DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 323 — 2) Kod stabalja koja su uzrasla u sklopu, ali kašnje najednoć progaljen^ bila; dolazi težište stvaranja drvne gromade na podnožje; kao ^to i kod onih stabala koja se već od vajkada na prostoru rasla. 3) Kod stabala uzraslih u sklopu povećaje se prirastni postotak na čielom stablu prama gori, i to kroz sve dobne mzrede i na svih stojbina, ali opet na deblu u manjoj količini nego li u krošnji 4) Kod stabala koja su tekar kroz dva decenija u progaljenora stanju stajala, \arira prirastni postotak debla prema gore do sredine tako neznatno; da nam prirastni postotak opredeljen u prsnoj visini debla dovoljno točne rezultate, u svrhe taxatorne pruža. 5) Srednji tekući prirastni postotak kod visoko uzraslih smreka i jela kao i kod bukva nalazećih se na dobroj stojbini i u najboljem rastu, nalazi se u sredini debljevine. L, 8^. 0 potreboći vode šumskog drvlja. (KoBac.) Na temelju onoga što u posliednjem broju ovoga lista spomenusmo vidimo dakle, da su razne vaujske okolnosti u stanju transpiraciju bilja sad povećati, sad umanjiti, te je posve naravno, da množina izlilapljivanjem izdane i za drvlje potrebne vode, mora ne samo od vrsti drveća, nego i od vremena ovisiti i razna biti; — isto tako. da se razni eksemplari jedr.e te iste vrsti po razvitku (staro&ti), po listnatosti, po korenju, po tlu i stojbini. po razsvjeti itdveoma razlikovati moraju. Razumije se samo po sebi, da u toploj porenskoj okolini (Rheingegend), u obće na svih nižih mjestih s toplom klimom, drvlje po specifičnoj si naravi puno jače transpirira i kod jednako razvijene krošnje mnogo više vode i mineralnih soli u se pi´ima, po tom i puno krepčije se razvija, usljed tog i snažnija tla potrebuje, nego li u brdo\-itih predjeli!), sa relativno vlažnijim zrakom, sa nižom zračnom i stojbinskom temperaturom. Isto tako je jasno, da je u toplih, južnih zemljah gubitak, a nsijed tog i potreboća vode snažno transpiiirajućeg lišća veća, nego li u hladnih sjevernih krajevih. A čim je veće upijanje vode, tim više i hranivih soli prima drvo iz zraka i tla u se, a posljedica toga jest, da je tuđe produkcija organičnih biljevnib tvari kud i kamo veća nego li. u hladnih predjelili. Isto tako je, nedvojbeno, da drvlje u jakom sklopu,´ te usljed toga slabo razvijenih krošanja i neznatnog broja lišća, zatim usljed zasjenjivanja i pod uplivom hladnijeg i vlažnijeg šumskog´zraka slabije transpirira, te se po tom i lošijim te manje vlažnim tlom zadovoljuje, nego li pojedince stojeća stabla sa povoljnimi ranjskimi odnošaji, sa razvijenom krošnjom i velikom množinom lišća. Takova pojedince ili na riedko stojeća stabla uzimaju tlu puno više vode i .hranivih soli, ali se i odlikuju sa većom drvnom produkcijom od stabala izraslih u gustom sklopu. Čim većnia su mlade biljke stisnute, što neznatniji im |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 824 — broj lišća, tim manje potrebuju vlage, — ali tim kržljaviji im je r&st i prođu^ ktivna sposobnost. Na progaljenih sastojiuah ima upliv svjetla tu posljedicu, da se iz spavajućih pupoljaka razvijaju šibe (grane) a po tom i broj lišća uzmnoža. Kako u progaljenih sastojinah sa to krupnijim drvljem i broj lišća raste, vidi se iz slieđećih iztraživanja u blizini Kissingena. a) U jednoj bukovoj 14—34 godišnjoj sastojini (I. boniteta) iznašao je broj lišća na jednom đrvetn od promjera: Od 1—2%t = 270 listova „ 3—4%, = 1261 „ „ 5-6«^ = 4114 „, S% = 10.140 , b) U bukovoj sastojini staroj 22—66 godina (II, i III. boniteta) na drvetu bijaše lišća u promjeru: Od 1--2% 204 listova = 3--4%, , 790 ^ » 7) == 5-1.540 » n -e% = 7--8% = 7.290 , » w , , » 11 % = 10.531 , w c) u 39—74 godišnjoj hrastovoj sastojini (II.