DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 14 <-- 14 --> PDF |
^ 114 ili trulih stabala. ŠuBisko tlo podnosi u pravilu toliko primjese lišća 1 drugih odpadaka šumskih, koliko dotično drveće u podpunom sklopu odbacuje, tako nalazimo u pravilnom razvijanju u svakoj šumi, gdje tomu crnica nepriplavlja ili odplavlja a narav sama udesila je princip, da stabalje, čim je starije i više Jisća i odpadaka producira, jer i više crnice podnosi a tako i obratno. Kada to stoji, onda i nepojmivo zašto, da se sgrtanje lišća u svakoj šumi zabranjuje. Gore.iztaknuto razvagivanje dalo bi se bezdvojbeno i lucbom dokazati, nu ktomu nam vrieme manjka, te bi ovu zanimivu zadaću teoretikerom preporučio! Ja uslied ovog uvoda nisam obožavatelj zasade: „Jede Laubnutzung ist Kaabnutzung", te preporučam svagda, da se sušanj samo koristonosno svagdje sgrtati može, gdje je šumište poplavam izvrženo i gdje se gomila od nadstojećih sastojinalist i odpadak, kako je to obično u šumskih dolinah i kotlinah slučaj. Ratarsko tlo lišava se žetvom do žilja sveukupne skoro bilinske produkcije, pa s toga i umjetan povratak — gjubrenjem, a gdje to dovoljno nije, pogoršava se tlo godimice. Čim je ovo rahlije, tim se kojekakvi odpadci na njem boije sustavljaju, a čim gušće i strmije, tim se bolje izpiru i izbrisuju vjetrovi, pa zato posliednja i mnogo djubra konsumiraju, a kuda bi ekonomija, da mi- Ijarde centih crnice iz šumah splavom neprima? Slavonske šume, te ekonomija i šume duž Save, Drave i Podunavja itd. imadu jedino tim miljardom centah crnice dopljavljene iz planinskih šuma svoju bujnu proizvodnost zahvaliti, a zato sam za vrieme podizanja nasipa duž Save govorio i pišem danas, da donle, dok nasipi ovi izliev Save suzdržavali budu, niti drvnog niti ekonoranog prirasta u ovoj mjeri Slavonija doživjet neće u kojoj je to bivalo — što više, označio sam ovu gradnju razsipnom i štetonosnom, a to se i dokazat može. Sada nam je šumarom poznato, gdje je sgrtanje šušnja s obzirom na uzdržanje dobrote tla dozvoljeno, a poznato nam je dalje i to, da se ekonomija u postojanosti svojoj bez crnice uzdržala nebi — pomanjkao bi joj bio od davna guano, a znamo konačno, da se uslied svoje sastavine sušanj vrlo dobro ekonomiji i prodat može, pa gdje to još uvedeno nije — zašto da neuvedemo? Uprava kutjevačkog vlastelinstva biti će prva, koja se odluči u domovini gornji zadatak riešiti, pa mi budi dozvoljeno i o tom koju reći: Crnica je proizvod, preostavši posije truleža vegetabilijah, u koje se još ubraja i trulež tielesina životinjskih te njezinih odpadaka. Ona je podpuno gjubre, što sadržaje sve mineralne čestice, koje biljka sadržaje, iz kojih je postala, a isto tako i kiselina, koje vežu (N H3), koji postaše gnjiležom. Crnica kao gjubre, eminentan je condensator za vodenu paru, te ima veliku napojnu snagu vode, s toga pomnaža dobro vlagu i nju suzdržaje. Žilavu zemlju rahli i čini pristupnu, a pjeskulje veže nadopunjujuć finu zemlju, a crnične kiseline stvaraju čudesa n, pr. na kamenitom šumištu te inače neplodnom tlu; zato i |