DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1885 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 177 —


Sleta naiiaša, jer /luuao, da je ori najveće važnosti po trajnost ilrva, Lrradjcvnoi^-
a, (!a li je isto sjeeiMio zimi ili pako već m (IOIM^ niezge. Čim je pako gradja
kratkotrajnija, tim je vise treba, a obratno i opet (-im je trajnija, tim manje
puta ćemo ju trebat iz šume podmirivati.


U bivšoj Krajini.^ Injaše do g. 1857, t. j . do nove šumske organizacije,
po šumskom naputku strogo opredieljena doba sjež^.e, od mjeseca studena do
I 5, ožujka. Gradja za erarske i javne gi´adjevine samo se je u prosincu sjekla,
i na to se je strogo pazilo, a izvan toga vremena nije bilo dozvoljeno iz sječina
ni drva izvažati. Za da se za ljetno doba gradja u obće ni u slučaju vanredue
potrebe nesjeće, kao n. pr. u slučaju požara, imala je svaka satnija stanovitu
zalihu gradje, koja bi se u takovom slučaju davala obćinarom u zajam, dok bi
ju zimi i opet vi-aćati mogli. Nu zato i jesu tadauje sgrade čvrste i dugotrajne.
Da i iste ogiude branjevina trajale s´i ono doba po 20 godina i više, dočim
sada takove ograde već iza 5—6 godina popravljati valja, a to sve zato, jer se
danas već nepazi strogo, da se hrasće u zimno doba sjeće, već se ono sjeće i
proljeti dapače i ljeti, pa zato i netraje van ^ njekoliko godina, kako sam se i
sam 0 tom prečesto imao prilike osvjedočiti.´


´ Kada se je primjerice godine 1867. gradila željeznička pruga Zakanj-
Zagreb, bijaše država obvezana poduzetnikom iz državnih šuma, u bivšoj križevačlcoj
pukovniji, dati do 20.000 komada željezničkih podvlaka uz šumsku
taksu. Poduzetnici sjekli su hrasće u ožujku, travnju i svibnju, dok je hrasće
već listalo, a posliedica tomu bijaše, da su tako dobiveni šliperi već za 3 do
4 god. propali, dočim bi inače, da su u pravo doba sječeni i 12—16 godina trajali
bili. Koliki dakle gubitak na najljepšoj građji, samo u tom jedinom slučaju?


Nu i na goi´ivo drvo, upliva bitno doba sječe, tako n. pr. svaki kovač
znade, da je onaj bukov ugljen, kojeg bje drvo oko božica sječeno, izvrstan, dočim
onaj dobiven od ljeti sječene bukovine manje vriedan, jer niti daje tako jaku
žeravicu a i više se troši u vatri od prvanjeg, koji je i ljepši i svietliji i nemaže
ruke.


. Za bolje, razjašnjenje prenaveđenog, navesti ću sada rezultate iztraživanja
vodjenih u tom obziru god. 1877., te objelodanjene su „AUg. Land- und Forstwirth.
Zeit/^: Od četiri omorikovih stabala, jednake starosti, uzrastlih jednouie
tlu i položaju, od kojih bje jedno stablo posječeno koncem prosinca, dnigo
koncem siečnja, treće koncem veljače, a četvrto koncem ožujka, izradjeue su
grede od 6 m, duljine 16 cm. širine i 12 cm. debljine, i to posve pravilno i
tako da bi srčikovina vazda u sried grede došla. Kad su se te gredice dovoljno
osušile, budu položene na svakom kraju na podlogu (poput mosta), a u sriedi
utezi obterećene u svrhu konstatovanja čvrstoće, te se pri tom pronašlo; daje
drvo sječeno u siečnju imalo za 12^7´^ i ^^^^^ sječeno u veljači za 207", ^ ^^´^^
sječeno u ožujku i za o8*^/o manju čvrstoću od onoga, koje bje u prosincu posječeno.


Dalnji pokusi učinjeni su sa omorikovirni stabli, jednake starosti i debljine,
od kojih bje opet jedno posječeno u prosincu^ drugo koncem ožujka, te