—IIL boniteta) na drvetu bijaše lišća u promjeru: Od 1— 2%, = 112 listova „ 3— 4%^ = 266 „ „ 5- 6%^ = 739 „ „ 7- 8%^ -- 2322 ; , „´ 8—10%,, = 3534 . „" „ 12% ^ 8466 .„ Iz toga je uviditi, kako broj listova raste na to bujnije (usljed naravnog ili umjetnog progaljivanja) razvijajućoj se krošnji. Pomislimo si, da se na nekoj stanovitoj ploštini nalazi 1000 bukovih oblica od 3—4^/>i promjera, a svaki oblić da ima po (a) 1261 listova, to bi ukupna množina lišća na toj plohi 1.261,000 iznai´ala. Ako li bi se pako putem progaljivanja ^/lo—*/io oblica izvadilo, tako da ih samo 6—700 komada ostane, to bi isti nakon malo godina, ćim bi postigli debljinu promjera od 8%i, imah (po a) 10140 X 700 = 7,098.000 listova. Da tih 7 milijuna hstova više vode transpiracijom izgubi, te da od tla više vode i mineralnih soli zahtieva, nego li jedan milijun lišća, — razumije se samo po sebi. Kašnje ćemo pokazati, da jedna 50—60 god. bukva za vrieme vegetacije deset put, a jedna 150 god. bukva petđesetputa više vode treba, nego li jedan 35 godišnji bukvić. Iz toga nedvojbeno sliedi, da drvlje nakon progale od tla mnogo više vlage i hranivih soli traži, te da će tlo tim prije omršaviti, ćim manje vode u sebi sadržaje. Izsušivanje tla na jako progaljenih sastojina, pospiešuje u velike i vjetar, u koliko isti naslage humusa (crnice) prebrzo raztvara; nadalje i to, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— .325 « . da u jako proguljenih sastojinah trava potjera, koja sjedne strane i sama puno vode tlu oduzima, a s druge strane zapriečuje opet oborinam put do tla.; to isto pogubno svojstvo posjeduje i korov. Stabla će tim više vlage i hranivih tvari potrebovati, 6im jače se proga- Ijivalo bude, t. j . cim veći bude broj lišća i što je krepčija transpirativna snaga pojedine vrsti drveća. Slabo transpirirajuće četinjače ne mršave tla ni u redjih sastojinah, kao što više vlage potrebujuće listače. Isto tako zahtievaju bolje tlo one vrsti drveća, koje se pod stariju dobu same čiste i za svjetlom teže, nego li one, koje zasjenu podnašaju. Već iz toga sliedi, da ne valja svjetle (lichtbedtirftige) vrsti drveća međjusobno mješati, nego svjetle sa sjenu podnašajućima; najracionalnije bit će svakako miešanje listača sa četinjačami, zatim onih, s dubokim i plitkim korjenom. jer takovo drvlje može iz razni h naslaga tla potrebnu si vlagu i hranu upijati. Jake prozrake ili progale u starijih sastojinah mogu na dulje vrieme samo onda većim prirastom uroditi, ako je tlo takovo, da može neprekidno veću zalihu vode i hranivih soli đrvij u davati , Ne uzmogne li ono to, onda je povećani prirast samo dotle moguć i osiguran, dokle zaliha vode traje, da uzmogne mnogobrojno lišće razširenih krošanja podpuno nadomirivati; prekorači li broj lišća taj maksimum, to mora i daljni prirast prestati, te će od tog časa i lišće manje bivati, a mnogo će se (s pomanjkanja) hrane i posušiti. Cim lošije je tlo, tim prije će netom orisani pojavi na vidik