DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 292 —


Stroj ovaj, providjen sa šarafom za prikapcanje na deblo, motku ili ma
koji stalak, svagdje se lasno postavi, a jer se objektivna slika u pravokut kroz
prizmu prenaša na ocularnu leću, to se sjeđeć ili stojeć u naravnom položaju
glave svaki dio krošnje motri, pa se zato stroj osovno ili vertikalno kretati može.


Jedno mu još manjka, a to jest, priložiti mu visino-i debljomjer
po sustavu Winklerovog — tada se tim sjegurnije i kockovina ili plašt krošnje
proračunati može.


Time bi moj obćeniti opis i način prociene plođomjerom svršio, a ako
prispijem, izraditi ću k ovom i posebne skrižaljke uz naputak, a da se ovo što
obsežnije i temeljitije složiti može, bilo bi šumarstvo svakom onom zahvalno,
koji bi u tom pripomogao. Danas stoji ciena hectolitru bukvice 1 for. 40 nČ.,
a žira 2 for. 20 nove., pa ista se uz točne prociene u kratko vrieme znatno
još povisiti može — sve na Hrvatsku korist; što, za koliko jeftinije žirenje
prodajemo, za toliko jeftinije i svinjetinu tuđjin jede, a da ova dnevno u cieni
skače, pripisati je jedino tomu, što je žiro vina dnevno skuplja, koje diobom i
omašnijim podsjećanjem šumab - zato slogom i ovdje napred!


Važnost nauke o čistom prihodu po šumsko gospodarstvo.


Uzesmo već g. 1882. u ovome listu raspravljati o t. zv. nauci o čistom
prihodu. Kako su pako u obće ta nauka i razglabanja ob istoj još sveudilj na
dnevnom redu strukovnjačkih razmatranja, budi nam slobodno u sljedećem
objelodaniti članak, što no ga nedavno u „Oesterreicbische Forst-Zeitung"
objelodanio šumarski ravnatelj H. Bretschneider, te iz koga sliedeće vadimo:*


Za moći valjano prosuditi važnost t. zv. Presslerove nauke o čistom prihodu
po šumsko gospodarstvo, treba, da prije svega nepristrano i pomno prorešetamo
težnje i ciljeve u nas sada uobičajnog šumsko-gospodarskog sustava,
mane mu i manjkavosti. Toli u Austro-Ungariji, koli u većem dielu Njemačke
stiatraše se do najnovijeg doba toli za državne i obćinske, koli i za oveće šume
privatnika temeljnim osnovom .gospodarenja, nastojanje oko postignuća koliko
iole moguće većeg . nečistog prihoda, uz istodobno čim veće osjeguranje potrajnosti
dosadašnjega prihoda drvne gromade.


U svrhe utanačenja i postignuća toga cilja, sliedi, na temelju manje više
točnog procjenjivanja drvne zalihe, proračunanje prihoda za sliedeće gospodarstveno
razdobje. Smatrajući pri tom, da je jur svim zahtjevom uredjenja dojđućeg
šumskog gospodarenja udovoljeno, ako se na papiru (u šumsko-gospodarskoj
osnovi) liepo poredaju, sve jednu gospodarsku ciel sačinjavajuće sastojine,
u okviru uobičajne, ili pako na temelju najvećeg poprečnog prirasta ustanovljene,
obhodne dobe, po načinu uredjenja razšestarenja na jednake plohe,


Tidi: »OesterreicMsche Forst-Zeitung« br. 51: »Die Bedeutung der Eeinertragslehre
filr die Waldwirthschaft.«




ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 7     <-- 7 -->        PDF

—.293 ~


jednake drvne gromađe ili t. zv. kombiniranog razšestarenja, pazeć prije svega
na to, da se na koncu konca za razna užitna razdobja, bez obzira na ostale
uslove racijonalnog i umnog šumskog gospodarenja, brojevno izkaže jednako
površno i gromadno razdieljenje.


Samo da se poluči idealni sječni red, kao i razmerje sastojinskih dobnih


razreda i drvne zalihe, nežaca se pri tom, tobož u korist daleke budućnosti,


namitati sadašnjosti žrtve, ni neomjerivajući te toj neizvestnoj budućnosti na


mienjene koncesije, niti uziraajuć time kod nečistog prihoda nastajući manjak


u račun.


Istom se jednostranošću i po istoj šabloni postupa i kod utemeljivanja


odnosno pomladjivanja sastojina, kao i kod uživanja šuma.


Za pravilno se predmjeva čista sječa sa umjetnim pomladjenjem — a to
opet samo zato, jer takovo najbolje u okvir sađanjega uredjivanja šumskih prihoda
pristoji.


U koliko nadalje ovakovo gospodarsko načelo duševnu kao i fizičnu snagu


šumari slabo napinje, nije čudo, da se isto u praksi tako brzo ukorienilo.


U samoj naravi sada uobičajnog načina uredjenja šumskih gospodarstva
nadalje leži, da se u nas kod pomladjivanja uzimaju osobito one vrsti drveća
u obzir, koje se takovom načinu gospodarenja najbolje podčinjati dadu.


