DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 175 —


Što se naročito i šumarstva tiće, to su jur od strane samog ministarstva
narodne privrede izdane shodno odredbe na sve državne šumare, u pogledu sakupljanja
i amo priposlanja na šumsku proizvodnju odnosećih se predmeta, a
naročito radi se i o tome, da naše šumarstvo bude na antverpenskoj izložbi
kolektivno zastupano. Koliko već sada poznato, biti će u ovoj kolekciji vrlo zanimivih
novosti za evropski sviet. Tako će naša šumska uprava medju ostalim
tom prilikom izložiti, takodjer i novu vrst omorike naših šuma („Picea Ornorica
Panč.") koju je poznati i vrstni naš botaničar Dr. J. Pančić obreo u Srbiji,
Bosni i Cruojgori, te nedavno i stranom učenom svietu putem posebne razprave
prikazao. Osim toga bit će tuj izloženi i njeki vrlo riedki eksemplari,
mačije leske, jasena, javora i dr. vrstih naših šumskih drveća. Izložba zadobiva
po nas još i posebnu njeku važnost time, što će po nalogu vlade, državni šumari
biti dužni, da od svih izložbenih predmeta, šalju po tri komada, te što
ministarstvo narodne privrede namjerava, vazda po jedan eksemplar tih izložaka
odvojiti za ustrojiti se imajuću „šumarsku zbirku", po čemu se tom prilikom
budemo dobaviU vrlo vriedne šumarske zbirke, koja će u mnogome pripomoći
poznavanju šumske proizvodnje naše zemlje, a podjedno i kao demonstrativni
objekt od velike koristi biti.


Glavna zasluga oko oživotvorenja te namisli, ide vriednom našem šefu
šumarskog odsjeka ministarstva za poljsku privredu g. Jevremu Novakoviću,
koji se i svojski stara, da mu djelo čim podpunije bude. Zaključujuć ovime,
za ovaj puta ta razmatranja o šumarstvu u Srbiji, imam da još jednu iztaknem.
Kod nas se od lanjske godine već živo radi, oko priredjenja obće zemaljske
izložbe. Inicijativa potekla jest od „glavnog starešinskog odbora svih zanata**,
koje je pozvalo na suradničtvo. „Srbsko poljoprivredno družtvo" i „Žensko
đružtvo". Ministarstvo narodne privrede odobrilo je već u načelu tu namisao,
te se sada već radi na nacrtu i proračunu, a zaključeno je jur, da se izložba
u Beogradu priredi, sa odjelom za stoku u Topčideru, a i troškovi jur prilično
su osjegurani, i tako ćemo ako Bog da, moći skorim reći koju i o „prvoj
srbskoj obćoj zemaljskoj izložbi u Beogradu". Što sve i opet jasno dokazuje, da
Srbija, ma i polagano, ali ono „naravno i postepeno" napreduje.


Naše šumsko gospodarstvo i nacrt novog šumskog zakona.


Piše kr. kat. šum. nadzornik Josip Ettinger.


Čuo i čitao sam već često puta kojekakve prigovore protiva postojećim
našim šumskim zakonom, a naročito se prigovara, da takovi neodgovaraju našim
šumarsko-gospodarskim osebinam, koji je prigovor u mnogome i opravdan.
Naše družtvo već kroz godine izradjuje njeki nacrt novog šumskog zakona, a
baš zato držim, da bi nas svijuh bila dužnost, da objelodanjujemo sve one prokušane
i dokazane postojeće manjkavosti, kao i potrebe, za da se onda u svoje




ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 176 —


doba prigodom izdanja novili zakona na te naže tegobe u koliko su u istinu
opravdane, i primjerem obzir uzeti uzmogne.


Kušati ću dakle, da u sliedećem spomenem đvie takove manjkavosti, o
štetonosnosti kojih sam se mogao tečajem dugotrajne prakse često puta i sam
osvjedočiti.


Manjkavosti te su, dozvola t. z. preborne sječe u vlasteoskih i obćinsldh
šumah, kao i neograničena doba sječe za gradjevno drvo, imence po naših obćinsk|
b šumah.


Prvu smatram zakriljem svib onib, koji na t. z. zakonitom temelju uzeše
svoje šume u pravom smislu rieči uništiti, drugu pako držim vrlo neracionalnom
i štetnom manom još nerazvitih našib šumsko-gospodarstvenih odnošaja.
Za dokaz tome navesti ću u kratko njekobko, manje više obće poznatih primjera,
želeć jedino svratiti pozornost na po mome mnienju vrlo pogubne činjenice
dotadanje naše šumske uprave.


