funkciji vođe u drvlju * (Ovn razpravu napisao je prof. D r. Eberma,yer n Monakovu povodom ocjene djela Dr. Hochnela: „Untersuchungen itber den Wasserverbrauch der Eolzgetvacbse mit Beziehuiig aiif die metereologiscbeu Faktoren/´). , |
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 2m ~ neka budu putokazom, kojim bi se načinom iraethodom najiaglje do željene svrhe doći moglo. Sva voda, koju sitne žilice tlu izsisaju, spoji se u gornjem (vanjskom, nadzemnom) dielu stabla u jaku bujicu, koja se (valjda pritiskom uzduha) digne u krošnje, medju grane se porezdieli, te se napokon odavde u tankih trakovih kroz petlje i žiljevlje lišća po klorofihiih stanieah Ušća razprostrani. Od jednog diela te vode tvori se stanični sok i organična sastojina bilja, nu veći dio vode izpline iz klorofilnih stanica u nevidivoj pari putem intercelularnog prostora, te prelazi odavde kroz milijune sićušnih otvora, koji se većinom na doljnoj plohi lista nalaze, u atmosferički zrak. Kod starijeg lišća je izhlapljivanje vode na gornj u plohu (lista) relativno dosta neznatno. Ta „transpiracija" lišća prouzrokovana i podržavana sunčanimi traci i okolišnom toplinom jest za vrieme vegetacije tolika, da bi se izparivana voda, kad bi vidljiva bila, u shci oblačne pare vrh šume vidjeti morala. Množina vode, koju drvlje na taj naćin za vrieme vegetacije danimice gubi, razna je, te ovisi 0 vrsti drveća, o vremenu i stojbini. U normalnom stanju dobavljaju sitne žilice deblu i lišću iznova svu transpiracijom izgubljenu vodu. Ako tlo nije u stanju drvlju nuždnu množinu vode nadomiriti, to se kod istog (drvlja) umanji proizvadjanje organičnih substancija, ono zaostaje u svom razvitku i rastu, akoprem se na oko.neda nikakovo bolestno Stanje opaziti. Usuprot je (pod istimi klimatićnimi odnošaji) i visinorast i drvna produkcija to veia, što je tlo svježije i hranivije. Za neprekidne ljetne žege može transpiracija tolika biti, da mlade biljke plitkog korenja, ako tlo nije kadro nuždnom ih vodom podmiriti, usljeđ toga venu, suše se i ginu. I osušene vršike starih, jako progaljenih hrastika dolaze od slabo vlažnoga tla. (Istinitost tog stavka moramo podvojiti. Opazka prevodioca,). Koliko biljka na produktivnoj snazi i razvitku se usljeđ pomanjkanja vode gubi, to je Helbriegel s brojevi dokazao na žitu, raži i zobi. Iz njegovih iztraživanja doznajemo, da je proizvadjanje organičnih tvari tim neznatnije, čim je tlo manje vlažno; isto tako, da biljke u vlažnom tlu 2—4 puta više organičnih tvari tvore, negodi u suhom. Nu to proizvadjanje organičnih tvari ima svoju granicu, te opet pada, ako je bogatstvo vode u tlu neki stanoviti stupanj prekoračilo. Iz tih činjenica i iz praktičnog izkustva sliedi; da uz pogodne inače stojbinske odnošaje normalni razvitak bilina i obilatije proizvadjanje organičnih tvari, po tom i veći drvni prihod od neke stanovite množine vode ovisi. Za toplib, sušnih godina ne dobivaju biline od tla toliko vode, koliko za vlažnih godina, s toga baca jedno te isto tlo za kišnih godina puno veći prihod, nego za sušnih. Mineralnimi tvarmi bogatija stojbina baca pod inaće jednakimi odnošaji veći prihod, nego li siromašnije tlo. Dosad se držalo, da je pomanjkanje hranivih soli većim uzrokom mršavu tlu, nego li, je pomanjkanje vode, ne pripisujnć ovoj zadnjoj onu važnost, koja ju ide. Ali baš u šumskom gospodarstvu |