izaći. Iz tog sliedi, da suhe i tople godine mnogo štetonosnije djeluju, nego li vlažne sa izdašnimi oborinami, koje prirast podržaju i deblje prstene radjaju. Što veća je transpirativna snaga stabalja^ i čim su povoljnije okolnosti (toplina, suh zrak) za izhlapljivanje, tim prije morati će na mršavih i suhih tlih gornje posljedice jakog prozračivanja nastupiti. Za to i podnašaju slabije transpirirajuće, uviek zelene četinjače lošija tJa, a na dobrom tlu opet mnogo jaču prozraku, nego li jače transpirirajuće listače. S toga ne smiju prozrake na lošijih thh nikad onaj stupanj postići, kao na ilovastom, kriepkom, svježem i dubokom tlu, nego se uviek moraju primjereno viagi tla poduzimati. — Po mojoj dakle theoriji proriedjivanja, valjana siromašnijih tlih samo do onog stepena progaljivati, kod kojeg bi krošnje još samo toliko lišća producirale, koliko bi zalihi vlage u tlu potrajno odgovaralo. Predje li se ta granica, to ne samo da prirastni procenat prestune rasti, nego usuprot padamo u gubitak, i to usljed toga, što broj stabala sve to manji biva. Gdje su klimatični odnošaji takovi, da se usljed više temperature transpiracija pospješuje, tu se nigda ne smije tako snažno progaljivati, kao m stojbinah, gdje je temperatura popriečno niža, a zrak vlažniji. Na visočinah, gdje je tlo svuda pojednako svježe, a povod vlažnijeg i hladnijeg zraka, transpu´acija puno slabija, nego 11 u nizinah, nalazimo, da je već od same naravi drvlje (šuma) puno riedje, nego li u ravnici. Kako na visočinah, tako je i u sjevernih krajevih (n. pr. u Norvežkoj) protivno južnim krajevom. Listače i četinjače imati će u brdu i na sjeveru ondje svoju granicu, gdje temperatura više ne dotiče, da bi mogla za hranu drvlja toli važnu transpiraciju u dostatnoj mjeri |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 326 — podržavati; na jug će usuprot drvlje samo dotle posegnuti, gdje usljed visoke teuiperature, te jake transpiracije, tlo uzmogne đrvlju nuždne vlage pružati. U takvom slučaju povuče se drvlje u brda. Netom opisane pogubne posljedice preveć jakog prorieđjivanja na tlih lošije vrstnoće, pokazat će se tim prije i tim jace, što slabija je naslaga lišća (stelja) i humusa dotičnog tla. U sastojinah, gdje se steljarina u velikoj mjeri uživa, valja opreznijim biti kod prorieđjivanja, jer kako je poznato, čuvaju naslage Ušća i humusa tlo od suhih vjetrova usljed kojih tlo stvrdne i okori; lišće je naravna gnojitba stojbine, iztruhnuv, ono ne samo da podaje gornjim naslagam tla sve one hranive soli, koje stabla žiljevjem iz dubljih naslaga tla i-zvlače i u lišće odvažaju, nego ra;^tvaranjem svojih bjelankastih tvari jeste izdašno vrelo dušične hrane (čipavac i salitrene soh.) Osim toga obogaćuje ona (naslaga lišća) vođu prostom (razvezanom) dušičnom kiselinom, koja mineralne soli raztvara i raztapa, — jednom riečju unapredjiije i pospješuje kemičnu djelatnost tla u velike. Isolirana stabla, kojima vjetar opalo lišće raznese, osiromašuju s gore pomenutih razloga tlo u mnogo većoj mjeri, nego li je to u zatvorenoj šumi. To isto vidimo i odatle, da nam voće samo onda na dulje vt^emena bogatim rodom rodi, ako ga na rationalau način gnojimo. Dr. Ramann u Eberswaldu dokazao je nedavno vrlo važnu činjenicu, da je izspirajuće (auswaschend) djelovanje kišnih i sniežnih oborina na pješčanih tlih mnogo veće, nego