DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 206 — čine. Zapadno od ovoga brda, koje punim pravom nosi svoje ime, jer je tekom cjple godine sniegom pokriveno, jest depresija, koja se u sriednjem vieku zvala „Porta Hungarorum" blizu koje se širi znamenito ,Grobničko polje" , gdje su stari Hrvati izvojštili nad Tatari slavnu pobjedu. Ovuda prolazi sada željeznica i liepa cesta. Bližje moru teren se sve više uzdiže, a glavna vis je Učka, koja dominira Istrijom, a svojimi ogranci zatvara dolinu, koja naliči krateru. Ovaj dio Krasa, kojega je Lorenz nazvao „liburničkim", obiluje crvenom zemljom, klisurinami i uvalami. Brdine „hrvatskoga Primorja" su jošte gdjegdje pošumljene, al one u Dalmaciji su sasvim gole. Za vremena pjesnika Claudiana zvala se Dalmacija „zemlja šumovita". Kad su Hrvati zauzeli Raguzu, prozvaše ju Dubrovnikom, jer u okolini bijaše mnogo šuma i dubrava. Postavši Mletčani gospodari onoga kraja, sjekoše tuđe potrebni materijal za svoju mornaricu; dapače i svomu prijatelju „velikomu Turčinu" dadoše god. 1608. slobodu, da si može sjeći drva za svoju mornaricu. A danas? Onaj jadan narod neima u domovini drva nit za ladjicu sagraditi. Narod kaže, da šume opustošiše gusari prošlih vremena. Kaže se, da kad bi gusari opazili neprijateljske brodove, da bi upalili velike šume, da ognjem prestraše neprijatelja. Sjegurno pastiri bijahu prvi i najglavniji pustošitelji šuma; već u XVni. vieku obratiše oni liburnijsku obalu Krasa, kako Talijani kažu, u „kraljestvo koza", a pošto u šumah privatnih nemogahu pasti, popeh se oni u gorske predjele, koji su bili vlastničtničtvo obćina i države. Pustošenje Krasa u prošlom vieku, jest Austriji toliko štetovalo, kao daje izgubila plodni teritorij od 1.500Q kim., a na kojem bi živjelo do jedan milijun stanovnika. Vozeć se dalmatinskom obalom vele je žalostan pogled na gole dalmatinske briegove. Nu na nekojih mjestih Dalmacije bolje bi uspjevalo pošumljenje, nego na Krasu, al dosad se o tom slabo radilo. Ako bi se hćelo pošumiti taj kraj po prisvojenom planu, trebalo bi najmanje dvanaest viekova, da se dodje do starih šuma „Gdje dovršava stienje, a zeleni se gora, počimlje Bosna" , kaže Dalmatinac. Bosna jest zemlja bujne vegetacije, al na žalost, već je po malo nestaje. Kose Hercegovine su već puste, kao one Crnegore, Dalmacije. Prava se Bosna šumom kiti. Skoro polovina zemljišta je jošte šumom pokrito; a u onih predjelih, gdjeno seljak po svojoj volji blago pase, već su šume postale pusto grmovlje. Nu na planinah imade još netaknutih šuma. U ovih divotnih šumah, koje obsižu prostor od 160.000 hektara imade razna drva kao: orah, kesten, lipa, klenovina, hrast, bukva, jasen, breza, borovina, jela i ariš. Za nesreću imade špekulanta, koji se služe i zločestimi komunikacijami, samoda opustoše one liepe šume,koje bi usuprot trebalo pomno njegovati. Hrvatsko se gorje u mnogom razlikuje od liburničke visi: gorje hrvatsko (južna visočina) je kao i istarsko kamenito, ah zato je Uepom šumom zaraslo. Jela i visoki bor jest nakit ovih gora, doeim se prama Savi širi divna hrastovina, koja je najljepša u Evropi. Hrvatska hrastovina obskrbljuje trgovišta Trst 14 |