DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 9     <-- 9 -->        PDF

^ — 295 —


načina uživanja šuma, već i u obće inake osnove sveukupnog šumarstva, a naročito
1 na polju uredjivanja uživanja šuma.


Primjereno načelu privatuoekonoraskog gospodarenja nauke o čistom prihodu,
po kojemu se proizvodnja drva imade ravnati po vjerojatnoj potrosbi, a
ciena drvah, o nabavnoj vriednosti i u razmjerju sa primjerenim ukamačenjem
glavnice stojati imade, ograničiti če se u buduće, obzirom na sve to večma mali
preotimajuće trošenje kamenog ugljevja, produkcija gorivog drva na minimum.^
nasuprot pako imat ćemo sve sile posvetiti uzgoju i proizvodnji gi´adjevuog drva.


Usljed regulacije proizvodnje u razmjerju sa potrošbom drva, ter nastojanja
oko polučenja takovih ciena drva, koje proizvodnim troškovom odgovaraju,
nemoraju se ipak naše šume izrobiti, kako to protivnici nauke o čistom prihodu
obično tvrde, već se nasuprot time zalihne vriednosti moraju povećati.


Jedino ovim, u glavnih crta označenim načinom uredjenja šumskog gospodarstva,
na osnovu nauke o čistom prihodu, moći ćemo u šumarstvu polučiti
najveću gospodarsku dobit.


U koliko nadalje o čistom prihodu pojedinih gospodarstva, ukupni čisti
prihod njeke zemlje ovisi, to neima dvojbe, da je taj sustav uredjenja gospodarenja
takodjer i sa narodno-gospodarskoga gledišta od veće važnosti, no
„konservativni" sustav gospodarenja sa svojom lih gromadnom proizvodnjom.


Konačno želimo, da bi nam tim člankom pošlo za rukom, pozornost hrvatskih
šumara iznovićno svratiti, na tu po šumsko gospodarstvo toli načelno
važnu nauku.


0 uzrocih i posljedica nestajanja hrastika u obsegu slunjske


imovne obcine.
Izvješćuje Stjepan, Frkić.
Bivša slunjska pukovnija, leži u sredini gornjohrvatske ki-ajine, a čini položajem
svojim prelaz, od kraškog velegorja otočke pa ogulinske pukovnije, u
umjereno gorje, koje se dalje kroz 1. i IL bivšu bansku pukovniju prama Kupi
i Savi u ravnicu spušta. Kraška tvorba prelazeć ovamo od ogulinske -pukovnije
zasiže diljem skoro do polovine slunjske pukovnije, pa žalibože i ova
strana ujedno sa gornjom krajinom ide uslj ed pustošenja šuma
nesretnoj golieti u susret.
Karakteristika je i ove kraške tvorbe kao i posvuda: brežuljkaste visočine
sa kotlinastirni ponikvami i svrtci izprekidane, kojim je temelj vapneno
kamenje pločasto ili ovalno naslagano ili nabacano. Ove kotline i svrtke izpunjava
ili điluvialna crljenica ili gnjedača; a u šumah još sloj humusa.
Drugoj većoj poli slunjske pukovnije prama banovini čine geoložku podlogu
razni pješćenici.
Klimatični su odnoša-ji u ovih predielih dosta povoljni i svuda jednoliki-
Godišnja srednja toplo ta iznosi 10^ C.




ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 296 —


Prikladni položaj, tvorbe tla, kao i umjereni klimatičM ođnošaji dopuštaju,
da u ovdašnjih šuma raznovrstno drveće uspieva. Od naravi nalaze se: bukva,
cer, hrast kitnjak i lužnjak, i kesten kao vladajuće; onda grab, javor,
jasen, jalša, brest, lipa, topola, brekinja i dr. kao nuzgredne vrsti. Aklimatizirane
su vrsti: bor, omorika i ariž.


Prijašnjih vremena bio je u svijuh šuma vladajući hrast, čineć po ravnica
čiste sastojine, a u brdovitih strana mješovite sastojine sa bukvom. U novije
pako doba osobito zadnjih decenija ponestalo je hrasta skoro sasvim iz većeg
điela šumah, te su zauzele mah čiste bukove sastojine.


