DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 175 — Što se naročito i šumarstva tiće, to su jur od strane samog ministarstva narodne privrede izdane shodno odredbe na sve državne šumare, u pogledu sakupljanja i amo priposlanja na šumsku proizvodnju odnosećih se predmeta, a naročito radi se i o tome, da naše šumarstvo bude na antverpenskoj izložbi kolektivno zastupano. Koliko već sada poznato, biti će u ovoj kolekciji vrlo zanimivih novosti za evropski sviet. Tako će naša šumska uprava medju ostalim tom prilikom izložiti, takodjer i novu vrst omorike naših šuma („Picea Ornorica Panč.") koju je poznati i vrstni naš botaničar Dr. J. Pančić obreo u Srbiji, Bosni i Cruojgori, te nedavno i stranom učenom svietu putem posebne razprave prikazao. Osim toga bit će tuj izloženi i njeki vrlo riedki eksemplari, mačije leske, jasena, javora i dr. vrstih naših šumskih drveća. Izložba zadobiva po nas još i posebnu njeku važnost time, što će po nalogu vlade, državni šumari biti dužni, da od svih izložbenih predmeta, šalju po tri komada, te što ministarstvo narodne privrede namjerava, vazda po jedan eksemplar tih izložaka odvojiti za ustrojiti se imajuću „šumarsku zbirku", po čemu se tom prilikom budemo dobaviU vrlo vriedne šumarske zbirke, koja će u mnogome pripomoći poznavanju šumske proizvodnje naše zemlje, a podjedno i kao demonstrativni objekt od velike koristi biti. Glavna zasluga oko oživotvorenja te namisli, ide vriednom našem šefu šumarskog odsjeka ministarstva za poljsku privredu g. Jevremu Novakoviću, koji se i svojski stara, da mu djelo čim podpunije bude. Zaključujuć ovime, za ovaj puta ta razmatranja o šumarstvu u Srbiji, imam da još jednu iztaknem. Kod nas se od lanjske godine već živo radi, oko priredjenja obće zemaljske izložbe. Inicijativa potekla jest od „glavnog starešinskog odbora svih zanata**, koje je pozvalo na suradničtvo. „Srbsko poljoprivredno družtvo" i „Žensko đružtvo". Ministarstvo narodne privrede odobrilo je već u načelu tu namisao, te se sada već radi na nacrtu i proračunu, a zaključeno je jur, da se izložba u Beogradu priredi, sa odjelom za stoku u Topčideru, a i troškovi jur prilično su osjegurani, i tako ćemo ako Bog da, moći skorim reći koju i o „prvoj srbskoj obćoj zemaljskoj izložbi u Beogradu". Što sve i opet jasno dokazuje, da Srbija, ma i polagano, ali ono „naravno i postepeno" napreduje. Naše šumsko gospodarstvo i nacrt novog šumskog zakona. Piše kr. kat. šum. nadzornik Josip Ettinger. Čuo i čitao sam već često puta kojekakve prigovore protiva postojećim našim šumskim zakonom, a naročito se prigovara, da takovi neodgovaraju našim šumarsko-gospodarskim osebinam, koji je prigovor u mnogome i opravdan. Naše družtvo već kroz godine izradjuje njeki nacrt novog šumskog zakona, a baš zato držim, da bi nas svijuh bila dužnost, da objelodanjujemo sve one prokušane i dokazane postojeće manjkavosti, kao i potrebe, za da se onda u svoje |
ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 176 — doba prigodom izdanja novili zakona na te naže tegobe u koliko su u istinu opravdane, i primjerem obzir uzeti uzmogne. Kušati ću dakle, da u sliedećem spomenem đvie takove manjkavosti, o štetonosnosti kojih sam se mogao tečajem dugotrajne prakse često puta i sam osvjedočiti. Manjkavosti te su, dozvola t. z. preborne sječe u vlasteoskih i obćinsldh šumah, kao i neograničena doba sječe za gradjevno drvo, imence po naših obćinsk| b šumah. Prvu smatram zakriljem svib onib, koji na t. z. zakonitom temelju uzeše svoje šume u pravom smislu rieči uništiti, drugu pako držim vrlo neracionalnom i štetnom manom još nerazvitih našib šumsko-gospodarstvenih odnošaja. Za dokaz tome navesti ću u kratko njekobko, manje više obće poznatih primjera, želeć jedino svratiti pozornost na po mome mnienju vrlo pogubne činjenice dotadanje naše šumske uprave. Rekao sam, da brojim medju najhitnija zla, postojećih u nas šumskogospOdarskih odnošaja, bezuvjetno dozvolu obavljanja t. z. prebornih sječa. Pod uslovom prebiranja stabalja, uništiše naše gospoštije kao i obćine veći dio svojih šuma, na očigled oblastih, i na temelju ustanova samog šumskog zakOiia, koji i