Rekao sam, da brojim medju najhitnija zla, postojećih u nas šumskogospOdarskih
odnošaja, bezuvjetno dozvolu obavljanja t. z. prebornih sječa. Pod
uslovom prebiranja stabalja, uništiše naše gospoštije kao i obćine veći dio
svojih šuma, na očigled oblastih, i na temelju ustanova samog šumskog zakOiia,
koji i taj za naše odnošaje neopravdani način, uživanja šuma nebrani. Tom
zlosretnom prebiranju imamo zahvaliti, medju ostalim takodjer i ono rapidno
propadanje naših starijih hrastika, koje nas upravo sili sjeći, i tamo gdje bi
sastojine uz normalni sklop i uvjete mogle još dugo i dugo vremena stojati
bez gubitka. Prebiranje to uzrokom je, da danas pO obćinskih šumah, riedko
gdje više od lO starih hrastova na rali šumišta nalazimo, da nam ljeska, gloji;
i borovica pomladjuju´hrastike. To proredjivanje obćinskih hrastika, još je štetnije
po tome, što obćine u takovih prebiranjem uživanih šuma, gdje ipak po
naravi stvari paši mjesta nije, bez zapreke dalje pasu, žire. Obćinam samim
mili se taj način sječe ne samo radi te slobode paše, već i zato što ih pri tom
nitko nesili na gojenje i pomladjivanje šuma, i tako se za budućnost šuma nitko
nebrine, a šume gube bez prestanka najljepša i najbolja stabla, a pasuća marva
i opet svaki i slieđnji pomladak poništuje. Dz takove okolnosti pako neima
nade da bi se naše obćinske šume podignuti mogle, i zato držim, da bi valjalo
u obće prebornu sječu, bar za obćinske šume zakonom zabraniti. Nu i vlasteli
valjalo bi zakonom ograničiti dosadanje prividno opravdano tamanjenje šuma
prebiranjem, bar time, da bi se u obće za hrastove šume svaka sječa tako
dugo zabranila, dok se vlastelin nebi mogao izkazati, da je za sječu opredieljenu
površinu jur pomladio, bar 2—3-godišnjim pomladkora, te takov ogradom il;
jarci protiva oštećenju marvom zaštitio, i time budućnost šume osjegurao. Da
je i ta ustanova u istinu u nas vrlo nužđna, o tome se svatko vrlo lasno; osvedočiti
može, diljem naših vlastelinskih šuma.


Dahija mana našeg šumarstva jest, što nije doba sječe drveća u obće
strogo ograničena, već š^,o se u nas dozvoljava- hrašće malo ne kroz čitavu .godinu
sjeći. Time se pako i opet našem narodnom gospodarstvu baš ogromna




ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 177 —


Sleta naiiaša, jer /luuao, da je ori najveće važnosti po trajnost ilrva, Lrradjcvnoi^-
a, (!a li je isto sjeeiMio zimi ili pako već m (IOIM^ niezge. Čim je pako gradja
kratkotrajnija, tim je vise treba, a obratno i opet (-im je trajnija, tim manje
puta ćemo ju trebat iz šume podmirivati.


U bivšoj Krajini.^ Injaše do g. 1857, t. j . do nove šumske organizacije,
po šumskom naputku strogo opredieljena doba sjež^.e, od mjeseca studena do
I 5, ožujka. Gradja za erarske i javne gi´adjevine samo se je u prosincu sjekla,
i na to se je strogo pazilo, a izvan toga vremena nije bilo dozvoljeno iz sječina
ni drva izvažati. Za da se za ljetno doba gradja u obće ni u slučaju vanredue
potrebe nesjeće, kao n. pr. u slučaju požara, imala je svaka satnija stanovitu
zalihu gradje, koja bi se u takovom slučaju davala obćinarom u zajam, dok bi
ju zimi i opet vi-aćati mogli. Nu zato i jesu tadauje sgrade čvrste i dugotrajne.
Da i iste ogiude branjevina trajale s´i ono doba po 20 godina i više, dočim
sada takove ograde već iza 5—6 godina popravljati valja, a to sve zato, jer se
danas već nepazi strogo, da se hrasće u zimno doba sjeće, već se ono sjeće i
proljeti dapače i ljeti, pa zato i netraje van ^ njekoliko godina, kako sam se i
sam 0 tom prečesto imao prilike osvjedočiti.´


´ Kada se je primjerice godine 1867. gradila željeznička pruga Zakanj-
Zagreb, bijaše država obvezana poduzetnikom iz državnih šuma, u bivšoj križevačlcoj
pukovniji, dati do 20.000 komada željezničkih podvlaka uz šumsku
taksu. Poduzetnici sjekli su hrasće u ožujku, travnju i svibnju, dok je hrasće
već listalo, a posliedica tomu bijaše, da su tako dobiveni šliperi već za 3 do
4 god. propali, dočim bi inače, da su u pravo doba sječeni i 12—16 godina trajali
bili. Koliki dakle gubitak na najljepšoj građji, samo u tom jedinom slučaju?


Nu i na goi´ivo drvo, upliva bitno doba sječe, tako n. pr. svaki kovač
znade, da je onaj bukov ugljen, kojeg bje drvo oko božica sječeno, izvrstan, dočim
onaj dobiven od ljeti sječene bukovine manje vriedan, jer niti daje tako jaku
žeravicu a i više se troši u vatri od prvanjeg, koji je i ljepši i svietliji i nemaže
ruke.