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 264 — držalo se ođuviek, i to punim pravom, mnogo do zalihe vode u tlu, akoprem se nije znalo protumačiti, odkle to povoljno djelovanje vlažna tla polazi. Veća ili manja potreboća vode svega drvlja i bilina ovisi o krepčini transpiracije; jer što više vode lišće transpiracijom gubi, tim više mora je iz tla izvlačiti, jer M u protivnom slučaju u svom normalnom razvitku zaostati moralo. Saznamo li za količinu transpiracije pojedinog stabla, to ćemo za cielo odmah znati, koliko vlage ono traži i potrebuje. Kako izHoehnelovih iztraživanja proizlazi, veoma je težko absolutnu količinu transpiracije našeg drvlja ustanoviti, — kod većeg drvlja je to uprav skoro nemoguće. Na količinu transpiracije upliva toliko vanjskih faktora, da jedna te ista bilina, na drugom mjestu, na drugom tlu, pod drugim podnebjem i vremenom toli nejednako množinu vode izparuje, da je nemoguće pravovaljane popriecne brojke za količinu transpiracije za pojedine vrsti drveća pronaći. Za praktične svrhe biti će dovoljno, ako ustanovimo relativn u količinu transpiracije pojedinog drvlja, a to ćemo po mom mnienju najlaglje postići tim, ako opređjelimo množinu vode i pepela, koji se u Ušću sadržaje. Poznato je, da je transpiracija od najveće važnosti ne samo po kretanje soka, nego i po ođhranjivanje bilina; jer usljeđ izhlapljivanja, neprestano žilicami dovažana voda, ne providja assimilativne naslage jedino vodom, nego i raztopljenimi mineralnimi soli, koje su za pojedine đielove biljke, te za gradnje stanica neobhodno nuždne. Kod zdravih, krepkih bilina mora đovažanje vođe, te po tom i mineralne hrane (pepelične sastojine) tim veće biti, čim jače dotične biljke transpiriraju t. j . čim veću množinu vode potrebuju. Obratno, čim manje bilina transpirira, čim manje vode žilice đovadjaju, — tim manje hranivih soli lišće dobiva. Vodom prinešene hranive soli,´ spojene pod uplivom topline i svjetla ugličnom kiselinom i vanjskog zraka, potrebne su za gradnju novih bilinskih organičnih dielova. Iz veće množine pepelikovine lišća može se zaključiti na krepčiju transpiraciju, na obilnije đovažanje vođe. Po tom dakle mora ono drvlje, koje snažnije transpirira, svježija i mineralno bogatija tla zahtievati, nego li ono, koje slabije transpirira. Iz tog slieđi, da nije puki slučaj, đa uprav one vrsti drveća, koje po izkustvu najviše vođe potrebuju, a to su: jaseni, vrbe, jalše, javori, briesti, topole i t. đ. u svojih suhih substancijah 7—lO^o čistog pepela sadržavaju; dočim lišće, bukve, graba i hrasta 4—5Vo; igle ariša, jele i smreke 2´9—3´5 /o, a napokon igle bora 1-3—2^/o čistog pepela u sebi imaju. — Sravnjivajuća iztraživanja pokazala su, da snažno izparujuće lišće jasenovo, briestovo, vrbovo, javorovo, jalšino pod normalnim! odnošaji više vode u sebi sadržaju, nego li lišće slabije transpiracije, kao što je grabovo, hrastovo i bukovo, najmanje vode posjeduju igljačine, one ujedno i najslabije transpiriraju. Nakidamo li lišća i izložimo li ga na zrak, to ćemo vidjeti, đa ono vodenije, s jačom transpiracijom prije izhlapi (izpušta vođu) i prije se osuši, nego li lišće slabije transpiracije s manjim vodenim sadržajem. Za primjer evo nekoliko pokušaja i opažanja. Jeseni godine 1883. nabrao sam što u kolovozu, što u rujnu lišča, kojemu je težina odmah na đrvetu sa 20 g. odvagnuta; kod kuće |
