DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 107 —


Mada oduzme državnu podporu občini — sto ovoj uprav u prilog dolazi, jer
oiula "i obćina svoj prinos sustegne. — U kakovom se stanju šumar onda nalaziti
mora, iiinijem, da netrebam dalje opisavati.


Kod nas n Dalmaciji se žalibože ovakovi slučajevi često pojavljaju.
Sa budućnosti pako tog osoblja, obskrbi ili mirovinom bojim se, da će
isto tako biti kao i kod Vas onkraj Velebita,
Eto time podjedno i odgovor na pitanje zašto šumarstvo u Dalmacij
zapinje?


Novi pravac gospodarenja u državnih hrastioih Spessarta.*
Saobćuje kr. šumar J. Kozarac.


Što su nama brodski i gradiški hrastici, to je Njemačkoj svemu svietu
dobro znani Spessartj samo kud sreće, da smo se i mi onako pobrinuli za naše
hrastove, kao Niemci za svoje.


Taj mar i briga jest u njih tolika, da je prošle godine sastavljeno povjerenstvo
od najkompetentnijih strukovnjaka, koji su na licu mjesta dosadanje
gospodarenje u Spessartu proučili, te iz dobivenih izkustva temelj i pravac budućemu
gospodarstvu udarili. Razumije se po sebi, da su pri tom naročito rentabilitet
imali pred očima, iđuć za tim, kako bi se osnovalo šumsko gospodarstvo,
koje bi što manje gorivog a što više tehničkog liesa proizvadjalo. U
to ime valjalo je napustiti dosadanju šablonsku Čistu sječu, te računajuć sa svimi
faktori produkcije, naime tla i miešanja drvlja, svesti gospodai´stvo u sigurnije,
naravi prilagodjene puteve-


U sliedećem ocrtati ćemo u kratko to gospodarenje s hrastici u Spessartu.


Od godine 1841. odkako Speasart pod bavarsku vladu pade, išle su sve
gospodarske osnove za tim, kako bi se u što većoj mjeri hrast uzgojio. Većim
đielom bio je Spessart bukovinom obrasto, u kojoj se je hrašće sad u većoj
sad manjoj množini ovdje ondje nalazilo. Nu kad se stara šuma stala sjeći, a
mlada naraste do pruća i oblica, opazi se, da je bukovina prevladala hrastovinu,
te nasta bojazan, da bi ista bukovinom posve mogla ugušena biti, te Spessart
bez hrastova ostati. (Malne isti su odnošaji sad u brodskoj pukovniji kod nas,
tom iznimkom, što kod nas mjesto bukve prieti pogibelj od jasena, a ta po-|
gibelj je tim većma 1. što hrastovi sve to slabije i riedje rode, 2. što jasen kud i
i kamo brže raste. 3. što mokro tlo jasenu uprav godi. — S toga će najavljena]
razprava ravnatelja g. Dursta, koja o tom predmetu radi, u dobar čas
doći; (jer ako je itko kompetentan u tome koju reći, to je sigurno on).


Po tadanjih nazorih ne preosta sad ništa drugo, nego ili a) klaštrenjem
bukava pojedinim hrastićem pomoći do zraka i svietla, ili b) hrastove u hrpa h
odgajati. Radilo se i jedno i drugo. Prva mjera (a) morala se ubrzo napustiti,
jer je bila neizvediva na tolikom prostoru; tim veći uspjeh očekivao se od


Priobeeno po profesoru Dr. G-ayera u Moiiakovu.




ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 108 —


drugog (b) načina, gdjeno je bilo nade, da će u okolo širokih starih u hrpah
ili pojedince stojećih hrastova dovoljno samonika poniknuti.


Nu premda se je nastojalo, da se izsjećivanjem bukvića mladom hrastiku
do svietla i zraka pripomogne, osta ipak sva pažnja bezuspješna, jer su ne
veUke hrpe hrastika, još prije nego su isti postigli visinu pruća, ugušeni bili.
Te tako se nada, da će se uzpored uz bukovinu i hrastovina odgojiti meci
posve izjalovi.


Pokraj toga nije se ni na ručno pomlađjivanje zaboravilo, i to ponajviše
sa sjetvom (zabadanjem pod kolac). Što se sadnje tiče, odustalo se od prijašnjeg
presađjivanja sa starijimi, nego se prešlo na mladje 3 do 4-godišnje sadnice, koje
su u stalnih razsadnjacih odgojivane. U ostalom, nije se sadnja nigda u velike
rabila, jedino za popravke. Isto tako nije osobito uspjela ni sadnja u redove,
niti mješanje nz ariš i borik; a nadopunjavanje hrastovih hrpa sa omorikom
izjalovilo se posvema.


Pregledju li se svi ti pokusi i rezultati, to će se uviditi,
da se nada, hrastike uzporedo sa bukvom bilo pojedince, bilo
u hrpah odgojiti, nije izpunila; isto tako da tlo, kojim se
stelja oduzimlje, za uzgajanje hrasta sve to nesposobnijim
postaje.


