DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 1. u ZAGREBU, 1. sieenja 1886, God. IX. Hrvatski veleposjed prema šumarskom u´ružtvu. Mott o : ,,In điesetn Augenblicfce stohen wir als ^^ ^ -.^ Vertreter đes Waldes ; mag er gehoren ^ weni er will, immer sind wir ihn zu schiitzen unđ zu erhalten verpflichtet.´^ Furst Garl Schwarzenberg. Sjegurno se već mnogi nas, prebirajući izkaz članova hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva zapitao, koji li sa tomu uzroci, da od 430 člana družtvena, jedva njih nješto preko desetak veleposjednika, pa ipak od ukupne šumske površine naše domovine oko 400.000 hektara šumišta baš vlastnost rečenih velikaša i dostojanstvenika. Istina, hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo ponosom broji medju svoje članove, njegovu uzoritost nadbiskupa kardinala Mihalovića, preuzv. g. biskupa Strossmajera, preuzv. g. bivšeg bana grofa Ladislava Pejačevića, presvietlu gospodu grofove Rikarda Sermaga, Ivana Draškovića Trakoćanskog, Miroslava: Kulmera, Artura Nugenta, baruna Feodora Nikolića, te upraviteljstva vlastelinstvah baruna Prandaua u Valpovu, grofa Eltza u Vukovaru, gospoštije Kutjevačku i Pakračku- Na čelu družtva stoji pokrovitelj, njegova prejasnost knez Lamoral Thurn i Taxis — pa ipak — koli neznatan jest broj riečenih, prema ogromnom broju onih hrvatskih velikaša i šumoposjednika, koji ako možda i znadu, da u Hrvatskoj postoji posebno šumarsko družtvo — takovom ijiak vazda ostaše tudji, pa koli malo izuzam pasivnog pristupa družtvu, i oni velikaši, koj se broje medju članove družtva — za družtvo naše, njegov razvoj, a po tom i za struku, i napredak njen učiniše il mare. Gledajući pako nasuprot, kojim marom i Ijubavju velikaši i veleposjednici inih susjednih zemalja.raonarkije n. pr. Češke, Ugarska, Austrije i t. d. uz tamošnja šumarka družtva prijanjr´ja — i nehotice nam se sjećati — naših u" obće toli žalostnih narodno-gospođarstvenih, kao i socialnih odnošaja. Zato ipak nebismo mogli podnipošto, toga radi upisati ponajglaviijju Ivrivnju, baš pre rečenim veleposjednikom samim — već iskreno govoreći — dobar dfo krivnje te leži i na nama samima. Mi se bo šumari — be? pravog razloga — ogradismo njekim kiftezkiin ^ i^ X 1 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1885 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— ž — zidom — na kojem napisasmo velikimi pismeni „noli me tangere" — držeći, da smo sami o sebi dovoljno jaki, za da uspješno vodimo dugotrajnu borbu, za unapredjenje naših svrhah — pa ipak bi nas bilo moralo tolikogodišnje izkustvo jur uputiti, da hoćemo li uspjeti — moramo tražiti podpore i izvan naših krugova. Skim pako, da se prije svegasložimo, akone s onim i, kojih su interesi umnogome u najtjesnijerasavezusnaši mi interesi, a to su šumski veleposjednici naši. Oni bo, posjedujući u svojih šumah bitni dio svojine, nemogu bit ravnodušni prema odnošajem onih, kojima u prvome redu prinadleži, uprava, nadzor ili gospodarenje nad tom njihovom imovinom. Da se pako i naši velikaši umiju za stvari šumarske struke interesovati, dokazao nam ponajbolje dični naš sučlan gosp. Adolfo Danhelovskj, koji je u predmetu šumskog katastra umio sam, i u prvom redu prve naše velikaše i te kako angažovati — pokazav nam time put — kojim bi valjalo, da i mi, hoćemo li si te uplivne u zemlji elemente priklonimi učiniti — započmemo djelovanje. Mi valja, da naše interese nastojimo svesti u njeki savez s njihovimi—k tomu pako imamo obiljno prilike. Novi šumski zakon, lovni zakon i kataster šumski i t. d. u koliko se tiču nas, to se sjegurno u ne manjoj mjeri tiču i šumskih veleposj ednika. Nu dočim njima vazda možno svoje interese bud kod vlade, bud u saboru osobno i uspješno braniti i zastupati, ostaje nama, tek polje molbe i predstavka. — Kojim plodom pako takove do sada vazda urodiše, dokazuje nam najbolje prošlost našega družtva i uspjeh naših zaključaka. Interes prenavedenih faktora pobuditi po naše družtvo, imao bi biti po našem nazoru naš najbližji cilj, k tomu pako treba prije svega, da se okanimo dosađanje eksklusivnosti. Istina je nadalje, da je prvi korak k tomu, jur učinilo družtvo naše, prigodom promjene družtvenih pravila g. 1883. — otvoriv tom sgodom pristup u družtvo svakomu prijatelju zelene struke — te nam tako preostaje samo još i drugi korak — t. j . pomoćju jur prije navedenih, već družtvu našem pripadajućih veleposjednika šumskih, shodnim načinomostale njihove drugove za stvar našu predobiti. Podje li nam pako jednom za rukom, hrvatski šumski veleposjed predobiti za nas, ne samo, da će družtvo naše u materialnom pogledu zadobiti, nu još u mnogo većoj mjeri u pogledu moralnom. Medju članovi našega družtva nalazimo jur liep broj vlastelinskih šumarskih činovnika, koji će sjegurno moći a i htjeti, koju tu, u gori rečenom smislu poduzeti. Nije to pako s naše strane — drugo — van spoznanje zbiljnih obstojnostih i potrebe kriepke podpore od strane naših mjerodavnih krugova, ho |