li je upijajuća snaga (absorbacija) istoga tla; osiromašenju takovih stojbinah, sa kojib se osim toga i steljarina u velike skida, jest pf^najpače to uzrokom, što mu voda izpiranjem sve hranive soli iztroši. Kod ovih vrsti zemlje, koje obiluju finimi česticami (ilovače itd.) jeste i upijajuća snaga za hranivimi soli veća, nego li ju pješčana tla posjeduju; s toga kod takovih stojbina ne može izpirajuće djelovanje vođe od tolike pogubne važnosti biti. Istom daljnja iztraživanja moći će nas poučiti, kolika je izjnrajuća snaga oborina kod pojedinih vrsti zemljišta. Iz dojakošnjih pronalaza možemo već sada zaključiti, da pješčana tla tim više hranivih soli izpiranjem gube, te vremenom tim brže osiromašuju, što laglji pristup oborine do njih imaju. Nezaklonjena, isolirana pješčana tla, bez dvojbe su u većoj opasnosti, nego li takova tla, koja su sjedne strane sastojinom, s druge strane buđ koje vrsti steljom zastrta i pokrivena. Nizko drvlje u srednjih šumah ili podsadjene biline u starijili proredjenih sastojinah mogu, po onom što smo dosad rekli, jedino tu svrhu imati, da zapriečujuć jače gibanje zraka (razbijajuć vjetrove) ujedno i (jače) izparivanje vode iz tla umanjuju i tako humusnu vlagu tvore; s druge strane opet zaustavljajuć (na sebi) jedan dio oborina, ne dopuštaju prejako izpiranje hranivih soli na pješčanih tlih, omogućujuć time, da se neka zaliha vode naviek u tlu uzdrži. Za podsad najsgodnije su listače (grabovi itd,), samo na mršavijem tlu i četinjače (jer ne potrebuju umogo vode, koje opet jedino tu mahnu imaju, da često svojim pregustim sklopom zapriečuju pristupak oborina do tla; uu |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 41 <-- 41 --> PDF |
^ 327 — sgodnim proriedjivanjem dade se i tomu pomoći. Poznata činjenica, da mokro i močvarno tlo izgubi suvišnu vodu, kad se sa omorikom pošumi, — "nu po sjekom šume opet da omočvari, — neda se protumačiti sa razmjerno slabom transpiracijom omorike, nego ima svoj uzrok u tom, da nakon pošumljenja ne mogu oborine gusti sklop krošanja probiti, a ono vode, što dospije do tla-, odtječe uz kanale, koje mnogobrojno življenje oniorikovo tvori. Čim se šuma posječe, te oborinam svake zaprieke ponestane, a tlo se opet spusti (sjedne) tad preotmu močvare iznoviee mah), - Bez nizkog, zaštitnog drvlja mogu jedino kriepke stojbine, koje sveudilj dostatno vode i hranivih solih posjeduju, obstati. U ostalom, na takovih Uih, poraste grmovlje samo od sebe. Već prema tomu, ako bi se krošnje u razmjerju prema vlagi tla preveć jako razvile, uradit ćemo dobro, ako jedan dio nižih grana okrešemo. Doklegod stablo još toliko lišća posjeduje, da ga tlo uzdržati može, neće tom manipulacijom produkcija drvlja ni najmanje umanjena biti. Netom navedeni razni primjeri bit će dostatni, da iram pokažu, kako valja pomenute zakone drvne produkcije u šumogojstvu uporabiti, oni nam podaju još mnoge putokaze za praksu. Na koncu valja da se još na Hochnelove trailspirationfe pokuse obaziiemo i razložimo, na koji način može se ne samo relativna nego i absolutna veličina transpiracije opredjeliti. Već prije pokazasmo, kako obzirom na velike raznolikosti uplivajućih faktora nije moguće, ma za ikoju biljku neku stanovitu mjeru transpirirane množine pronaći; mnogogodišnjim! pokusi moći će se za pojedine predjele samo minimalna i maksimalna granica