. Za bolje, razjašnjenje prenaveđenog, navesti ću sada rezultate iztraživanja
vodjenih u tom obziru god. 1877., te objelodanjene su „AUg. Land- und Forstwirth.
Zeit/^: Od četiri omorikovih stabala, jednake starosti, uzrastlih jednouie
tlu i položaju, od kojih bje jedno stablo posječeno koncem prosinca, dnigo
koncem siečnja, treće koncem veljače, a četvrto koncem ožujka, izradjeue su
grede od 6 m, duljine 16 cm. širine i 12 cm. debljine, i to posve pravilno i
tako da bi srčikovina vazda u sried grede došla. Kad su se te gredice dovoljno
osušile, budu položene na svakom kraju na podlogu (poput mosta), a u sriedi
utezi obterećene u svrhu konstatovanja čvrstoće, te se pri tom pronašlo; daje
drvo sječeno u siečnju imalo za 12^7´^ i ^^^^^ sječeno u veljači za 207", ^ ^^´^^
sječeno u ožujku i za o8*^/o manju čvrstoću od onoga, koje bje u prosincu posječeno.


Dalnji pokusi učinjeni su sa omorikovirni stabli, jednake starosti i debljine,
od kojih bje opet jedno posječeno u prosincu^ drugo koncem ožujka, te




ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 178 —


hmdjem na kolje od 10 cm. debljine, kad se je kolje osušilo, bude do 90 cm.
duboko u zemlju zabijeno. Ono, koje je u niezgi sječeno, lomilo se već za 3—4
godine, kod slabog kimanja, đočim je ono u prosincu sječeno, ostalo čvrsto još
i nakon 16 godina!


Nadalje budu dva cutka, dobljena sličnim načinom iz dvijuh omorikovih
stabala, zakopana u vlažno tlo, čutak od omorike sječene u veljači, bio već iza
8 godina gnjil, dočim je onaj potičući od omorike sječene u prosincu još iza
16 godina nadjen čvrst i dobar. Dva kotača (od kola), sa bukovimi naplatci,
pokazaše uz jednaku porabu, da je drvo onoga kotača, kojeg stablo bje u veljači
sječeno već u drugoj godini bilo falično, dočim je kotač načinjen iz bukovine
sječene u prosincu, trajao 6 godina.


Isto tako iztraživana bi hrastovina u pogledu upliva dobe sječe, na gustoću
drva, u koju su svrhu posječena 4 hrasta, jednake starosti i na jednakoj
stojbini uzrasla, i to jedan bje posječen opet koncem prosinca, drugi koncem
siečnja, treći koncem veljače, četvrti koncem ožujka. Od svakog tih hrastova,
načinjen bi iz debla (u istoj visini) kotur od 10 cm. debljine, svaki kotur okovan
limenim viencem od 16 cm. visine, u obliku kablice, u svaku kablicu naiito
je dva litara čiste vode. Dno od kablice, načinjene drvom u prosincu sječenotn
bilo je nepropustno, ono u siečnju posječeno, pokazalo je već iza 48 sati,
z dola pojedine kapljice probijene vode, ono u veljači sječeno propustilo je vodu
već za 48 sati, a ono sječeno u ožujku probila je voda već nakon 2y2 sata.
U svrhu dalnjih pokušaja, budu i opet posječena dva hrastova stabla, uzrastla
jedno blizu do drugog, i to jedno bude opet posječeno koncem prosinca, a
drugo koncem siečnja, svako za se i na bačvarsku dugu izradjeno, a iz duge
te budu načinjeni lagvi svaki po dva akova, jednake debljine i mjere drva.
Svako se bure prije svega valjano izparilo i očistilo i zatim novim vinom napunilo,
nakon dvie godine pokazao se u buretu, kojega bje drvo sječeno u prosincu,
manjak na vinu od l´/s oke, kod drugoga pako manjak od 8 oka i t. d.


Svi ti primjeri- pako, kao i mnogi ini pokusi, dokazaše jasno veliki upliv
dobe sječe drva na tehnička svojstva istoga, pokazujuć naročito i nevaljalost
sječe za dobe mezge i ljeta, pa ipak uža sve to vidimo, da se naročito kod nas
po Hrvatskoj nepazi ni najmanje na obđržanje, već i samom naravi označene
dobe sječe, već se hrastovi sjeku ne samo još u ožujku i travnju, no često još
i u svibnju, dakle i onda kada je drvo u najboljem soku.


Za trgovca to dakako može svejedno biti, samo ako je kadar robu uz
povoljnu cienu unovčiti, dapače ima ih i takovih, koji kažu, čim drvo kratkotrajnije
tim bolje po nas trgovce, jer ga tim više treba, a i konsument žalibože
obično nepita za dobu sječe, u koliko obično ni nezna veliki upliv iste na
trajnost kao i sva ostala tehnička svojstva drva, čudeć se jedino kratkotrajnosti
uporabljenog drva, kad mu se iznenada krov nad glavom sruši, bure, kaca,
stupovi ili mostnice u kratko vrieme iztrunu, tužeć se onda u svoj naivnosti,
da je tomu krivo Što bje hrastovina prestara i tim manje kakvoće i t. d.