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 265 razprostro sam ga po papiru i danomice odmjerio vagom gubitak vode, doklegođ nije težina konstantna ostala i lišće se posušilo. Temperatura sobe iznašala je 18 — 20/* C, te je iz sliedeće tabele vidjeti dane i gubitak vode u 7o Lišće igljaca trebalo je (u temperaturi od 18—20^ C.) 2—3 nedjelje dana, dok se je osušilo, te posjeduje po tom mnogo manju transpirativnu snagu, nego li lišće listaća, koje se je po vrsti već za 3 — 10 dana osušilo. Najbrže osušilo se je lišće briesta, zatim jasena, vrba i brdskog javora; od igljača prvo je na redu ariševo lišće,, koje se je za isto toliko vremena osušilo kao i bukovo. — A.´ Broj dana, Broj dana, Grubitak Gubitak za kojih se z& kojih se Liš(5e listala vode u ^j^y LiŠ(5e igljaca vode u ^/(, je izsuSilo je izsušilo 3 60 0 ariš. . . . . . . 6 — 8 55-5 4^ 5 60 5 bor ...... . 13— 4 62-5 vrba ,.,.. . 4— 5 56 0 crni bor . , . . 16 58-5 brdski javor . . biela jalša . , . lirast ..... . 4— 5 5 5 — 6 54 59 55 0 0 0 omorika borovac ... . 18—2 0 16—1 8 20—2 5 50-0 46.5 48-5 5—6 53 5 5 — 6 5B 0 6—7 53 0 bukva .... . 6—7 40 0 trepetljika . . . 9—1 0 50 5 Da vodenije lišće jace transpirira dokazano je raznimi pokusi i opažanji. BoehmiHaberlandt pronašli su, da s grane strgano i vođom pomoćeno lišće puno brže na zraku vene, nego ono nepomočeno, jer je ono prvo imbicijom upilo vode, postalo vodenije te uslied toga i jače transpiriralo. Na taj način može se protumačiti činjenica, da se rosna ili odmah posije kiše pokošena trava prije osuši, nego ona, koja je nepokisnuta pokošena. Dosadanjim promatranjem došli smo do toga, da transpiracija, dovažanje vode, množina vode i pepela u lišću u nekom savezu stoje, i to u takovom: da je ono lišće, koje snažnije transpirira ujedno i vodenije, te da u svojoj suhoj substanciji više pepela sadržaje nego ono, koje slabije izblapljuje. Po tom bi jača ili slabija transpiracija bila uzrokom, da jednako staro lišće, koje je pod raznimi stojbinskimi odnošaji izraslo, raznu množinu vode i mineralnih tvari u sebi sadržaje. Iz tog sliedi, da je veći ili manji sadržaj pepela u lišću ne samo mjerilom zahtieva našeg drvlja za mineralnim! tvarmi, nego iz tog možemo ključiti i na relativnu potreboću stabala za vodom, kao i na relativnu količinu transpiracije, koliko ista sa množinom lišća u savezu stoji. Ostanu li te činjenice nepobitne, onda bi se ustanovljenjem množine vode i pepela u. lišću pronašao najlaglji načm, kojim bi se relativna množina transpiracija opredjeliti mogla. Da izmedju sadržaja vode i pepela u Ušću takovog drveća, koje je pod istimi stoj |
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 266 — binskimi i klimaticnimi odnošaji izraslo, nekakova sveza obstoji, sliedi ne samo iz jur navedenoga, nego to isto potvrdjuju i iztraživanja E. Henry-a. On je iztražio lišće od 13 raznovrstnih stabala iz 37 godišnjeg luga kod Nancy-a, te je našao sadržaj pepela i vode u sliedećih ^jo: Čist. pepela Vode čist. pepela Vode Pop. tremula.... S´ST^o 48*127o(?) Coryl. avellana.. ^´65% 44*36% (?) Pyr. malus Tll^jo 47-64*´/o Sorb„ tormin. .. . 6-427o 56-837o Frax. excels. .. . T-OO^o 64-30Vo Carp. betul 5-2l7o 56-167o Ulm. montana .. 6´S2´lo 68-29^0 Fagus sylvat. .. . 5-14«/o 56´6a7o Prun. avium..., 6"707o 63-057o Acer camp 4´687o 49-207o (?) Qaercus robur .. 4-517^ 57-03 7^ Primjereno množini pepela, morao bi vodeni sadržaj kod jasikovog, jabukovog, lieskovog i klenovog lišća veći biti nego je ovdje nadan. I u istinu bilo je pomenuto lišće u svježem stanju puno vodenije, kako se iz ove primjetbe vidi: „U postotcih izraženi sadržaj vode iztraživanog lišća niže je nadan, i to usljed izparivanja za transporta; to se ponajpače tiče jasikovog, klenovog, jabukovog i lieskovog lišća, koje je istom dan kašnje bilo prevagano, te medjuto već jedan dio vođe izgubilo". Buduć je i po mojih iztraživanjih gubitak vođe kod snažno izhlapljujućeg lišća već za 2—3 satnog transporta prilićno velik, to je sadržaj gore pomeautog lišća u svježem stanju sigurno