Isto se tako pri tom slabo uočuju kulturni troškovi, tako da se prečesto
i bezpotrebno troši u to ime, dočim bi bilo od mnogo veće koristi, da se taj
novac u same s\rhe uzgoja sastojinah izdao. Tako se u Austro-Ungariji u obće,
dapače i u onih krajevih, gdje su šume sbog pristupnosti i unovčivosti dosta
vriedne, vrlo malo izdaje u svrhe pravodobnog čišćenja i proredjivanja ntiladih
sastojina, što i opet za posljedicu imade, da se u trgovini najvećma tražene i
najcienije vrsti građjevnog i liesnog drva danas u nas samo uz predmjevu dugačkih
obhođnja uzgajaju itd.


Ovim bismo bili u ki*atko orisali sustav do sada u nas uobičajnog načina
uredjivanja šumarstva, način, koji se inače njekim ponosom nazivlje „koiiservativnim".
Pa ipak znamo, da je u istinu to način, koji imade prije svega jedino
omogućiti potrajno dobivanje najvećeg nečistog prihoda, negledeć pri tom na
polučenje najvećeg čistog prihoda, niti pitajuć za zbiljno ukamaćenje izdanih
zemljištnih i gospodarskih glavnica, neuzimajuć obzir kod pomladjivanja, uzgoja
i potrajnog uživanja sastojina, na unapredno umno uređjenje gospodarstva, kao
ni na sam najvažniji zadatak u istinu konservativnoga gospodarenja, na trajno
podržavanje najveće zemljištne snage, koje se samo zakonom naravi odgovarajućim
gospodarenjem polučuje.


Uz takove se odnošaje pako neimamo čuditi, da se oko konca g. 1850.,
kad no je profesor Pressler, stupiv na javu svojom teoretički toli uzorno zamišljenom,
ter stalno omedjenom šumarskom naukom o Čistom prihodu, tražeć
na temelju iste reforraaciju sveukupnog vladajućeg do onda šumareuja, u svem
šumarskom svietu, sveobća i neobično žestoka bura pojavila, koja se jos ni do




ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 294 —


danas slegla nije, te da se temeljne zasade te nove nauke, ne samo s teoretičkog
nu osobito i s praktičnoga stanovišta, po šumarih njekom nepoznatom do onda
u šumarskoj literaturi žestinom pobijahu.


Osobito žestoka bijaše ta borba, medju šumari susjedne Njemačke. Nu
već oko godine 1860. preniela se ta borba i u Austro-Ungariju. U to doba bo
poznati strukovnjaci Juiijo i Robert Miklitz pokušaše, temeljne zasade i pravila
Presslerovog „racionalnog šumara", odnosno nauku o čistom prihodu, tumačiti
i razjašnjivati sa praktičnoga stanovišta, objelodaniv djelce „Beleuchtung der
Grundsatze iind Regeln des rationellen ´Waldwirthes von M. R. Pressler.
Olomutz 1861."


U tom vrlo popularnim načinom pisanom djelcu, (koje svim onim koje se
Presslerovom naukom pobližje upoznati žele, najtoplije preporučujemo,) razjašnjuju
i razmatraju, odnosno tumače nam se pravila, nauke o čistom prihodu,
sa gledišta strogo praktičnoga.


Priznavajući u načelu teoretičku temeljitost te nove nauke o čistom prihodu,
predlažu spomenuti pisci a i dokazuju, da je za praktičnu uporabu iste
potrebna raznolika modifikacija temelja i uporabe. — Dokazi pri tom spomenuti
većim su dielom toli nepobitni, da će ih svaki nepristrani praktični šumar
usvojiti.


Pitamo li dalje, koju praktičnu vriednost nauka o čistom prihodu imade
za šumsko gospodarstvo, to nam prije svega iztaknuti, malo ne izključivu uporabu
iste u nauci računanja vriednosti šuma, sastojinah i šumskog tla, kod
prodaje i nabave, dioba, nagoda, izvlastba i odštećivanja za šumske kvarove,
kao i kod prispodobljanja efektah raznih načina šumskog pomladjivanja itd.


S ovih razloga pako nemogu ni najodrešitiji protivnici
teorije nauke o čistom prihodu, biti bez takove, i oni ju danas
već upotrebijivati moraju, naročito kod sastavljanja t. z. šumsko-gospodarskih
osnovah iliti uredjivanja šumskog gospodarenja na temeljih umnog
šumarenja.


U ovih bo slučajevih Pfesslerova nauka omogućuje rešavanje stanovitih
načelnih pitanja odnosećih se na osnuće dojdućeg gospodarstva, a naročito i
utanačivanje obhodnja, na stalnom znanstvenom osnovu. Nadalje joj pripada
velika zasluga po pospješivanje razvoja nauke o šumarskom obrtničtvu kao i
nauke o šumarskoj produkciji, jer ma sve da i nemožemo, po teoriji o čistom
prihodu za sadjenje i uporabu šuma utanačene privatno gospodarske temeljne
zasade u dosadanjem teoretičnom obliku, bezuvjetno uz naše šumarske odnošaje
u praksi usvojiti, to ih ipak možemo bez napuštanja samog temeljnog načela
nauke, uporabljivati onda, kad ih mjestnim šumarskim odnošajem odgovarajuće
prilagodimo.


Nejma nadalje dvojbe, da će nauka o čistom prihodu i po naše domaće
šumarstvo postati od najveće važnosti, samo dok ju zbiljnim odnošajem prilagodimo,
naročito zato, što uporaba iste nepredmjeva samo promjenu dosadanjih