DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 204 — zemlje za svoj obstanak. Još u vrieme Mletčana u prošlom vieku. bila je na glasu šuma motavunska (Montona), koja je obsizala veliki dio centralne Istre, a i ostala zemlja bila dobrahno hrastići obrašćena imenito iztočna strana tršćanskoga zaljeva. Još i danas se opaža po koji ostatak na tršćanskom Krasu, koji je najviše opustošen. Blizu sela Tomaj širi se šumica od nekoliko quadratnih kilometara, a zovu ju, „Rajem Krasa.´ Na mnogih drugih mjestih ima šikarja smrdelja i smrekovine, koje je na njekojih mjestih upravo neprohodno, to je jedini nakit, koji pokriva onaj kaos kamenja. Znamenito je, što kraška flora, akoprem siromašna individui, ipak obiluje velikim brojem varieteta. Težko je na prostoru od 10 i više čet. met. naći po koju vrst, dočim reprezentanti jedne vrsti zapremaju u Primorju po velike prostore. Uzrok je tomu križanju temperatura, koja vele upliva na floru njemaćku, tršćansku i hrvatsku. Ono malo šuma, što je preostalo od prošlih vremena, bilo je tečajem ovoga vieka, što pastiri popaljeno, što kozami pobršteno. Tako, da se sada Kras na mnogih mjestih pokazuje u svojoj strašnoj golotinji, kojoj će se težko pomoći. Zadnjih godina većkrat se pokušalo o pošumljenju, al sve uzalud, i to zbog pomanjkanja plodne zemlje, koju kiše i vjetrovi odnesu, al većinom sbog nemara i neznanja seljaka, kojim je bilo pošumljenje povjereno. Nu ipak nasadi botanikera Mucija Tomasina i drugih vrstnih osoba, dobrim urodiše plodom. Na jednom od najkršovitijih predjela tršćanskoga Krasa, blizu sela Basovice, vide se šumice liepe mlade borovine u najljepšem rastu, koje proporcionalno nisu ništa gorje od staroga hrastovlja u Lipici, gdje se takodjer nalazi carska pastuharna. Kani li se pošumiti Kras, biti će dosta, da se zabrani bezkoristna paša, pa bilo to i u najgrebenastijem predjelu visočine. Zabraniv pašu ovaca i koza, malo po malo ono bi se golo stienje pokrilo grmovljem, smrekovinom, a s vremenom isti hrast zauzeo bi svoje staro gospodarstvo. Silvikulturom je moguće samo pošumiti Kras, jer se to već gdjegdje polučilo. Mnogo se već nasadilo akacije, jasena (fraxinus), a njekoji praktični poduzetnici pokušali su dobrim plodom grebenastu površinu pretvoriti u plodno zemljište. Ljudi odabrašo takova mjesta, koja su obkoljena naravnim ciklopičkim zidom, izčistiv neprestanim radom silno kamenje, tako da je onaj kameniti prostor zadobio s vremenom izgled polja i oranice. Al takovi su pokušaji riedki, zato nam se i Kras skoro svuda pokazuje pravom kamenitom pustinjom, a ista sela se pričinjaju kao kup kamenja. Popev se na vis Basovice i Obćine, vidiš onaj silni kontrast, koji jest medju liepim pojasom tršćanske obale i samotnom pustoši Krasa! Tamo vidiš plavo i debelo more posuto šumom brodova; vidiš zaljeviće nakićene vilami i šetališti te divnimi sgradami; s druge pako strane vidiš golo stienje, bez potočića i zdenca i bez vegetacije. Kraška vis, koja počimlje kraj Trsta, šireć se od sjevero-zapada k jugo-iztoku jest paralela glavnoj osi zapadnoga diela lUrije. Briegovite kose položene na visočini šire se istim pravcem do hrvatskih gora. Sniežnicu (Schneeberg) se može smatrati južnom granicom tršćanskoga Krasa, jer ovdje postaje rieka većim đielom podzemna a prima vode grebenaste viso |