veći bio, nego je u istinu pronadjen, što svakako govori za valjanost moje teorije. Lišće nižih bilina vodenije je, te se u njihovoj suhoj substanciji (nakon što je izgorjelo) nalazi više pepela, nego li u lišću drveća, koje ne ima tolike transpirativne snage, kao ono prvo. Od kulturnog bilja prva je zelen (zelje), i to sa 907o vodene i 16—187© pepelićne sadržine od snhe substancije. Svaki vrtljar zna dobro, da soćno zelje, najbolje i najsnažnije tlo zahtieva i da se mora radi velike potreboće vode što češće zalievati. Za zeljem dolazi duhansko i hmeljovo lišće sa 177o, zatim lišće repe sa 13—167« pepela i 88*57o vode, napokon koruna sa 8—97o, te djeteljina i livadna trava sa 6—87^ pepela i 78—807o vode. Postupično poredati šumsko drvlje pogledom na relativnu količinu njihove transpiracije poći će tek onda za rukom, kad se uzmogne ustanoviti množina vođe i pepela u lišću od dovoljnog broja takovih stabala, koja su odrasla pod jednakim! odnošaji. Ovom razpravicom kanim obodriti na takovo iztraživanje; ja sam tim poslom jur započeo, te ću resultate u svoje vrieme objelodaniti. Lišće, koje se za to iztraživanje kani uzeti, treba da je od prosto stojećih stabala, u najboljoj snazi od približno jednake starosti, a lišće samo valja da stoji na jednakom stupnju razvitka, jer se sadržaj vođe i pepela po starosti mienja. Ja bih bio zato, da se lišće u kolovozu pobere, dakle onda, kad je isto posve izraslo a i transpiracija svoj maksimum postigla. Ne valja sravnjivati lišće suhih i vlažnih godina; od starog i mladog, od zasjenjenog i prosto sto |
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 267 — jećeg, od zdravog i bolestaog drvlja; zatirn od onog iz brda i onog iz dolina, sa kontinenta i morskih obala, jer su pod timi ra^nimi odnošaji i uvjeti transpiracije posve razni, a po tom ovisno i bogatstvo vode i pepela u iišću jedne te iste vrsti drveća. Nu nigda se ne može iz relativne veličine transpii^acije zaključiti na potreboću vode kod pojedinog stabla, jer je na to od velikog upliva bogatstvo (množina) i ukupna površina lišća. Od dva drveta, koja posjeduju istu transpirativnu snagu, ono će izvući više vode i pepela iz zemlje, koje je listnatije. Značajno je, što se tiče´brezovog lišća, naime, da je njegova suba substancija isto tako pepelom bogata kao i bukovo lišće; ali radi riedke krošnje, jedva da će breza više vode i mineralnih tvari zahtievati od bora. Taj isti razmjer nalazimo i kod bagrena, čije je lišće puno bogatije pepelom nego JI je bukovo, ali buduć je riedke krošnje, to se zadovoljuje sa mnogo lošijim i mršavijim tlom. Isto tako transpirira arišovo lišće puno jače od jelovog i omorikovog, al usuprot tomu, težko da će riedkolisti ariš više vode zahtievati od gustokrošnje jele i omorike. Isto tako je i kod gospodarskog bilja potrošak vode ne samo o krepčini transpiracije ovisan, nego osobito i od tog, da li je bilje gusto ili riedko posadjeno. Gusta djeteljina i livadna trava potroši više vode i jače osuši tlo, nego li na riedko posijani korun. Bujnu travu naći ćemo jedino na friškora, ilovastom, nigda pako na suhom, pjeskovitom tlu. Mladi usjevi potrebuju to više vode, što su gušći; nu kašnje, kad klasje dozrije, ne zahtievaju onoliko, koliko zelena livadna trava- (WolIny). Pošto se upijanje vode i dovažanje hranivih soli, kao bolja ili lošija hrana smatra, a ista sa transpiracijom u nekom savezu stoji, to je lahko uviditi, da se drvo ili biljka normalno razvijati i to veću produkciju bacati može tek onda, ako su vanjski klimatični odnošaji takovi, da ne stavljaju transpiraciji nikakvih zaprieka, i