DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 57 — svake valjane šumarske uprave, a hoćemo ii i mi u istinu ovu, treba da odstranimo i jednu glavnih zaprieka t. j . nepravedno i nedostatno dosadanje paušalovanje šumarskog osoblja. Divljač i lov u Bosni i Hercegovini. Frankfurtski „Algem. Forst- u. Jagđ-Zeitung" donese u svojoj svezci za mjesec studeni p. g. opis ili bolje naznaku divljači, koja se u posjednutih zem- Ijah nalazi, a ujedno i sliku tamošnjih lovskih prilika. Ovo je u podužem listu nacrtao vitez Ernst Dombrovski na osnovu svoga vlastitoga iztraživanja i na vjerodostojnom kazivanju nekoga austrijskoga častnika, koji je u tome pogledu Hercegovinu proučio, dočim Je g. Dombrovski osobno najsjeverniji dio Bosne — Krajinu s lovačkog stanovišta izpitivao. Za nas je ova stvar svakako zanimiva, i zato hoćemo evo u izvodu da i na^im čitaocem predočimo stanje lova i divljači u susjednoj Bosnoj i Hercegovim. Posle podužeg uvoda, u kome pisac iznosi prirodne čari i draži ovih pokrajina, pristupa on sistematičkom opisu lova. Visokog lova, govori on, nema u sjevernoj Bosnoj, jer su jeleni ili izčezli ili ih nije nigda ni bilo tamo; drži, da će biti ovo potonje mnienje osnovano, a u tome ga utvrdjuje to. što je tamošnje pučanstvo sve do okupacije većinom puške kremenjače imalo, i što su Bošnjaci nevjesti (?) zvjerad u trku tući, naročito na onako nezgodnih položajih. Divo koza nalazi se po bosanskih gorah počam od Sinja do Livna i Travnika, no nigdje u znatnoj n.no/ini. Naprotiv su´nekoji dielovi Hercegovine, osobito planine oko Nevesinja, vrlo bogati ovom divljači. Oko Nevesinja, kažu, da ima i jarebica, no o tome nije ništa za izvjestno poznato. Srna ima po cieloj Bosnoj u izobilju, a osobito oko Banjaluke, zatim oko Prijedora u planini Kozari, na obroncih dinarskih alpa a i u nekih dielovih Hercegovine. Bosanski srndaći imadu jake i liepo izkićene rogove, te se mogu uzporediti sa čuveni jarčevi od Marmaroša i onim ruskih u Tomskoj guberniji. ŽaMbog težko je do njih doći na onako nezgodnih položajih zemljišta. Divlje svinjče riedko se gdje u sjevernoj Bosnoj može naći, a isto tako i u drugih dielovih ove zemlje. Tetreba velikoga se vidjelo do sada samo u okolini Travnika i dinarskih alpah kod Livna Mali tetreb nalazi se češće i oko Banjaluke, u Ivanjici i u ptoini Kezari, ali tek ni tu u znatnoj množini. Lještarak a ima svuda mjestimice, tako oko Ljubinja, kod Jajca, dolnjeg Vakufa, u Kozari i na Orlovcu kod Banjaluke, i to baš u velikom množtvu. Oko Ljubinja su na pr, vješti lovci „buširanjem" u jesen za pol dana 15 do 20 komada dobivali. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— S8 Zečeva ima razmjerno veoma malo^ radi mnogih bez gose sMtajućih se pasa i mnogih lisica,_ orlova i drugih zečjih neprijatelja. Na nekih mjestih samo ima ih nešto više. Oko Banjaluke nemožeš viditi zeca. Ja vidjeh kroz ,15 mjeseci moga bavljenja tamo jednog jedinog. Bolje je u nekojih dielovih Hercegovine — oko Mostara, Kremenca, Stolca i Bune. Eelativno veoma često možeš naći u Hercegovini, naročito oko Stolca, alpinskog zeca. Trcaka ima na nekih mjesti u znatnoj množini; i one kao i druga divljač češće se nalazi u Hercegovini negouBosnoj, Najčešća legla su im oko Domanovica, Radopolja i Bune. II okolini banjalučkoj pa gore do granice nevidjeh ni jedne jedine trčke, a tome će biti uzrok u prvom redu ono nevjerojatno množtvo čavka i svraka, ovih najljućih neprijatelja od trčaka i fasana. Prepelic a ima svuda gdje se sije žito i