DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 14     <-- 14 -->        PDF

^ 114


ili trulih stabala. ŠuBisko tlo podnosi u pravilu toliko primjese lišća 1 drugih
odpadaka šumskih, koliko dotično drveće u podpunom sklopu odbacuje, tako nalazimo
u pravilnom razvijanju u svakoj šumi, gdje tomu crnica nepriplavlja ili
odplavlja a narav sama udesila je princip, da stabalje, čim je starije i više
Jisća i odpadaka producira, jer i više crnice podnosi a tako i obratno.


Kada to stoji, onda i nepojmivo zašto, da se sgrtanje lišća u svakoj šumi
zabranjuje.
Gore.iztaknuto razvagivanje dalo bi se bezdvojbeno i lucbom dokazati, nu
ktomu nam vrieme manjka, te bi ovu zanimivu zadaću teoretikerom preporučio!


Ja uslied ovog uvoda nisam obožavatelj zasade: „Jede
Laubnutzung ist Kaabnutzung", te preporučam svagda, da se
sušanj samo koristonosno svagdje sgrtati može, gdje je šumište
poplavam izvrženo i gdje se gomila od nadstojećih sastojinalist
i odpadak, kako je to obično u šumskih dolinah i
kotlinah slučaj.


Ratarsko tlo lišava se žetvom do žilja sveukupne skoro bilinske produkcije,
pa s toga i umjetan povratak — gjubrenjem, a gdje to dovoljno nije, pogoršava
se tlo godimice. Čim je ovo rahlije, tim se kojekakvi odpadci na njem
boije sustavljaju, a čim gušće i strmije, tim se bolje izpiru i izbrisuju vjetrovi,
pa zato posliednja i mnogo djubra konsumiraju, a kuda bi ekonomija, da mi-
Ijarde centih crnice iz šumah splavom neprima?


Slavonske šume, te ekonomija i šume duž Save, Drave i Podunavja itd.
imadu jedino tim miljardom centah crnice dopljavljene iz planinskih šuma
svoju bujnu proizvodnost zahvaliti, a zato sam za vrieme podizanja nasipa
duž Save govorio i pišem danas, da donle, dok nasipi ovi izliev Save suzdržavali
budu, niti drvnog niti ekonoranog prirasta u ovoj mjeri Slavonija doživjet
neće u kojoj je to bivalo — što više, označio sam ovu gradnju razsipnom
i štetonosnom, a to se i dokazat može.


Sada nam je šumarom poznato, gdje je sgrtanje šušnja s obzirom na
uzdržanje dobrote tla dozvoljeno, a poznato nam je dalje i to, da se ekonomija
u postojanosti svojoj bez crnice uzdržala nebi — pomanjkao bi joj bio od davna
guano, a znamo konačno, da se uslied svoje sastavine sušanj vrlo dobro ekonomiji
i prodat može, pa gdje to još uvedeno nije — zašto da neuvedemo?


Uprava kutjevačkog vlastelinstva biti će prva, koja se odluči u domovini
gornji zadatak riešiti, pa mi budi dozvoljeno i o tom koju reći:


Crnica je proizvod, preostavši posije truleža vegetabilijah, u koje se još
ubraja i trulež tielesina životinjskih te njezinih odpadaka. Ona je podpuno
gjubre, što sadržaje sve mineralne čestice, koje biljka sadržaje, iz kojih je postala,
a isto tako i kiselina, koje vežu (N H3), koji postaše gnjiležom. Crnica
kao gjubre, eminentan je condensator za vodenu paru, te ima veliku napojnu
snagu vode, s toga pomnaža dobro vlagu i nju suzdržaje. Žilavu zemlju rahli i
čini pristupnu, a pjeskulje veže nadopunjujuć finu zemlju, a crnične kiseline
stvaraju čudesa n, pr. na kamenitom šumištu te inače neplodnom tlu; zato i