Na šumskom posjedu imovne obćine od 24658 jutara, razprostrtom na 2474
četvornih milja, zastiru danas biikove čiste sastojine 12.350 jutara ili 607o,
dočim mješovite šume, u kojih je pretežno vlađajuća bukva, zastiru oko 6000
jutara ih 257o- Na čiste hrastove šume, nalazeće se najvećma u ravnici, ođpada
tek 2012 jutara ili 8%; a ostatak pripada drugim vrstim drveća osobito, boru,
a najviše pustošinam.


Akoprem posjeduje još za sada slunjska imovna obćina liepih čistih bukovih
šuma, lo su one, jer udaljene od prometa prepuštene naravi; đostignuv
starost, osuše im se vrhovi i onda debla, pa u koliko ih palenjem i izkrčenjem
neuništi ruka čovjeka, obara ih vjetar i tako propadaju u tutanj. Ovakove bukove
šume nisu nego za gorivo, i namiruju nešto potrebe pravoužitnika, koji
se nikako neđaju priučiti redovitoj doznaci. Nu veći diel šumah u obće nenosi
upravo nikakove koristi. Da bi se samo za gorivo prigotavljalo i onda unovčivalo
bukovo drvo neizplaeuje se, jer bi troškovi proizvodnje i izvoza mnogostruko
nadkrilili dohodak.


U koliko i uzrastom sposobna, neimaju bukove šume valjanosti za gradju,
jer jim je drvo jeftino, pa slabe trajnosti.


Nije dakle čudo da još i danas smatraju u ovdašnjih nekojih predielih i
obćinah šumu zaprekom poljođielstvn, te ju nemilice pale i krče upotrebljujuć
silomice šumsko tlo za ratarstvo. Mnogo će stajati imovnu obćinu, doklem prikrčeno
i otudjeno šumsko zemljište u svrhu gojitbe natrag dob´ije, akoprem
to u obće dvojbeno.


Raznovrstni su ođnošaji krivi što je hrasta ponestalo te ga sveudilj nestaje.
Nu u koliko je to sliedilo i uslied neodklonivih uzroka, dublje promatranje
osvjedočilo bi 0 poalieđica loše uprave i gospodarenja.


Premda se u novije doba podižu glasovi na obranu čistih bukovih šuma, (?)
oiora se u istinu oprovrči ta prevelika hvala jer lahko shvaćena bez promišljanja.


Istina, ima bukova šuma stanovite prednosti što veoma poboljšaje tlo, te
u dobrih okolnosti znatno prirašćuje. Ali s druge strane imade mnogo mana,
jer je skroz slabe tehničke vriednosti, ter uporabljiva obično jedino za gorivo.


Današnje pako vrieme gdje namiruje potrebu goriva kameni ugljen, koji
će vremenom sve to više iztisnuti gorenje surova drva, izmiće se isama po sebi




ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 11     <-- 11 -->        PDF

~ 297 —


uporaba takovih šuma, te se mora misliti na veća dobit smemjuće šumsko gospodarstvo.
Širenjem čistih bukovih šuma pada ciena šumam, a po tom je i
takovo gospodarenje, koje za tim teži, zatorno.


Danas već gorko pati ovdašnje žiteljstvo iislied manjka hrastova gradiva
drva; a nenamirenje potrebe radja i radjati će zlimi poslieđicami. — A imovna
ova obćina radi toga i jest najvećma pasivna jer neima vriedna drva koje bi
unovčiti mogla, pa makar samo toliko, da troškove najnuždnije gojitbene i
upravne pokrije. Iz toga se uvidja dokud uzgajanje čistih bukovih šuma dotjerati
može.


Narav sama treba nam biti kažiputom, a ona nam veli, da u buduće što
više hrast, a najpače u smjesi sa bukvom uzgajamo,


Akoprem nijedno drvo neiziskuje toliku skrb oko uzgoja kao što hrastovo,
to ono ipak kao najplemenitije naše drvo trud podpuno naplaćuje. Hrastovo
drvo danas je u velikoj cieni, ono se uporabljuje u prerazličnih gradnjah i
obrtih, a hrastove šume nam daju nuz drvo i dragocjene ine nuzgredne proizvode.
Pa i sa gledišta čisto finaneialnog zaslužuje hrast našu najveću pozornost,
pošto u inače istih okolnosti novčani prihod bukve znatno nadkriljuje.