ustanoviti, unutar koje se množina izhlapljivanja kreće. Jedino tada, kad bi se na raznih mjestih, na dobrom i lošem, na svedjer vlažnom i na što sušijem tlu za raznog vremena pokusi nekoliko godina nastavili, istom tada bi se za pojedinu vrst drveća neka brojka pronašla, koja bi približno srednju veličinu transpiracije predstavljala. Pokušalo se već s više strana množinu vode ustanoviti, koju drvlje u nekom stanovitom vremenu od sebe u zrak pušta; ali niti methoda sama, niti trajanje tih pokusa niesu dostatni, a da bi dobiveni resultati mogli valjani biti. Zato seje veseljem pozdravilo, kad je Dr. pl. Hochner(u Beču) ljeti 1878, u Mariabrunskoj šumarskoj bašti sa transpirationimi pokusi započeo te ih i nastavio. Pokusi izveli su se na taj način, da je Hochnel posve normalno razvijene 5—6 godišnje raznovrstne biljke sa što većim busom u lonce pometo, od kojih je opet svaki u valjkastu dobro zatvorenu posudu od kositra i to tako položen bio, da je stabalce na jednu u polovici zaklopca načinjenu Sim. oki-uglu rupicu van virilo; naokolo te rupice bilo je stabalce sa gljivom i kaučukom omotano, tnko, da zrak nije mogao nutra dopirati. Na kraju zaklopca bila je još jedna rupica od l%i na koju se je voda ulievala, - i ta dakako dobro zatvorena. Tom spravom bio je lonac posve od zraka isoliran, samo iz srediiie zaklopca virilo je stabalce sa lišćem van. Od vremena do vremena ustanovljivani gubitak težine te sprave,rao^:^ao je jedino izdatkom vode puteni transpiracije |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— sp — lišća prouzrokovan biti. Da bude što vjernije naravi, stavio je Hochnel jedan dio biljka u sjenu pod visoke divlje kestene, gdje su bile zaštićene od rose i slabije kišice; drugi dio pokusnih stabalaca, stavio je izvan krošanja na prostom medju razno sitno biljevje i to tako, da .su kroz cio dan sunčane trake na njih upadale. Da se ne bi zemlja i lonci preveć ugrijali, namjestio je Hochnel prve godine spravu, koja je lonce (ali ne biline) od sunčane žege štitila. Sliedecih godina stavio je lonce u fin, svedjer vlažan piesak, tako da je samo bilina i cievčica za polievanje nad pieskom virila. — Pokusi započeli su prve godine koncem svibnja, a sliedecih dvijuh početkom travnja, te su trajali sve do listopada i studenog. Veličina transpiraciracije dobila se je u gubitku težine pojedinih aparata. Aparati vagani su prve godine skoro svakog dana; druge godine, svakog prvog u mjesecu, a zadnje godine (1880.) samo dvaput: i to, L travnja i zadnjeg listopada. Prve godine bile su biljke svake nedelje jedanput polievane, druge godine nešto češće, a treće godine po tri — do četiri puta, tako da je zemlja primjereno svojoj kapaciteti neprekidno vlažna bila. Prve godine (1878.) bilo je vrieme tmurno, hladno i kišovito, i buduć su stabalca te godine najslabije polievana bivala, to je uslied toga i transpiciracija tog ljeta najniži stupanj postigla. Mnogo veći bio je gubitak vode godine 1879., kadno je zrak puno topliji i sušji, te po tom i pogodnosti za transpiraciju puno povoljnije bile. Maksimum transpiracije postignut je zadnje godine, kad no su biline sve to češćeputa polievane, a vrieme još povoljnije za transpiricaju bilo. Svakih 100 kg. lišća (odmjereno u suhom staiyu) izblapilo je od travnja do konca listopada popriečno sliedeću množinu vode. (Vidi skriž. na str. 