DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 2     <-- 2 -->        PDF

— 54 —


morali prošle godine urediti, jer su poštarske novčane pouzetbine


po poštarskom eraru izvan krieposti stavljene, stojala 25 nč., pri


štedit ćemo ovako svakomu naših članova na poštarini 20 nč. a. vr.


Zagreb, 1. veljače 1885.


PređsjedničtTO hrv.-slav. šumarskog družtva


Paušal šumarskog osoblja.


»Das štand esgeiriasse Auftreten đer Beamten
´ bedingt deren Ansehen bei der Bevolkerung und
soniit auch den Erfolg ihres WirkeTis. Es liegt
; - desshalb auch eine entsprechenđe Besoldung der
Angestelten im dienstlichen Interesse, namentlich
bei jenen Beamlenkategorien, die mit đen niedereTi
und mittleren Schichten der landliciten Bevolkerung
verkebren, W6lcbe den Werth des Menschen


vorzugsweise nach seiner ausseren Erscheinung
zu bestimmen pflegen.« Dr. I. Albert.
Poznato je, da se šumarskom osoblju na ime podmirenja troškova, putnih
1 pisarničkih, zatim za uzdržavanje službenih konja ili kola — dopituje a i
izplaćuje paušalno — stanovita njeka svota — koja ipak u istinu obično ni iz
daleka nije naknada zbiljnih troškova i zasluge; da, ona je često npravo i prikraćenje
zasluge tog osoblja. Na račun tog paušala — zahtieva se od nas obično
sve i sva — bez obzira na zbiljni izdatak naš i potrebe. PaušaF taj bo u nas
toli je neznatan, da smo vazda prisiljeni nanj nadoplaćivati hoćemo li interes
službe i u istinu uzčuvati. Tako se na pr. u nas šumaru dopituje godišnji putni
paušal od 100 do 400 for. — nađšumarom pako od 200 do 600 for. godimice.
Na račun te svote imade dotično osoblje prigodom službenog putovanja podmirivati
toli svoje troškove, koli i troškove uzdržanja kolah, konja i sluge.
Bačunajuć popriečno, dolazi ta odšteta kod šumara obično sa 2 for. do 2 for.
50 nove., kod nadšumara sa 2 for. 50 nvč. do 3 for. na dan. Još se pako
manjom prikazuje ta odšteta onda, ako li uzmemo u obzir ogromnost šumarija
i službenih područja u obće, koja redko kada dopuštaju dotičnom šumaru^ da
se isti dan u večer kući vraća, već mu je obično i po vani noćiti, čim mu se


* Dr. I. Albertj kaže o tome u svojem dielu: ,.Lehrbuch đer Forstver-
waltung " slieđeoe: „Paušal imade svrhu, stati na kraj zloporabi službenih putovanja,
a podjedno i utanačenjem minima vanjskih putovanja interes službe osjegurati.
Paušalna iliti sumarigna odšteta t. z. putnih i dnevnih troškovf^, vrieđi ipak
jedino za službena putovanja u obsegu podčinjenog kotara, te će se s toga u svakom
slučaju putovanja stere<5 a s e izvan tog područja, kao i sva ona stojeća u interesu trećih
(na pr, stranaka privatnih) morat vazda posebice odstećivati. Veličina paušala ovisi o
činu (Rang) dotičnog činovnika, kao i obsegu poslovanja službenog kotara. Paušal se
naročito tamo preporučuje, gdje se imadu obavljati redovito opetujuća se vanjska službovanja,
kako to na pr. kod Šumarsko-nađzornog osoblja slučaj.




ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 3     <-- 3 -->        PDF

-^ 55 —


i opet troškovi za dobru polovinu gori rečeuih svota umnažaju, odnosno vriednost
te po])ricčne dunomične paušalne odštete umanjuje.


Kada pako to paušalovanje bilo nebi, to bi šumarom prije svega pripadala
dnevnica od 2 do 4 for. na dan, a uz to još i kilometrina za kola u iznosu
od 14 do 18 nč. po kilometar, iliti racunajuć; popriecno na dan samo po 40
kilometara, sa 16 nov6. odštete, na ime kola odšteta od 6 for. 40 novč.,; štobi
odgovaralo u istinu paušalu od najmanje 700 do 1200 for. na godinu!


Nu pako u istinu neznamo nijedan slučaj, u kojemu bi kod nas koji javni šumar,
činovnik dobivao veći putni i dnevni paušal od 800 for. na godinu, od kud a
pako i opet bez dvojbeno absolutno prikraćenje tog osoblja
proizlazi. Znajući u obće nepovoljne iinancijalne odnoŠaje, osobito u našoj
obćinsko-šumskoj i autonomnoj upravi, nije nam naravno ni na kraj panaeti,
„bacati bob o zid" te zahtievati, da se svakomu obćinskomu šumaru ili nađšumaru
dade paušal od godišnjih lOOO odnosno 1200 for., nu s druge strane i
opet nemožemo a da rieiztaknemo gori rečenu žalostnu činjenicu, glasom koje
se nam šumarom namiću žrtve i obveze, kao nijednom inom činovničkom stališu.