kukuruz. Oko Banjaluke nalazi ib se izvanredno mnogo. Dvadeset do trideset prepelica može- vješt lovac s dobrim ptičarom posve lahko na dan uloviti. : ´ Osim ovih. dviju vrsti divjih kokošaka nalaze se po bosanskih poljanah još dvie vrsti. To je plemeniti frankolin i jarebica. Frankolin, čija je domovina Mala Azija, upravo Sirija i Palestina, vidja se redje u Dinarskih alpah pa i na dalmatinskoj i bosanskoj strani oko Glavnaca i Lijevna. Da li ga ima i u Hercegovim — što bi se moglo očekivati — nije do sada dokazano. Nevjerojatno mnogo jarebica nalazi se u Hercegovini. Gore pomenuti častnik natukao je kroz godinu dana, za >^to on jamči, 394 komada. Najviše ih ima po vinogradih. i stienovitih obroncih kod Bune, Stolca i Crnice. , , Pa i šumskih šljnka ima svuda gdje su zgode za nju, osobito oko Omarske i Ivanjske u Bosnoj, zatim oko Bime u Hercegovini; preko zime mnoge ostaju. Kao što se nalazi mnogo jarebica, isto tako ima po svih dielovih ove zemlje neobična silesija divljih golubova. Goluba stenjaša (Felsentanbe) naći ćeš u Hercegovini, grivnaša samo u sjevernih predjelih, a dupljaša i grlica svuda, i to na hiljade. Ovih zadnjih ima na nekih mjestih na pr. oko Banjaluke u tolikoj množini, da bi se moglo reći, neima zemlje, koja je bogatija u ovoj vrsti divljači, nego što je Bosna. Vodene divljači svake vrsti nalazi se na Neretvi i Krupi više nego igdje, možda na dunavskoj delti kod Dobruče ili na nekih močvarah u Ugarskoj.* G. Dombrovski nije imao prihke do danas razgledati i upoznati se sa ovimi predjeli, no naumio je do godine ih do druge otići tamo naročito radi izpitavanja i proučavanja tamošnje ptičije. U sjevernoj Bosnoj - nastavlja pisac — slabo su veće rieke ljeti naseljene vodeninji pticami radi njihovog vanrednog naglog toka. Zimi naprotiv, * Nevjerujem da je igdje ima više no ria „Obedskoj Bari´^ u Sriemu kod Kni>inova. Vidi „Šriemsko-Slavonsko-Hrvatske divlje životinje, zvjeri i ptice" od Josipa Ettingera. p . |
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 59^ ~. kad se Dunav i Sava zararzne, pokrivaju i bosanske rieke na stotine pataka, gusaka i drugih vodenih ptica. Isto tako stojimo i sa barskimi pticami (Sumpfwilđ); i ove se skrivaju po močvarah Neretve si njezinih pritocih u velikom množtvu. Osim toga valja mi spomenuti naročito veliku močvaru t: zv. Mostarsko blato, koja leži sjcveroiztočno od Mostai-a i koja osobito obiluje bekasinam. Vriedno je zabilježiti i to, da po ovih močvarah žive i stalno prebivaju obe vi-sti gemova (pelikana), labudovi, flamingo, gizdavi ždral (Jungfrauenkranich) i množtvo drugih eksotičnih ptica. , Prelazimo na grabežljivu zvjerad. Medvjeda možeš još svuda naći, često i u blizini samih gradova. Tako živi on redovito u planini oko Vrbanje — selo, jedva 4 sata udaljeno od Banjaluke, isto tako nalazi se oko sela Ivanjske, koje leži od Banjaluke kao i Vrbanje. Najviše medvjeda ima u Dinarskih alpah, u prašumah oko Travnika, Nevesinja i u Ergut-planini. Veoma riedko nalazi se u posjeđnutih zemljah ris; ali kurjaka ima po svih predjelih Bosne i Hercogovine. Pa i kod Banjaluke, i to baš u blizini same varoši; no ipak nigdje valjda toliko kao kod Omarske i Maglaja. Pisac pripovieda o raznih dogadjajih kurjaka što ih je u Bosnoj koje vidio koje čuo. Kako ga je prvi put srieo, kako su kod Travnika stražara, a kod Maglaja ženu raztrgali; kako je u Omarskoj. „odsječni savjetnik" dva vuka kroz prozor ubio, što su sve dakako pouzdani znaci da ih tamo silesija ima. Za nas su to isto tako obični