DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 209 —


Isto tako nemožemo da propustimo, u prilog lugarskog osoblja spomenuti


žalostim okolnost, da se dangube i odštete dopitane lugarskom osoblju, kod


tih razprava isto tako nehajno odnosno nikako neutjeruju i neizplaćuju, kao ni


odštete same, negledeć i na neznatnost tih danguba, koja okolnost lugare ta


kodjer na marljivo javljanje podnipošto bodriti nemože. Ona odšteta od 50 do


60 nove. na dan dosudjena, mora sigurno da na svakoga lugara baš ubitačno


djeluje, ta za boga čime bi se lugar morao hraniti na putu i u sjedištu oblasti,


gdje bi morao konakovati, za da mu tih 50 do 60 novč. dostane!


Prispodobimo samo stime naknadu, koja n. pr. oružničtvu u takovih slu


čajevih pripada, pa ćemo viditi, da su oružnici kud i kamo bolje nagradjeni u


tom pogledu, pa ipak niti je služba oružnika pogibeljnija, niti napornija niti


većom odgovornošću skopčana, nego li služba lugara.


Ako se već ova prosjačka nagrada za putovanje, samo po sebi svakomu,
koji lugara pukim robom nesmatra, bezuvjetno neopravdano malom označiti mora,
to se sjegurno mora još većma osuditi i to, što oblasti utjeranjem iste zatežu,
jer odkuda da lugar te troškove smogne, nemora li se uz takov postupak ili
silno zadužiti, ili takvim prijavam, koje mu za višednevno putovanje nikoje naknade
nedonašaju izbjegavati? Jer neizplaćene te naknade, iznašaju uz svu neznatnost
ipak n. pr. u šumariji pisca tih redaka, kod pojedinih lugarskih zamjenika
sa 25 for. mjesečne plaće i do 70 for. duga, koji se uzprkos mnogobrojnih
požurka i od strane istog šumskog ravnateljstva povedenih, ipak još
sveudilj neutjerava.


Nije dakle lugarsko osoblje samo krivo, jer i ono uz upravo
nesnosne takove odnosaje mora da malakše, tražeć bezuspješno
pomoć. I tu mnijemo da bi šumarsko đružtvo koju poduzeti moglo i
moralo.


Zaključujuć ta razmati-anja, te usvajajući podpunoma načelo, iztaknuto
u posliednjem broju ovoga lista, na strani 114. i sliedećih, urazpravi: „K pitanju
šumarske obuke" držimo ipak, da nesmijemo propustiti, da nerečemo još
jednu u pogledu jur naglašene potrebe ustrojstva lugarske škole za naše strane.


Lugarnicu takovu, mislimo si i mi, bud pod upravom jednog šumara, kako
to n. pr. u Agsbachu u dolnjoj Austriji, ili pako u sjedištu kojeg kr. šumskog
ili imovno - obćinskog šumsko-gospodarstvenog ureda, gdje učiteljske sile nebi
osobito skupe bile, (jer bi po dva sata dnevno mogao svaki činovnik i uz malu
nagradu lugarnici žrtvovati\ sairio držimo, da bi šume gornje Krajine, za nauk
lugara bile svakako prikladnije, jer bi u brdovitom Velebitu i Kapeli bilo više
prigode za praktična vježbanja, a svakako i priličnije pitomce okrlepljivati, nego
li po šuma ravnice slavonske, niti bi ovdje na lugare mogao djelovati primjer
stanovitih po šumi gospodski se vozikajućih lugara.