Obzirom na te okolnosti, odlučilo se je, da se u buduće uzgojivanje hrasta
jedino u većih hrpah (najmanje 1 ha.) poduzme. Da se uspjeh osigura,
to će se oni dielovi bukove šume, koji se odlikuju boljim tlom, toplijim položajem
itd. još prije dovršne sječe (dotične sastojine), ostaviv okolišna stabk
kao zaštitu, posve očistiti, (Locherhieb). Kad se na takvih čistinah tlo za njekoliko
godina okriepi, onda će se ogojiti sa žirom i to putem guste sjetve.
Amo tamo po gdjekoja bukvica sa zaštitnih debala dobro će doći; pa buduć će
ista u manjini biti, to je sigurno, da nigda neće moći nad hrastovinom maha
preoteti. Te hrastove hrpe obilježit će se i u mapah, te će im nadzirajući or


gani imat vanrednu pažnju posvetiti.


Sadanje SO-godišnje čiste hrastove sastojine podsadit će se sa bukovinom^


kako bi se time postigao sklop nižeg drvlja.


Sto se gojenja (timarenja) sada već nalazećih se hrastovih hrpa i omanjih


sastojina tiče, to će se iste dulje vremena u što gušćem sklopu držati; a one


hrastove mlade sastojine, koje su već s bukvom podsadjene, neće se prije pro


riedjivati, dok nizko drvlje posvemašnji sklop ne postigne.


Glavni uzrok za ođgojivanje hrasta u većih hrpah i sa podsadom
jest taj, kako bi se tim postupkom zapriečilo osiromašenje tla, što se kako viđismo,
s manjimi hrpami i pojedinimi stabli nije postići dalo. Nadalje nuždne
su veće hrpe već i s toga, što pojedince ili u manjih hrpah nahodeći se stari
sjemenjaci fUeberhaltstamme), čim se pokrajno drvlje oko. njih posjeće, namali
suhe vršike dobiju. Bilo drvlje starije ili mladje, uviek je Štetonosno provesti
ga naglo iz gustoga sklopa u zračnije stanje, - starije postaje ushed toga




ŠUMARSKI LIST 3/1885 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 109 —


suhobrko, h mladjeg pako udari t. z. vodeno šiblje (Klebaste — posti´ani pupi),
a zlo je to tim veće^ čim je mršavija stojbina.
Što se steljarine tiče, to se ista tek u drugoj polovici obhodnje upotrebljavati
smije; s koga uzroka je obhodnja na 300 godina pođigmita.


Kad hrastici pomalo poodrastu, počet će se polagano sa proriedjivaujem,
te će se sve hrastove hrpe sa 30 met. širokom prugom, koja će se priebornom
sječom pročistiti, od ostale sastojine isolirati.


Kraj svega toga, da je bukva toli neznatne tehničke uporabe, ne smije se
ona posve ukloniti iz Spessarta, jer je ona tako rekuć mati dobre stojbine; a
gospodarska lozinka za spessartsku budućnost glasi po tom: miešauje drvlja t.


j . što moguće veća pi^odukcija tehničkog liesa, i to pomoćju bukve.
U onih pređjelih pako, gdje je tlo siromašnije, izključit će se hrast posvema;
u takovih dielovih uzgajat će se bukva pamiešana s četinjačom, ponajpače
sa borom (bielim), omorikom i jelom.


Nu buduć da bukva svojim bržim rastom, kao hrastu tako i četinjačam
prieti, te da se ta pogibelj ukloni^ neće se za pomladak sastojine npotrebiti godine
sa punim, nego godine sa polovičnim iliti ptičjim urodom bukvice


— kako bi se time mogle u riedkoj (bukovoj) sastojini četinjače laglje pođsaditi.
Tim će se nastojati postići, da bukva, u prvoj mladosti doduše naprednija, nu
kašnje od četinjača potisnuta, samo u toliko bude u glavnoj sastojini participirala,
koliko to bude četinjačam u prilog išlo.
Tako će se uvesti gospodarstvo, sastavljeno iz manjih tigura, prilagodjenih
stojbini i položaju, te jedne vrsti drvlja drugoj.


Nuzgredni užitci i njihova važnost
Piše šumarnik Mijo Radošević.


Kod intesivna šumarstva su nuzgredni užitci doista samo nuzgredni a
s toga i tako nazvani .— nu onamo, gdje baš ovi glavni dohodak pružaju, punim
bi se pravom glavnimi zvati imali, te što primitivnije šumarstvo tim važniji
su bar njekoji nuzgredni užitci, zato budi i ovim ovdje koja namienjena.


Narod, živeći od marve, osobito svinja, ovaca ili koza živi od šuma,
što ove njegovu marvu prehranjuju, pa zato njegov strah, kada se pila i sjekira
u obližnje šume primiču — (netaji ou toga), zato onamo, gdje ga branjevine
zaokružiše, nariče tužan i stara vremena sladko spominje. Ta kako i nebi,
posjedniku šume platio je primjerice tečajem 3 godina za ovcu 30—60 uovčićah,
a tako za kozu; za komad svinje pašariti i žiriti l´b—3*5 for. i za komad
goveđa ili konja 3—6 for. On pako odbiv tako rekuć ništicu za pastirstvo,
dobio je nakon toga razdoblja uz neznatnu pripomoć zimskom krmom, koja se´
prosječno V^ godine računa u hrvatskoj klimi, i to za ovcu 4 for., svinjče 30 do
40 for., goveđče ili konja 6O--1O0 for.