pojavi kao i za svakoga Bošnjaka ili eru, jer sve ovo dogadjalo se a i događjat će se kod nas i po naših šumah. U stvari je žalostna pojava, ali ođkloniti se lako nemože, jer dokle bude ove zvjeradi u Bosnoj i Srbiji, dotle će biti i kod nas, barem i po krajiških šumah, kada lako zimi po ledu preko Save prelaze i prelazit će. Lisica i kuna. — nastavlja pisac dalje — ima po svih bosanskih šumah mnogo; j az a va c a samo po sjevernih predjelih. U Hercegovini, gdje prevladjuje Krš, riedko se vidja i kuna i lisica, samo oko Nevesinja nalaze se u znatnijoj množini. Ali zato je tvor u velikoj množim. Lasica se riedko vidja, isto tako hrčak i tekunica. Krilatih grabežljivaca ima svuda po posjeđnutih zemljah množtvo, i to veoma interesantnih vrsti. Tu je snažni brkati orao (Bartgeier), . ona smjela lopovština, koji po alpah već u bajku prošao; istina riedak je i ovdje kao i svuda, no tek može se vidjeti, i to u pustih planinah južne Hercegovine na ime onih dielovih ovih planina koje sa Crnomgorom graniče, Obe druge vrsti velikog jastreba ~ bieli i golemi jastreb (Kuttengeier) obični su ovdje pojavi. Od ovoga prvoga ima silesija osobito po Hercegovini, onaj drugi naprotiv kao značajna ptica prašume europskog iztoka živi ponajviše po šumovitoj Bosnoj. Pa i mali egipatski jastreb mrcinar i jastreb žmuljar živi u kršovitih predjelih Hercegovine u znatnoj množini. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 60 — Orlova ima vrlo mnogo. Pokraj većih rieka, naročito duž Vrbasa i Save i na Neretvi živi morski orao (Seeadler) u sarazmjerno veoma znatnom broju. Planinskih orlova ima svuda; po nekih dijelovih Hercegovine, naročito oko Stolca i Nevesinja, u tolikoj množini, kao nigdje u Europi valjda. I druge vrsti europejskih orlova, osobito orao ribić živi, i ako redje nego prve dvie vrsti, u posjednutih zemljaL Druge vrsti grabilice, rodovi busarda sokolova (Weiche), mi lana i kobaca i mnoge sovuljage, medju ovimi i veliko mnoztvo ušara, žive po zgodnih mjestih u velikom broju. Pošto smo se upoznali sa bosansko-hercegovačkom divljači, prelazimo na. lov i tamošnje načine lovljenja. Za obe zemlje izdala je vlada austrijska odmah po posjednuću zasebni zakon 0 lovu i lovostaji, na koji se. u koliko se to tamo može, veoma strogo pazi. U posjednutih zemljah slobodno je loviti ononui, koji ima lovnu kartu i pasoš nu oružje. Lovne karte izdaju okružne oblasti, oružje nositi, može dopustiti samo zemaljska vlada u Sarajevu. Tko prestupi zakon, kazni se novčanom globom do iznosa od 50 for. ili gubitkom prava lovljenja na izviestno vrienie. U slučaju ponovljenja prestupaka, kazni se i sa trajnim oduzimanjem lovnih prava. „Zelena struka" sastavljena je danas ponajvi,še od austrijskih oficira i i državnog šumskog osoblja. Od starosjedioca ovlašteni su s puškom loviti samo poneki hej^^ovi, i to oni, koji su se za vrieme bojeva 1878. god. prema austrijanceni prijateljski pokoravali. Drugiu) ponekim slobodno je loviti sa sokolovi, 0 čemu ćemo niže govoriti. Medju načini lovljenja opisuje pisac na prvom mjestu hajku. To je naravno za lovce u Njemačkoj, kojima je g. Dombrovski i htio bosansko-hercegovačke lovne slike predstaviti, svakako zanimivo — za nas, koji znadejno što je hajka i koji smo već i sami u njima sudjelovali, neima taj opis toliko zanimivosti. Da li je hajka i pod turskom vladavinom postojala, nemože se iz piščevog lista razabrati. Uspjesi su kao i kod nas obično — slabi. Na srne i zečeve idu Bošnjaci često sa običnimi kućnimi psi. Za taj posao svaki pas valja, vele oni.