ako je tlo u stanju biljku primjerenom množinom vode i hranivom solju .potrajno obskrbljivati. Kleni, briesti, bukve i t. d. imati će kraj svih pogodnosti, obzirom na toplinu ipak slab prirast, ako im uzmanjka potrebna zaliha vode i hranivih soli. Isto tako će i razvoj stabala, kao i drvni prihod na inače dobrom i povoljnom tlu manji biti, ako transpiracija bude zaustavljena i poremećena, n. pr. ako je broj lišća premalen, ako je lišće i žilje bolesno, ako je zrak prevlažan, toplina nepovoljna i t. d. Donesemo li biljku u absolutno vlažan prostor, to će lišće za kratko vrieme posve odpadat. Wiesne r dapače veli, da jesensko odpadanje lišća ovisi od zatomljene i poremećene transpiracije. Što snažnije drvo transpirira, to ])rije izgubi lišće; stoga i jest drvlje sa najslabijom transpiracijom (i-^ijače) i zimi zeleno. (VViesner). -- Svakako j{^ od velikog znamenovunja saznati: pod kojimi se obdiiui i mjestnimi odnošaji transpii^ncija drvlja [)ovećavn ili umanjivji. Mi ćemo stoga u kratko napomenuti uvjete s kojih veličina transpiracije ih potrošak vode pojedinih rastlina ovisi. 20 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 34 <-- 34 --> PDF |
^ 2S8 ™ Na množinu izparivanja upliva ponajprije specifična narav (organizacija) bilja, ponajpaće lišća. Tanko, nekosmato lišće, koje puno otvora i nježnu gornju kožu sa slabo razvijenom kutikulom posjeduje, zatim ono, koje medju klorofilnimi stanicami u listnoni mesu velike, zrakom napunjene interceiularne prostore u sebi sadržaje, izparuje pod istimi vanjskimi odnošaji mnogo više vode, nego li debelo i kosmato, ili gladko ali kožnato lišće, kojemu je epidermis impregnirana voskom ili smolom, ili napokon ono lišće, koje veoma malo otvora ima, a u asimilativnih naslagab tek neznatne zračne šupljinice posjeduje. Kod jedne te iste biline različna je transpiracija t. ,j. potreboća vode, te zavisi od stojbinskih odnošaja, o klimi, o mjestu i tlu. Visoka temperatura, topao i uzgrijan zrak, sunčane trake, sve to povećava, dočim nizka temperatura, vlažan zrak i sjena, istu umanjuje. Udaranjem svjetla povišena transpiracija tumači se ne samo tim, da se površina lišća jače ugrije, nego i time, da se za sunčanog sjaja, u obće za jake razsvjete, one mnogobrojne, sitne šupljinice u lišću razširuju, usljed česa ona u intercelularnom prostoru asimilativnih naslaga iz stanica razvijajuća se vodena para lagije izilazit može, dočim se u sjeni one šupljinice sužuju. U onih je godinah, u kojih je za vegetativne periode nebo vedro, uzduh topao i suh, i transpiracija mnogo veća, nego li za hladnog i kišnog vremena. Isto tako postigne gubitak vode usljed transpiracije svoj vršak za najtoplijih dana srpnja i kolovoza, te je danju puno veći, nego noćju. Što više nad morskom površinom, to upored nižoj temperaturi, i transpiracija sve to manja biva, te je u golfskih krajevib slabija nego u nizini. Južne strane i zemlje pospješuju, dočim sjeverne ustavljaju transpiraciju; unutar velikih kontinenta gube biline za suhog vremena i ,zraka transpiracijom puno više vode, nego li na morskih obalah sa vlažnim i hladovitim ljetnim zrakom. Posve je pako ugušena i na minimum ograničena transpiracija lišća u zraku punom vlage i za dugotrajne magle. Rosa i kiša zapriečuju transpiraciju samo dotle, dok je lišče mokro. Čim se lišće osuši, onda po Wiesnerovih opažanjih još jače transpirira, nego li prije rose i kiše, jer je lišće jedan dio rose ili kiše upilo, usljed česa su membrani dotičnih stanica nabubrali, vodeni puteljci razmakli se, te se tako transpiraciji na putu stojeće zaprieke umanjile. Rosa