taj za naše odnošaje neopravdani način, uživanja šuma nebrani. Tom zlosretnom prebiranju imamo zahvaliti, medju ostalim takodjer i ono rapidno propadanje naših starijih hrastika, koje nas upravo sili sjeći, i tamo gdje bi sastojine uz normalni sklop i uvjete mogle još dugo i dugo vremena stojati bez gubitka. Prebiranje to uzrokom je, da danas pO obćinskih šumah, riedko gdje više od lO starih hrastova na rali šumišta nalazimo, da nam ljeska, gloji; i borovica pomladjuju´hrastike. To proredjivanje obćinskih hrastika, još je štetnije po tome, što obćine u takovih prebiranjem uživanih šuma, gdje ipak po naravi stvari paši mjesta nije, bez zapreke dalje pasu, žire. Obćinam samim mili se taj način sječe ne samo radi te slobode paše, već i zato što ih pri tom nitko nesili na gojenje i pomladjivanje šuma, i tako se za budućnost šuma nitko nebrine, a šume gube bez prestanka najljepša i najbolja stabla, a pasuća marva i opet svaki i slieđnji pomladak poništuje. Dz takove okolnosti pako neima nade da bi se naše obćinske šume podignuti mogle, i zato držim, da bi valjalo u obće prebornu sječu, bar za obćinske šume zakonom zabraniti. Nu i vlasteli valjalo bi zakonom ograničiti dosadanje prividno opravdano tamanjenje šuma prebiranjem, bar time, da bi se u obće za hrastove šume svaka sječa tako dugo zabranila, dok se vlastelin nebi mogao izkazati, da je za sječu opredieljenu površinu jur pomladio, bar 2—3-godišnjim pomladkora, te takov ogradom il; jarci protiva oštećenju marvom zaštitio, i time budućnost šume osjegurao. Da je i ta ustanova u istinu u nas vrlo nužđna, o tome se svatko vrlo lasno; osvedočiti može, diljem naših vlastelinskih šuma. Dahija mana našeg šumarstva jest, što nije doba sječe drveća u obće strogo ograničena, već š^,o se u nas dozvoljava- hrašće malo ne kroz čitavu .godinu sjeći. Time se pako i opet našem narodnom gospodarstvu baš ogromna |
ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 177 — Sleta naiiaša, jer /luuao, da je ori najveće važnosti po trajnost ilrva, Lrradjcvnoi^- a, (!a li je isto sjeeiMio zimi ili pako već m (IOIM^ niezge. Čim je pako gradja kratkotrajnija, tim je vise treba, a obratno i opet (-im je trajnija, tim manje puta ćemo ju trebat iz šume podmirivati. U bivšoj Krajini.^ Injaše do g. 1857, t. j . do nove šumske organizacije, po šumskom naputku strogo opredieljena doba sjež^.e, od mjeseca studena do I 5, ožujka. Gradja za erarske i javne gi´adjevine samo se je u prosincu sjekla, i na to se je strogo pazilo, a izvan toga vremena nije bilo dozvoljeno iz sječina ni drva izvažati. Za da se za ljetno doba gradja u obće ni u slučaju vanredue potrebe nesjeće, kao n. pr. u slučaju požara, imala je svaka satnija stanovitu zalihu gradje, koja bi se u takovom slučaju davala obćinarom u zajam, dok bi ju zimi i opet vi-aćati mogli. Nu zato i jesu tadauje sgrade čvrste i dugotrajne. Da i iste ogiude branjevina trajale s´i ono doba po 20 godina i više, dočim sada takove ograde već iza 5—6 godina popravljati valja, a to sve zato, jer se danas već nepazi strogo, da se hrasće u zimno doba sjeće, već se ono sjeće i proljeti dapače i ljeti, pa zato i netraje van ^ njekoliko godina, kako sam se i sam 0 tom prečesto imao prilike osvjedočiti.´ ´ Kada se je primjerice godine 1867. gradila željeznička pruga Zakanj- Zagreb, bijaše država obvezana poduzetnikom iz državnih šuma, u bivšoj križevačlcoj pukovniji, dati do 20.000 komada željezničkih podvlaka uz šumsku taksu. Poduzetnici sjekli su hrasće u ožujku, travnju i svibnju, dok je hrasće već listalo, a posliedica tomu bijaše, da su tako dobiveni šliperi već za 3 do 4 god. propali, dočim bi inače, da su u pravo doba sječeni i 12—16 godina trajali bili. Koliki dakle gubitak na najljepšoj građji, samo u tom jedinom slučaju? Nu i na goi´ivo drvo, upliva bitno doba sječe, tako n. pr. svaki kovač znade, da je onaj bukov ugljen, kojeg bje drvo oko božica sječeno, izvrstan, dočim onaj dobiven od ljeti sječene bukovine manje vriedan, jer niti daje tako jaku žeravicu a i više se troši u vatri od prvanjeg, koji je i ljepši i svietliji i nemaže ruke. . Za bolje, razjašnjenje prenaveđenog, navesti ću