Staro je izkustvo: da hrast u smjesi sa bukvom ima osobito Mep uzrast
i izvrstan prirast, što ga čini za gradnju osobito sposobnim.


Navedenim nemislira pako, da se uzgoj bukovih šuma sasvim podredi i
prezrie, nego da se samo primjereno goje, a da se više druge vriednije vrsti
drveća podupiru.


Obće nam budi načelo da u čistih bukovih šuma uzgojimo mješovitost od
bukve i hrasta, a gdje još ima takove smjese, valjanim gospodarenjem uzdržati
ih. — Ovo se sve dade tim lakše izvesti što je ovdje svuda tlo prijaj uće obim
vrstim drva; a i tragovi se nalaze, da je svud uz bukvu, hrast liepo uspievao.


Uzroci pako, s kojih je hrastovina iz ovdašnji šuma nestala, daju se na
slieđeće svesti:


1. Nije se postupalo kod uzgoja po pravilih, koje nas i izkustvo uči, da
naime hrast u mladosti nepodnosi trajnu zasjenu, dapače da u sasvim slobodnom
stanju bolje uspieva, nego u zasjeni drugih drvlja. Hrast ljubi osobito svietlo
i prosto stanje, a gdje tih uvjeta neioia, ondje zakržljavi. U mješovitih mladjih
bukovih i hrastovih šuma zasjeni bukva svojom gustom krošnjom hrast, kojega
onda prieči u uzrastu, tako, da pomalo mora izginuti- Tu bi se već za rana
moralo ići hrastu u pomoć tim, da bi mu se proredjivanjem bukve osiegurao
uzrast i potrebno mu slobodno stanje. Neproredjivanjein bukve zaostajaše hrast,
kojega je bukva vremenom na skroz nzko površje stjerala.
2. U onih šuma u kojih se je hrast u podredjenom razmjeru nalazio, nije
se on uzdržavao u nađstojnom stanju, tim, da bi mu se dao na nekoliko godina
predrast, da bukvu rastuć nadkriljuje. Tim bi se bila kriepka za gradivo
sposobna stabla uzgojila, a bukva nebi hrast ugušila.


ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 298.—
3. U obće rečeno: uobičajeno pomladjivanje n\ješovitih hrastovih i bukovih
šuma išlo je prozračnim sjekom više bukvi u prilog, a hrastu se nije pomagalo
posebnom njegom, da se u smjesi pomladi i uzdrži; dočim je opet cielokupno
gospodarenje težilo za uzgojem čistih sastojina, slabo mareć za buduće
posliedice. ...
4. Šumske služnosti a osobito prekomjerni užitak žirovine, i davanje potrebnog
gradivog drva bez mjere i reda svakomu, veoma su krive dielomičnom
propadanju hrasta u šumah. A obća rastrošnost uz česte požare podvostručila
je poraba hrastove gradje, koja se je samo davala bez obzira gdje.
5. U mjestnih občinah gdje je bilo obilje šumah krčilo, se šumsko tlo u
ratarske svrhe. Tečajem vremena ološiv tlo bilo je napušteno. Naravna je tomu
posliedica bila, daje tlo izgubilo plodnost, te se nije mogao na zapuštenu tlu
hrast pomladiti
6. Neobuzdane šumske kradje koje se godimice progresivno množe, i koje
su išle najviše za krađnjom vriedna lii-astova drva, uz blagi kazneni postupak
sa spekulanti; najviše su krive, da je iz mnogih šuma hrasta postepence
nestalo.
7. Šumskimi požari, koji su u posliednjih decenijih godimice harali u ovdašnjih
šuma, opustjelo je šumsko tlo nestajanjem gornje plodne steralje, a na
ološenu tlu je dakako kod pomladbe hrast izginuo, dočim se bukva uz prijazne
ine okolnosti čista pomladila i uzđi^žala.
Isto je tako prekomjerno sgrtanje lišća i stelje u nekojih šuma dielovalo
na ološenje tla, a po tom i na nestajanje hrasta.


8. Prebornim izsječenjem i biranjem hrasta u mješovitih šumah za razne
obće i državne potreboće, (još i za državne uprave šumah), nestajalo je hrasta;
dočim se nije ništa uradilo, da se opet uzgoji.
Nekad je hrast u ovdašnjih šuma sa bukvom vrstno uspievao. Danas ga
je pako usHeđ navedenih uzroka iz smjese skoro sasvim nestalo, na korist čistih
bukovih ŠLima.