Nismo nadalje ni protivnici paušalovanja, jer takovo, bude
li pravedno, po obje stranke t. j. službodavca a i službenika od
znamenite koristi biti može, al smo zato pravom protivnici
globljenja šumarskog osoblja na račun tog paušala.


Putni i dnevni paušal, ustanovljen za šumarsko osoblje, valja da bude u
svakom slučajti utanačen na temelj n zbiljnih obstojnostib i pravednosti.


Plaća šumarska i ovako i onako nestoji u nikojem razmerju sa potežkoćami
naše službe, i rada,, ona jedva da nam i život u najčednijoj mjeri osjegurava,
odkuda dakle, da još i nadoplaćujemo — na ime paušala ! Ove su činjenice drugud,
na pr. u Njemačkoj, već s davna uočene i uvažene. Tamo bo ne samo, da je
već načelno- veći paušal za uzdržavanje službenih konja odnosno kola, kao i nabavni
paušal tih konja i kola uveden, nu osim toga postoje još i posebne odštete
dnevne i zatim odšteta za konakovanje i t. d,


Paušalovanje imalo br se nadalje, kako to već iztaknusmo, uvjek ravnati
prema zbiljnom pokriću t. j . troškovom, u koliko su pako ti izdatci u raznih
krajevih i pod raznimi okolnostmi razni^ naravno da se i paušalno svote mienjaju.
Razlike te ipak nemogu biti osobito velike. Tako je primjerice poznato, da
samo uzdržavanje jednog konja i to na selu, sa podvorboui na godinu najmanje
180 for. stoji, popriecno pako 240—300 for. i to u onom slučaju, ako nismo
prisiljeni po vani noćiti i hraniti. Stavimo li nadalje da čovjek za sebe normalno,
(bez uračunanja odštete za odrpanje odiela, čizama i t. d., što je po
svakog šumara dosta važna rubrika) najmanje 1 for. na dan popriecno po-
Irebuje, a sa konakovanjem i 1 for. 50 nvč., te uzimajuć u račun, da se odnosni
šumar bar 150 dana u godini nalazi po vani na putu, a od toga da je
prisiljen samo 40 dana noćiti, to vidimo, da bi paušal dnevni i putni, za šumara
koji je obvezan samo jednoga konja uzdržavati, morao najn)aaje 400—470 foi\
iznašati. U gradu pako, zatiin u slučaju primoranja uzdržavanje dvijuh konja,




ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— šesto
će obično i morat biti, jer je jedan konj preslab za uzudržanje onolikih
štrapaca, koliko zahtieva služba šumara, nadzirajućeg najmanje 15—20000 rali,
obično i razštrkane šume, povisit će se ti troškovi na 600 do 850 for.


Pri tom pako slabo je govora o kakovoj prištednji ili zaslugi, izvan redovite
plaće, jer će se tim tek sami zbiljni troškovi dotičnog šumara moći pokrivati.


Spomenusmo jur prije, da je danas u nas postojeće paušalovanje šumarskog
osoblja, buduć što neodgovara zbiljnim obstojnostim skroz, nepravedno i
nedostatno.


Nedostatno paušalovanje pako povod jest nemarnom vršenju službe, ozlovoljenju
a često i materijalnom propadanju šumarskog osoblja, ona jest nadalje
razlog i čestokratnom moralnom griešenju istoga,


Neimajuć odnosni činovnik sredstva za vlastito držanje propisanih kola,
on ih najmljuje, najčešće pako i priposlana po lugarih, trgovcih — stranaka
i t đ. prihvaća. Pa sve, da to i bez svake sebičnosti ili štete po službodavca
biva, to ti ođnošaji ipak dopuštaju mogućnost sumnjičenja, a tim i padanje ugleda
osoblju šumarskomu, oni ga dovadjaju u vrlo neugodne a često i žalostne ponj
obveze i t. d. i t. đ. Nije nam pako svrha odkrivati rak-rane, koje i onako
žali bože i predobro znamo, već jedino upozoriti mjeroda\ne faktore na velevažnu
činjenicu i nebo vapijuću nepravdu, koja nam, se pod naslovom tako
zvanog paušalovanja nanaša, usljed dopitivanja nedostatnih t. z. putnih i dnevnih
paušala. Laglje je bo šumaru živiti i sa 600 for. plaće, no izlaziti sa 300 for.
paušala.


Držimo to pako tim nuždnije činit, što se valjda ipak jednom imamo
nadati — organizaciji šumarske uprave u zemlji — s ovom pako u najtiesnijem
jest savezu takodjer i pitanje uređjenja plaća a po tom i inih beriva šumarskog
osoblja.