sada rezultate iztraživanja vodjenih u tom obziru god. 1877., te objelodanjene su „AUg. Land- und Forstwirth. Zeit/^: Od četiri omorikovih stabala, jednake starosti, uzrastlih jednouie tlu i položaju, od kojih bje jedno stablo posječeno koncem prosinca, dnigo koncem siečnja, treće koncem veljače, a četvrto koncem ožujka, izradjeue su grede od 6 m, duljine 16 cm. širine i 12 cm. debljine, i to posve pravilno i tako da bi srčikovina vazda u sried grede došla. Kad su se te gredice dovoljno osušile, budu položene na svakom kraju na podlogu (poput mosta), a u sriedi utezi obterećene u svrhu konstatovanja čvrstoće, te se pri tom pronašlo; daje drvo sječeno u siečnju imalo za 12^7´^ i ^^^^^ sječeno u veljači za 207", ^ ^^´^^ sječeno u ožujku i za o8*^/o manju čvrstoću od onoga, koje bje u prosincu posječeno. Dalnji pokusi učinjeni su sa omorikovirni stabli, jednake starosti i debljine, od kojih bje opet jedno posječeno u prosincu^ drugo koncem ožujka, te |
ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 178 — hmdjem na kolje od 10 cm. debljine, kad se je kolje osušilo, bude do 90 cm. duboko u zemlju zabijeno. Ono, koje je u niezgi sječeno, lomilo se već za 3—4 godine, kod slabog kimanja, đočim je ono u prosincu sječeno, ostalo čvrsto još i nakon 16 godina! Nadalje budu dva cutka, dobljena sličnim načinom iz dvijuh omorikovih stabala, zakopana u vlažno tlo, čutak od omorike sječene u veljači, bio već iza 8 godina gnjil, dočim je onaj potičući od omorike sječene u prosincu još iza 16 godina nadjen čvrst i dobar. Dva kotača (od kola), sa bukovimi naplatci, pokazaše uz jednaku porabu, da je drvo onoga kotača, kojeg stablo bje u veljači sječeno već u drugoj godini bilo falično, dočim je kotač načinjen iz bukovine sječene u prosincu, trajao 6 godina. Isto tako iztraživana bi hrastovina u pogledu upliva dobe sječe, na gustoću drva, u koju su svrhu posječena 4 hrasta, jednake starosti i na jednakoj stojbini uzrasla, i to jedan bje posječen opet koncem prosinca, drugi koncem siečnja, treći koncem veljače, četvrti koncem ožujka. Od svakog tih hrastova, načinjen bi iz debla (u istoj visini) kotur od 10 cm. debljine, svaki kotur okovan limenim viencem od 16 cm. visine, u obliku kablice, u svaku kablicu naiito je dva litara čiste vode. Dno od kablice, načinjene drvom u prosincu sječenotn bilo je nepropustno, ono u siečnju posječeno, pokazalo je već iza 48 sati, z dola pojedine kapljice probijene vode, ono u veljači sječeno propustilo je vodu već za 48 sati, a ono sječeno u ožujku probila je voda već nakon 2y2 sata. U svrhu dalnjih pokušaja, budu i opet posječena dva hrastova stabla, uzrastla jedno blizu do drugog, i to jedno bude opet posječeno koncem prosinca, a drugo koncem siečnja, svako za se i na bačvarsku dugu izradjeno, a iz duge te budu načinjeni lagvi svaki po dva akova, jednake debljine i mjere drva. Svako se bure prije svega valjano izparilo i očistilo i zatim novim vinom napunilo, nakon dvie godine pokazao se u buretu, kojega bje drvo sječeno u prosincu, manjak na vinu od l´/s oke, kod drugoga pako manjak od 8 oka i t. d. Svi ti primjeri- pako, kao i mnogi ini pokusi, dokazaše jasno veliki upliv dobe sječe drva na tehnička svojstva istoga, pokazujuć naročito i nevaljalost sječe za dobe mezge i ljeta, pa ipak uža sve to vidimo, da se naročito kod nas po Hrvatskoj nepazi ni najmanje na obđržanje, već i samom naravi označene dobe sječe, već se hrastovi sjeku ne samo još u ožujku i travnju, no često još i u svibnju, dakle i onda kada je drvo u najboljem soku. Za trgovca to dakako može svejedno biti, samo ako je kadar robu uz povoljnu cienu unovčiti, dapače ima ih i takovih, koji kažu, čim drvo kratkotrajnije tim bolje po nas trgovce, jer ga tim više treba, a i konsument žalibože obično nepita za dobu sječe, u koliko obično ni nezna veliki upliv iste na trajnost kao i sva ostala tehnička svojstva drva, čudeć se jedino kratkotrajnosti uporabljenog drva, kad mu se iznenada krov nad glavom sruši, bure, kaca, stupovi ili mostnice u kratko vrieme iztrunu, tužeć se onda u svoj naivnosti, da je tomu krivo Što bje hrastovina prestara i tim manje kakvoće i t. d. |