Bukva sama nebi trebala neobhodno mješovitosti, dočim hrast treba osobito
u onom slučaju, kad raste na tlu koje oslabljuje.. Eastuć u smjesi sa bukvom
koja tlo sveudilj zaštićuje i popravlja, može se hrast u izvrstnoj kakvoći
uzgojiti.


Nekadanje mješovite šume hrasta i bukve bile su u podpunu sklopuHepu uzi^astu. Pogledajmo si pako danas te nekad Mepe šume: Nema prediela
niti sastojine šumske u kojih nema ovećih čistina i šuraarica resom i čbunji
obraslih, tako ološielih, cla na njih već niti nuždna gorska trava za pašu neraste-
Na mjestih opet pomolilo se pusto i golo stienje, a nesrećni kamen vapnenac
tim većma pomoljuje bielu glavu, čim se više pustoše šume, a nestaje gornje
steralje zemlje.


Vremenom nastale čiste bukove šume podlegle su uslied šumskih požara,
dočim nebi toliko, da je u njili uzdržan u smjesi hrast koji je napram svim
nepogodam. žilavije naravi.




ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 299 —. .
Daljnjim uzrokom opustielosti šumab bio je i prekomjerni užitak šumske
paSe i brsta, koje još i danas biva. Narod posiedujuć silnu a kržljavu stoku,"
palio je 5^a volju paše istoj, šume, nebrigajuć se za gorku budućnost potomakah.


Zub marve i sjekira čovjeka opustošiše i pustošit će šume, ako im se
uztuk nenadje, dok se i zadnji ostanci neunižte.


Neprećerujem ako velim: da su i na onih 44.000 jutara pašnjakali u ovoj
pukovniji po pripoviedanju i pismenih spomenicih nalazeće se krasne šume, navedenim
načinom nestale. Sada pako je velik dio istih pustoš na kojoj se bieli
kao posijani kamen vapnenac poput jaganjaca, a mali je dio obrasao pustim
šikarjem izvrženim gorkom udesu.


Imamo još u sadanjih šuma živih primjera kako šumskim požarom postradaše
visoke bukove šume uzdržav se neko vrieme, počmu pomalo propadati.
Najprva je posliedica da se kora stabla prizemno opržena, prstenasto osuši, popuca
i odpada, a posušivša se stabla jaki vihrovi onda lasno obaraju. Još Je
sreća ako ovakova stabla prije posvemašnjeg osušenja koje više godina traje
plodom urode, da se pođmladak osiegura, ako medjutim i opet nenastane nesrećni
požar te i ovoga uništi. Žalostna je istina, da su silne čistine u šumah
kao opustiele šume, tim načinom postale.


U mnogih okolica su osobito u Slunjskoj i Veljunskoj ležeće bukove mladje
šume, kod kojih se ni kod oplodne sječe starih šuma i pomladbe, niti kod potonjeg
uzgoja nije potrebnim načinom gospodarilo tako, da bi se nuždna njega
u odgoj i čuvanje obraćala, šumskim požarom, marvom i dr. veoma trpiele
i posvema oki´žljaviie, niti nema nade, da će se ikad ove zapustiele šume koje
dosta ogromni prostor zauzimaju, do uglednih šuma uzgojiti moći.


Napokom se i dosadanje siečno gospodarenje u šumah dosta kukavno tieralo,
jer ima drvosjeka koji 40 do GO godina obstoje; te akoprem u načelu
tobožnjom oplodnom sječom pomladjeni; sadržavaju stabalah od razne dobe to
starijih to mlađjih, pa je naravno da će sa nuždnimi izpravci silna šteta
počiniti.


Ushed raznih navedenih uzroka, ološilo je šumsko tlo, na kojem su
stabla uzrastom zaostajala, te mjesto uglednih šuma, takodjer su time na
nekojih. miestih nastale kržljave bukove sastojine.