* 0 kakovom uređjenouT „nizkom lovu" neima ovdje ni razgovora — veli dalje pisac, te prelazi na opis jedne metode lova na jarebice koju mu je jedan oficir iz Hercgovine priobćio, i koju on ,ganz eigenartig i hochinteressant/´ naziva. Kako je ovaj način i kod nas u Hrvatskoj i Slavoniji posve nepoznat, to ćemo ga ovdje prema opisu, odnosno pripoviedanju pomenutog častnika, pokušati predstaviti. * Istina, ja sam jednom lovio n Bodežištu kod Brčke s uekim popom, koji je imao jednog običnog bjelova, te nam je taj natjerivao /.eceve.Kad sam mu u patu primjetno, da to nije lovaSki pas, odgovori mi : Ta pas je - pas svaki će ići za zecom. Prev. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1885 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 61 — Kod kuće se napravi veliki štit - (riesiger Scliild) — tako kaže pisae — kao okvir od letava. Na ovaj okvir razapne se platno, koje se izrnaže sivom bojom ovamo onamo — kako će tobože jednu stienu predstavljati. Ovaj štit 20VU Hercegovci „igram". Eazuraije se, da se ovaj štit sobom u lov nosi. Istina, nije prijatan posao, ali, kao što ćemo vidjeti, vriedno ga je ponieti. Kad se dodje u goru, gdje znamo da ima jarebica, onda se taj štit postavi na zgodno mjesto, te je to sad zasjeda /a lovca. Medjutim nije dosta sjesti za „igram" pa čekati, no valja znati i vabiti kokoške. Na igramu izsječene su rupe, kroz koje se iza tobožne stiene može napried motriti. Eto to je igram. Sada da čujemo kako se lovi. Ovdje neka govori sam lovac — rečeni častnik — nebi li tu „toli interesantnu" metodu lova naši lovci što bolje shvatili i razumjeli. „Pošto smo se posije mučnog penjanja — govori naš lovac— na divljači obilujuće visove (kod Stolca) uzpeli, sjednem ja s mojim „učiteljem" — Hercegovcem — za igram, Hercegovac zazviždi odavde čas po čas pomoćju prsti onakim tonom, kao što se čuje kad se komadje od stiene otisne i na dol kotrlja. Tri četiri puta smo na raznih mjestih privabljivali, ali neima kokošaka. Kad na jedan mah iza još jednoga vabljenja uhvati me moj vođja za ruku i opomenu na mir. Obojica povirivasmo kroz rupe na igramu, moj vodja vabljaše ponovo. Na vabljenje odgovarahu kokoške cicerom drekom. Tako deruč se, okretahu glave prema jednoj stieni izvan puškometa, dok najedanput moj era nezgrabi objeručke naš igram te ga poče ljuljati i tresti a ujedno i kamenje jzpred nas nogama odtiskivati. Što je on većma igramom drmao i kamenje otiskivao, sve to bližje dolažahu nam kokoške. Saletahu vazda na posamce stojeće stiene i tu se redjahu gusto jedna uz drugu. Najzad dodje red na mene, i moj prvi hitac obriše pet kokošaka, drugi ni:^ta, jei kao munja izčezoše ove iza ugla od stiene, a ja sam mogao — gledati za njima Na ovaj način eto, tukao sam ja za pol dana 15—20, jedared 26 kom." Na posljedku spominje g. Dombrovski lov sa sokolovi, koji je tamo još od srednjeg vieka zaostao prem ne u onoj savršenoj formi. Bogatiji Turci, begovi, bave se ovom vrsti lova, te pomoćju kraguja love prepelice, a sa kobci kokoške, divlje patke i zečeve. U lov izlazi na konjih sa svojimi „sokolovi" obično ciela kavalkada, no pokraj svega turskog šarenila i njenih divnih konja još je uviek daleko zaostalo ovo lovljenje iza onog u Njemačkoj u sriednjem vieku, gdje su mlade djevojke na liepoj ruci svojoj iznosile, ne kobce, već svoga „Laniera´* i „Eislandera" te ih za čapljama pušćali — toga fantastičnog cara iii one draži naravno da neima današnji lov u Bosnoj. Jedan, koji nije lovac. |