ili slaba kiša jedino je onda koristna bilinam, ako je tlo dosta vlažno, da uzmogne rastline, koje iza izhlapjjele rose tim jače transpiriraju, nuždnom množinom vode obskrbiti^ Ne uzmogne li tlo te mno^^.ine vode smoći, te pokrenutu krepčiju transpiraciju podržati, onda rosa, slaba kišica ili slabo polievanje uprav štetonosno djeluje, te pospješuje uvenuće lišća. Od bitna, ako i indirektna upliva na transpiraciju bilina jest kemična i fizikalna narav tla, ponajpače toplina i vlaga. U svježem, ilovastom tlu iz kojeg žilje više vode iišću dovažati može, transpiriraju rastline jače nego li u suhom pjeskovitom tlu; isto tako povećava i toplina tla transpiraciju, jer se tim djelovanje žilica oživljuje, te su iste usljed toga kadre veću množinu vode primati, nego h iz hladnog tla. Iznaša li temperatura jedva nekoliko stupanja nad |
| ŠUMARSKI LIST 5/1884 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 269 -" ništicom, to je i funkcija žiljevja posve neznatna, te prestane kod 0^ posvema. I ratilost i kemićue sastavine tla t. j , bogatstvo ua hranivih tvari igra ulogu kod transpiracije, jer se u snažnom, rahlom tlu sisajuće žilice kud i kamo bolje i rauogobrojnije razviti mogu, nego li u mršavu i, sbijenu tlu. Drvlje sa više i jače razvijenim korenjem, upija pod istimi odnošaji mnogo više vode i hranivih soli, nego li drvlje slabijeg žiljevlja. Spomenut nam je napokon i to, da raztopljene, hraaive soli pospješuju, doćim sgusnute. koncentrirane zaustavljaju transpiraciju. Da navedemo sve stojbinske faktore, koji na transpiraciju uplivaju, valja još spomenuti, da li je stojbina izložena sunčanim trakom ili ne. E. Stah l u Jeni dokazao je, da su kod lišća, koje se je u sjeni razvilo, stanice puno tanje, isto tako da je koža epidermijskih stanica na gornjoj strani lišća puno jiježnija, nego kod lišća, koje se je na sunčanih stranah razvilo. Lišće, koje je u sjeni izraslo, jeste uviek tanje a i veće ako sjena nije preveć jaka bila, nego li ono, koje je na suncu izraslo. Ako je sjena preveć jaka, a svjetla malo, onda lišće sve to manje biva. Nadalje dokazao je Stahl, da su zra..čoe šupljinice, koje se medju klorofilniu)i stanicami nalaze, na sjenatih mjestih puno veće, nego li su kod lišća, koje je na sunčanih stranah izraslo. I poredanje lišća na granah jeste već prema stupnju razsvjete posve razlićno. Na sjenatih mjestih. obraćaju većinom sve rastline gornju plohu svog lišća k svjetlu, tako da zauzimaju horizontalan, napram u,padajaćem svjetlu skoro okomit položaj, da uzmognu ono malo svjetla posve upiti; na sunčanih i vsuhih stranah stoji hšće mnogih biHna skoro vertikalno, da se uzmogne od škodljivog djelovanja iniensivnog svjetla obraniti i transpiraciju umanjiti. Na stojbinah, koje su suncu veoma izložene, nalazimo, da su omorikove igle pojedino u okolo ciele grane podieljene; a kod onih eksemplara, koji su u sjeni visokog drvlja izrasli, razširuju (razplosnjuju) se igle kao kod (sjenu podnašajuće) jele. I kod jele, ponajpače u višoj starosti, razplosnjuju se igle na zasjenjenih granah horizontahio, docim se na sunčanih stranah pojednako oko graue poredaju, kako no kod omorike. Sve to raznoliko djelovanje jače ih slabije razsvjete na kvalitetu (strukturu), veličinu, debljinu i namještaj lišća ima tu posljedicu; daje kod lišća, koje se je na sunčanih stojbinah razvilo, transpiracija veoma obaljena, i da ne stoji u razmjeru prema jakosti razsvjete. Fa i sam Hocbnel dokazao je svojin^ti trogodišnjimi pokusi, da pod istimi uvjeti, lišće na sunčanih stojbinah manje transpirira, nego li ono u sjeni. (Konac sliedi). ´ |