DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 111 — prisiljeB iislied toga, da skuplje prodaje i neće biti rta gubitku, ako šumsk posjednici na četverostruko ovim uuz užitkom ciene povise — ta jesti će Bečanin itd. za toliko skuplje meso i čuvati bolje svoje poplate. Bude li se pako tim putem svestrano okrenulo, dobiti će šume u budjacib svoju vriednost, a i posjednik šuma sklonit će se tada postepeno racionalnije šumariti, pa ćešumar tada oživjeti u svom racionalnom radu — što opet sve u dobrobit hrvatskoga naroda ide. Naglasio sam pako uzajamni postupak, jer ako i jest kod djakovštine polučena dvostruka ciena, to nestoji, da je u korist naroda ili vlastele, što se ovo može osujetiti i dvostrukom štetom — ovakov dakle postupak naprečac moramo odsuditi. Do sada neimadu postojeće ciene paše i žirenja temeljite osnove, a što je najgorje, nikakvog uzajamnog sklada, eto primjei´a: U djakovačkoj i požežkoj podžupaniji malo ne isti su odnošaji, pa ipak postoje kod uprave vlastelinstva djakovačkog dvostruke ciene onih kod uprave vlastelinstva kutjevačkog. Kod uprave vtastelinstva kutjevačkog ciene su pašarini od šiškarenja do Josipova po komadu (I.) — a za žiljere u obć. šumab podžupanije požežke (II.) I od kopitara == 50 novč. II = 2-00 for, od rogate marve = 60 „ = 2´50 „ od ovce = 20 „ = 0-20 „ od koze = 50 „ = i-50 „ od svinje = 20 „ . =^ 0 40 „ dakle podpuno nerazmjerje. Kod upravah imovnih obćinah te urbarialnih, udaraju se cienici po milosti božjojj a kada se narod radi izazvanih buna umiriti hoće, onda žure gospoda, da sve gratis na teret naroda tobož kao dar ove nuzužitke odredjuju — uslied takova negospodarstvena postupka kod obćinskih šumah naravno je, da se red niti kod državnih i vlastelinskih šumah postići nemože. Gdjegdje ravnaju se ciene polag potrebnih svotah za podmirbu šumar, upravnih troškova, gdjegdje se odstupa za stanoviti broj robote itd, Uslied ovakovih nepravilnih ciena naravno je, da se i marvogojstvo u domovini pogledom na toli razne ciene i raznim troškom uzdržaje, a ciena istoj, kako već navedoh, samo se sporo i sporo diže, patudjin prodanu marvu i danas još vrlo jeftino jede, a naše ratarstvo baš toga radi napred nemože. Moja bo je tvrdnja, da kada bi Amerikanac svom bivolu, a mi Južnjaci Europe, našoj marvi cienu podigli, dalje centralna, zapadna i sjeverna Europa tolike dohodke od ratarenja imala nebi i da bi se kod nas daleko brže tvorničarsko proizvadjanje žeste, šećera, platna itd. razvijale u korist našu. Mi uslied ovih nepravilnih ciena ne samo da nepostižemo, što bi postići morali, nego i ubijamo njeke predjele, upućene na marvogojstvo, što onaj, tko jeftino pašari ili žiri i jeftino na propast onoga prodaje, koji to za toliko skuplje uživa. |