Pošto opažamo, da prelaz iz hrastovih i bukovih mjesevitih šuma u čiste
bukove šume, radja postepeno propadanjem šuma, budi nam glavna skrb u
buduće uzgojiti hrastove šume što čiste što mješovite sa bukvom, svagdje gdjegod
se može. Ovo je podpuno opravdano jer se ciena hrastovom drvu godimice
diže, i nezna se proreci visina ciene do koje vrieduost istog drva doseći može=
Pa kao što se sada gorko tužimo na gospodarenje sa sumarni zadnjih decenija,
trebamo se skrbiti, da nas potomstvo u budućnosti blagoshvlja.


Kako da se hrast uzgoji kao primjesa u bukovih šuma ovisi o posebnih
uvjetih.




ŠUMARSKI LIST 6/1884 str. 14     <-- 14 -->        PDF

~ 300 ~


Hrast moramo tako uzgajati, da mu rast bude uspiešan, i da nam što
više pred i nuzužitaka daje. Sa bukvom koja tlo veoma popravlja i tim mu
uzrast pospiešuje, može se on valjano za istu svrhu uzgojiti: Glavna nam ima
biti skrb i pravilo: da uzrast hrasta u smjesi sa bukvom najviše pospiešimo
ranim i onda Češće opetujućim proredjivanjem.


Hrast bo treba da ima uviek (?) čim više slobodna stanja, a da mu nuz
to bukva tlo zaštićuje, radi toga mora se on već u mladosti tako uzgojiti, da
bude uvjek nad bukvom donekle vladajućim, da ga ona neuzmogne nikako podrediti,
— jerbo bi u suprotnom slučaju bukva svojim gustim granjem hrast
nadkrilila.


Znademo nadalje iz izkustva da s nijednom vrsću drva nemože hrast tako
bujno uspievati, kao u smjesi sa bukvom uz potrebnu njegu. A i bukva uspieva
veoma dobro, jer joj riedka hrastova krošnja ništa neprieči.


Navedosmo pako već; da, gdje hrast pojedince i istodobno sa bukvom
uzrašćuje bude od iste nadkriljen. Dočim se opet izkusilo, da je hrast možno
lahko hrpimice u bukovih sastojina odgojiti. Ovdje će k tomu dobro poslužiti
što je veći diel imovnoobćinskih bukovih šuma do sieče i pomladbe došao. U
ovakove prediele koji u sječu dolaze treba, da odmah hrast nasadimo, gdjegod
prostora ili praznine medju stabaljem ima ili si takove umjetno napravimo.
Naplođbu možemo dvojakim načinom izvesti, tako, ili da usadimo hrastov žir
pod motiku ili da si odgojimo posebne hrastove presadnice. Najbolje su dvogodišnje.
U hrpah izvedena napiodba medju bukvami najbolja je. Naravno je
da možemo gdje nam okolnosti dopuštaju i u redovih mjestimice saditi.


U sječinah pako, gdje već od naravi ima naplodjena hrastova podmladka
ili makar panjevnih izboja, treba mu pi´iskočiti u pomoć lišiv ga čim ranije
starog drveća ili drugih zasjenujućih ga vrstih, a i onda kad nam je napiodba
već i osiegurana, neprekrstimo ruke, već i nadalje posvećujmo osobitu pozornost
hrastu: njegujmo ga i proredjujmo primjerno sve do polumuževne dobe.


Hajka.


Hajka, jest najobljubljenija vrst lova u naših krajevih, a s toga držimo,
da neće bit s gorega, ako saobćimo u sliedećem članak, što no ga poznati šumar
i lovac, velepoštovani g. kr. katastralni nadzornik Josip Ettinger, još g. 1859.,
na njemačkom jeziku, objelodanio, u svojem djelcu: \,Forst unđ Jagd Kalender
fiir die Militargrenze", znajući, da će bezdvojbeno osobito mladje naše drugove
zanimati, poduke tog veterana hrvatskih šumara i hrvatske šumarske knjige.
„Hajka, upriličuje se kod nas ponajpače na kurjake, i njim sličnu grabežljivu
zvjerad. Nerazumnog ponamještanja lovaca kao i hajkača radi, medjutim riedko
kada, da je lov okrunjen žudjenim uspjehom, pa s toga držim, da ću mnogom
lovcu, a naročito i šumaru, kojemu obično pripada i arangiranje takovih hajka,
ugoditi, ako li u kratko tuj iztaknem ponajglavnije obzirom na vučje hjake,