327.) Kako se vidi, ne slažu se u tom pregledu poredane biljke sa dosadanjim izkustvom obzirom na potreboću vode pojedinih vrsti drvlja. Da se goimje brojke ne bi krivo tumačile, valja u obzir uzeti, da one izrazuju raznu veličinu transpiracije jednako težkih dielova lišća od mladih 5—6 godišnjih biljaka, koje su se nalazile u svedjer više manje vlažnom tlu. (Šteta, da količina transpiracije nije proračunana na jednaku površinu lišća na pr. 2 cm., svakako bi u tom slučaju bolje mjerilo imali.) U takovih okolnostih transpiiira najjače jasenove i brezovo lišće, zatim lišće bukovo i grabovo, na oto briestovO; a na posljedku javorovo i hrastovo. Lišće četinjača transpirira kud i kamo slabije od listača. Proračuna li se srednja transpirativna veličina li^ća sviju listača i četinjača, to ćemo vidjeti, da listače u isto vrieme poprit^čno šest puta toliko vode izhiape, dakle za vegetativne periode šest puta više vode potrebuju nego h četinjače. Iz pojedinih pokusa proizlazi, da lišće ariša, lipe, jasike, jalše luedju najsnažnije transpirirajuće spada. Kad su okolnosti povoljne, izhlapljuju listače u periodi vegetacije u jednom danu 2—4 puta toliko vode, koliko im vlastita težina (u suhom stanju) iznaša; dočim četinjače jedva polovicu vlastite težine izdadu. Pomislimo li, da jedan na samu stojeći jasen od travnja do konca listopada popriečno na dan četiri puta toliko vode treba, koliko težina sveko |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 43 <-- 43 --> PDF |
329 — Vrst drvija 1878 1879 1880 Poprieko Fopriečna transpiracija na dan g. Jasen 56.689 98.305 101.850 89.615 400 Breza ... . 67.987 84.513 94.800 81.400 380 Bukva 47.246 85.950 91.380 74.859 350 Grab ... . 56.251 75.901 87.170 72.774 340 40.731 75.500 82.280 66.171 308 Javor ... . 43.577 61.830 70.380 58.596 274 28.345 66.221 69.150 54.572 255 Cer ..... . 25.333 61.422 49.220 45,325 212 Omorika ., 5.847 20.636 14.020 13.494 63 Bor 5.802 10.372 12.105 9.426 44 4.402 7.754 9.380 7.179 34 Crni bor . . 3.206 9.992 7.005 6.701 31 likog mu lišća (u suhom stanju) iznosi, i uzmemo li nadalje u obzir, da 100 g. jasenovog lišća u jednoj vegetativnoj periodi do 85*5 litara vode izblapi, onda od prilike možemo prosuditi, koju silnu množinu vode ta stabla danomice ili za ciele vegetativne periode iz tla izvuku i lišćem u zrak puštaju. Jedna na prostom stojeća, jako listnata velika breza u Mariabrunskom vrtu imala je circa 200.000 listova, koji su u svježem stanju 21.400 g. a u suhom 10.324 g. težki bili. Buduć da 100 g. suhog ili 198 g. svježeg brezovog lišća, — od prvog lipnja do 1. prosinca popriečno najmanje 65*5 kilograma vode izhlapiše, to iznaša u svemu transpirativna količina za brezu 7086 kilograma ili popriečao na dan 38 litara vode. Jedna 115 god. bukva sa 205.000 listova i težinom (u suhom stanju) od 22 421 g. izgubila je transpiracijom od lipnja 8968 kilog. ili popriečno na dan 50 litara vode. Jedna 50—60 god. bukva sa 35.000 listova i težinom od 4482 g-izgubila je za vrieme vegetacije 1793 kilog. ili na dan od prilike 10 litara; jedna 35 god. bukva sa 3000 listova i 361 g. težine lišća u suhom stanju potrošila je za isto vrieme 169"5 kilog. ili na dan 0-94 kilog. dakle blizu jedn u litru vode. Cielokupna množina vode, koju jedna 115 godišnja bukova sastojina od jednog hektara za vegetativne periode izhlapi, iznaša po Hochnelovu računu, prema tomu, da li je na tom hektaru 400 ih 600 debala, 3—5 milijuna kilog., popriečno dakle 4 mil. kilog. ili 40.000 hektolitara. Pomislimo li si tu množinu vode prosutu po jedno m hektaru, to bi vođa na toj plohi 406 mm. visoko stajala; pa buduć da u Njemačkoj na godinu popriečno 700—800 mm. vode (oborine) pade, to odatle sliedi, da godišnje oborine u Njemačkoj skoro za polovicu više iznašaju, nego li jedna bukova šiuna potrebuje. