DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 176 —


doba prigodom izdanja novili zakona na te naže tegobe u koliko su u istinu
opravdane, i primjerem obzir uzeti uzmogne.


Kušati ću dakle, da u sliedećem spomenem đvie takove manjkavosti, o
štetonosnosti kojih sam se mogao tečajem dugotrajne prakse često puta i sam
osvjedočiti.


Manjkavosti te su, dozvola t. z. preborne sječe u vlasteoskih i obćinsldh
šumah, kao i neograničena doba sječe za gradjevno drvo, imence po naših obćinsk|
b šumah.


Prvu smatram zakriljem svib onib, koji na t. z. zakonitom temelju uzeše
svoje šume u pravom smislu rieči uništiti, drugu pako držim vrlo neracionalnom
i štetnom manom još nerazvitih našib šumsko-gospodarstvenih odnošaja.
Za dokaz tome navesti ću u kratko njekobko, manje više obće poznatih primjera,
želeć jedino svratiti pozornost na po mome mnienju vrlo pogubne činjenice
dotadanje naše šumske uprave.


Rekao sam, da brojim medju najhitnija zla, postojećih u nas šumskogospOdarskih
odnošaja, bezuvjetno dozvolu obavljanja t. z. prebornih sječa. Pod
uslovom prebiranja stabalja, uništiše naše gospoštije kao i obćine veći dio
svojih šuma, na očigled oblastih, i na temelju ustanova samog šumskog zakOiia,
koji i taj za naše odnošaje neopravdani način, uživanja šuma nebrani. Tom
zlosretnom prebiranju imamo zahvaliti, medju ostalim takodjer i ono rapidno
propadanje naših starijih hrastika, koje nas upravo sili sjeći, i tamo gdje bi
sastojine uz normalni sklop i uvjete mogle još dugo i dugo vremena stojati
bez gubitka. Prebiranje to uzrokom je, da danas pO obćinskih šumah, riedko
gdje više od lO starih hrastova na rali šumišta nalazimo, da nam ljeska, gloji;
i borovica pomladjuju´hrastike. To proredjivanje obćinskih hrastika, još je štetnije
po tome, što obćine u takovih prebiranjem uživanih šuma, gdje ipak po
naravi stvari paši mjesta nije, bez zapreke dalje pasu, žire. Obćinam samim
mili se taj način sječe ne samo radi te slobode paše, već i zato što ih pri tom
nitko nesili na gojenje i pomladjivanje šuma, i tako se za budućnost šuma nitko
nebrine, a šume gube bez prestanka najljepša i najbolja stabla, a pasuća marva
i opet svaki i slieđnji pomladak poništuje. Dz takove okolnosti pako neima
nade da bi se naše obćinske šume podignuti mogle, i zato držim, da bi valjalo
u obće prebornu sječu, bar za obćinske šume zakonom zabraniti. Nu i vlasteli
valjalo bi zakonom ograničiti dosadanje prividno opravdano tamanjenje šuma
prebiranjem, bar time, da bi se u obće za hrastove šume svaka sječa tako
dugo zabranila, dok se vlastelin nebi mogao izkazati, da je za sječu opredieljenu
površinu jur pomladio, bar 2—3-godišnjim pomladkora, te takov ogradom il;
jarci protiva oštećenju marvom zaštitio, i time budućnost šume osjegurao. Da
je i ta ustanova u istinu u nas vrlo nužđna, o tome se svatko vrlo lasno; osvedočiti
može, diljem naših vlastelinskih šuma.


Dahija mana našeg šumarstva jest, što nije doba sječe drveća u obće
strogo ograničena, već š^,o se u nas dozvoljava- hrašće malo ne kroz čitavu .godinu
sjeći. Time se pako i opet našem narodnom gospodarstvu baš ogromna