Dobra organizacija — imajuća pred očima uspjeh — predmnieva
pako i svrsi shodno i dobro osoblje — takovo pako i
opet primjereno plaćanje istoga* ~ a sa plaćom u najtiesnijem je savezu
i to t. z. paušalovanje.


Utanačenje i dopitanje, primjerenog zbiljnim obstojnostim i potrebštinam
odgovarajućeg paušala -— šumarskom osoblju — velevažan jest momenat u


Dr. I. Albert spominje o tom: „Plaća svakoga činovnika mora stojati u razmerjii
sa postojećimi cienami živeža, kao i radnjom dotičnog činovnika. Ona mu mora omog\
x6hi bezbrižan — te stališu odgovarajući život, a time uzčuvati ljubav k zvanju —
službodavcu pako osjegarati pomladak valjanog činovničtva — takova bo plaća osjegurava
umnožanje prihoda, a i najjeftinija je. — Premalene plaće donašaju sauio prividno
koristi službodavcu — u koliko se bo uz takove, samo manje sposobnosti osoblje
dobiva, kojega revnost i poštenje u službi, i opet prečesto u istom razmeiju sa plaćom


— pada. — Piaća činovnika — jest poput svake ine zasluge ~ nagrada njegovoj
radnji — te po tom ovisna o vriednoati i troškovih iste, kao i o konkurenciji."


ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 57 —


svake valjane šumarske uprave, a hoćemo ii i mi u istinu ovu, treba da odstranimo
i jednu glavnih zaprieka t. j . nepravedno i nedostatno dosadanje
paušalovanje šumarskog osoblja.


Divljač i lov u Bosni i Hercegovini.


Frankfurtski „Algem. Forst- u. Jagđ-Zeitung" donese u svojoj svezci za
mjesec studeni p. g. opis ili bolje naznaku divljači, koja se u posjednutih zem-
Ijah nalazi, a ujedno i sliku tamošnjih lovskih prilika. Ovo je u podužem
listu nacrtao vitez Ernst Dombrovski na osnovu svoga vlastitoga iztraživanja i
na vjerodostojnom kazivanju nekoga austrijskoga častnika, koji je u tome pogledu
Hercegovinu proučio, dočim Je g. Dombrovski osobno najsjeverniji dio
Bosne — Krajinu s lovačkog stanovišta izpitivao.


Za nas je ova stvar svakako zanimiva, i zato hoćemo evo u izvodu da i
na^im čitaocem predočimo stanje lova i divljači u susjednoj Bosnoj i Hercegovim.
Posle podužeg uvoda, u kome pisac iznosi prirodne čari i draži ovih pokrajina,
pristupa on sistematičkom opisu lova.


Visokog lova, govori on, nema u sjevernoj Bosnoj, jer su jeleni ili izčezli
ili ih nije nigda ni bilo tamo; drži, da će biti ovo potonje mnienje osnovano,
a u tome ga utvrdjuje to. što je tamošnje pučanstvo sve do okupacije većinom
puške kremenjače imalo, i što su Bošnjaci nevjesti (?) zvjerad u trku tući, naročito
na onako nezgodnih položajih.


Divo koza nalazi se po bosanskih gorah počam od Sinja do Livna i
Travnika, no nigdje u znatnoj n.no/ini. Naprotiv su´nekoji dielovi Hercegovine,
osobito planine oko Nevesinja, vrlo bogati ovom divljači. Oko Nevesinja, kažu,
da ima i jarebica, no o tome nije ništa za izvjestno poznato.


Srna ima po cieloj Bosnoj u izobilju, a osobito oko Banjaluke, zatim
oko Prijedora u planini Kozari, na obroncih dinarskih alpa a i u nekih
dielovih Hercegovine. Bosanski srndaći imadu jake i liepo izkićene rogove,
te se mogu uzporediti sa čuveni jarčevi od Marmaroša i onim ruskih u
Tomskoj guberniji. ŽaMbog težko je do njih doći na onako nezgodnih položajih
zemljišta.


Divlje svinjče riedko se gdje u sjevernoj Bosnoj može naći, a isto
tako i u drugih dielovih ove zemlje.
Tetreba velikoga se vidjelo do sada samo u okolini Travnika i dinarskih
alpah kod Livna
Mali tetreb nalazi se češće i oko Banjaluke, u Ivanjici i u ptoini
Kezari, ali tek ni tu u znatnoj množini.


Lještarak a ima svuda mjestimice, tako oko Ljubinja, kod Jajca, dolnjeg
Vakufa, u Kozari i na Orlovcu kod Banjaluke, i to baš u velikom množtvu.
Oko Ljubinja su na pr, vješti lovci „buširanjem" u jesen za pol dana 15 do
20 komada dobivali.