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 44 <-- 44 --> PDF |
" — 350 — Veoma povoljno je za naše listače, da su u srednjoj Evropi oborine ljeti-, dakie za dobe vegetacije, mnogo veće nego u iko doba godine. U onih južnih zeraljab, gdje ljeti velika suša vlada, ne mogu snažno transpirirajuće listace u ravnici obstati, nego se povuku u brda. Uviek zelene četinjače izMape i potroše mnogo manje vode, nego li listače. te ostave veći dio oborina nepotrošeno u tlu, te nije nevjerojatno, da četinjače mnogo više bogatstvu vrela doprinašaju, nego li listače. Izjednačujuć djeluju ove radnje jedino možda time, da zimi, kad su bez lišća, skoro svu množinu oborina do tla puštaju, a ljeti opet svojom jakom transpiracijoni vlagi zraka puno đoprinašaju, te time možda, više nego li četinjače, oborine pospješuju. Brdovit terrain obogaćuje vrela ne samo češćimi oborinami, nego i time, da je u hladnijem i vlažnijem zraku transpiracija mnogo slabija nego u nizinah. Zimno doba, kad vegetacija miruje, a i izhlapljivanje stojbinske vlage posve neznatno bude, jeste najudesnije za tvorbu vrela. Izhlapljivanje vođe drvljem ima i svoju veliku klimatlČnu važnost. Tvorenje vodene pare u lišću biva uz tolik potrošak topline, da usljed toga procesa, temperatura, u šumi znatno pada. Jedan kg. vode, koji pri 20*^ C. izhlapi, veže kako je poznato 593 jedinica topline; za izparu gornjih 4 railij. kilog. vode potroši bukova šuma na jednom hektaru blizu 2400 milij. jedinica topline. Ta množina topline tako je znatna, da bi mogla 3 metra debelu naslagu leda otopiti. Buduć da bi ukupna toplina, koju sunce godimice na našu zemlju baca, dostatna bila, do 30 metara debelu naslagu leda raztalit uzmogne, to se može proračunati, da spomenuta bukova šuma od prilike deseti dio sunčane topline odvrati i eliminira. K tomu valja još onaj potrošak topline dodati, koji je lišću nuždan za asimilaciju. Time se i tumači ona kod bavarskih šumskometeoroložkih opažanja konstatirana činjenica, da je ljeti temperatura tla i zraka u šumi mnogo niža, nego li u prostom, i da diferencija temperature postigne u najtoplijih mjesecih, dakle za najživahnije transpiracije najveći stupanj. Traspiracija drvlja je dakle jedan faktor, sa kojim u piirodi više račmiati valja, nego li je to dosele bivalo. Kod izračunavanja količine transpiracije pojedinih stabala i čitavih kompleksa, valja, kako je već napomenuto, ne samo važnost transpiracije nego i bogatstvo lišća u obzir uzeti. Hochnelova skrižaljka, koja nam srednju veličinu transpiracije za 100 g. osušenog lišća predočuje, istom će onda od praktične vriednosti biti, kad se pomoćju iste uzmogne ukupna množina transpiracije stabala proračunati. Daše to postigne, trebali bi, da znamo: množinu, veličinu i težinu lišća. Bude li nam težina´ lišča u svježem i osušenom stanju od jednog ili više pokusnih stabala poznata, onda bi se ukupna množina transpiracije tog drveta po gornjoj skiižaljci labko proračunati dala. Z]jamo li broj stabala, koja stoje na hektaru, to ne će biti težko, barem približno onu množim^ vode označiti, koju sastojina od ] ha. preko ljeta izhlapb Pn^račnnamo li tako za glavne vrati drvlja i to pod razninii stojbinskinu odnošaji, to ćemo dobiti skrižaljku vrhu potroška i potreboće vode šumskog |
| ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 45 <-- 45 --> PDF |
™ 331 ~ drvlja, koja će se ,svnkako obzirom na pojedine vrsti drvlja od gore pomenute Hocbnelove tabele razlikovati. Kao što direktni ])okusi Hochuelovi, tako i metlioda, kojom se je množina pepela i vode opredjelila, pokazale nam, da četinjače mnogo slabije transpi riraju od listaca, i da jasenovo lišće najsnažnije transpirira. Nu dočim po Hocli nelovih pokusih brezovo i bukovo liš(´e obzirom na trans[nraciju odmah iza jnsenovog sliedi, te u tom pogledu javorovo i briestovo lišće nadmašuje, — stoji usuprot obzirom na sadržinu pepela i vode bukovo i bi´ezovo lišće izajavorovog i briestovog. Isto tako transpiriraju u svedjer vlažnom tlu omorike snažnije od bora, a ove opet snažnije od jele, što se obzirom na sadržinu pepela nikako ne slaže. Bez dvojbe je, da će pokusni resultati drugačije izpasti, ako se stojbinski odnošaji više u obzir uzmu i ako budemo zemlju u (pokusnih) loneih samo toliko polievali, koliko šumsko tlo oborinami vode dobije. Ako bi se na pr. bori i breze od mladosti počam na pjeskovitu i suhu tlu uzgajale, to bi im i žiljevje sigurno drugčiji oblik dobilo, a veličina trangpiracije, bila bi pod timi nepovoljnimi odnošaji, kakovi se u naravi u istinu i nalaze, nedvojbeno mnogo manja nego li nam to pokusni lonci pokazuju. U ostalom dokazuju nam ti pokusi, da brezovo lišće na vlažnom tlu veoma snažno transpirira, a to isto da i kod borovog lišća biva, — odakle sliedi poznata činjenica, da obe te vrsti i na čretu uspievati mogu. , Možda će se g. dr. Hochnel odlučiti, da i u tom pravcu svoje tegobne pokuse nastavi.^ * Opazka . U zadnjem brojii podlcrala se u posljediijein redkn pogrieška, naime mjesto: ,,Iišće na sunčanih stojbinah manje transpirira", ćitaj: „lišcj? na sunčanih stojbinab tek nešt o jač e transpirira/´ ISa^zličite Triesti. P m gg. suradnikom ,,Šumarskog lista!" čast mi je javiti, da sam po želji glavne skapštlne, kao i slavnog upravljajućeg odbora^ i u interesu stvari, odlučio i nadaije rukovoditi urednictvo ovoga iisia, i s toga molim svu p. n. gg. članove družtva, da me u tom mom radu kao dosada, tako i nadaije izvole podupirati Odnosni dopisi i pošiljke pako, neka se vazda upravljaju izravno na osobu podpisatog i pod adresom; Zagreb, streljačka ulica br. 5. kat I. Fra´m Ž^aver KesterbaneU. Sjednica upravljajućeg odbora. Odsutnosti p. n. g. predsjednika i tajnika dnižtva radi, mogaše upravljajući tek na dne 11 . listopada obdržati sjednicu, u svrhu utanačenja priprave za ovogodišnju glavnu skupStinu. U koliko je pako medjutim već jesen nastupila bila, držao je upravljajući odbor, da nebi bilo uputno u to doba godišta sazivati skupštinu u Novu Gradišku kako to svoje doba urečeno. već da se za ovu godinu sazove za dne 26. listopada u Zagreb poslovna glavna skupština, u Novoj Gradiški pakoj da se dogodišnja glavna skupština svakako obdržaje; o ćemu medjutim na drugonie mjestu obširaije izvješćujemo^ |