DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 210 — Razmatranja o njemačkoj carini i trgovini s drvi. Napisao nadšumar Gj. Koča. Njegujući svoje eksotično bilje i zakon o socijalistih, izručivanju političkih krivaca, pa i najnoviju kolonijalnu politiku, ide državni kancelar knez Bismark da okulira i davno već presadjenu voćku, koja se doduše u novoj zemlji primila i razvila, ali nije svomu gospodaru dosta plodom radjala. Poznati su najnoviji predloži njegovi u njemačkom saboru, a poznati su već i njekoji zaključci. Lošem gospodarskom stanju u Njemačkoj kani državni kancelar pomoći novom carinom na žito, raž i t. d. pa i na drva. Kao dobar političar misli da je dobar i narodni gospodar, sreću, koja ga na političkom polju nikad nije ostavila, kani pokušati i na onom drugom polju, koje nepita za politiku, nego hljeba traži. Silan se narod iz Njemačke izseljuje; zdravi razum vidi u tom veliku žalost, a knez kancelar vidi u tom dokaz blagostanja, jer „za selitbu treba novaca". Dok je čitav sviet osvjedočen, da je gospodarsko stanje u Njemačkoj vrlo loše, i da Njemačka nemože svoga naroda hljebom prehraniti, tjera knez kancelar takvu gospodarsku politiku, koja mora njemačkom narodu vrat skrhati. Nova carina na žito zasjeci će u živce njemačkom narodu, jer će puno skuplje plaćati svaki zalogaj hljeba. Gdje god zemlja neproizvodi ili bolje nemože proizvesti toliko žita, koliko se potroši, tu se višak mora uvesti iz drugih država, a kad je taj proizvod ma koji drugi samo ne hljeb, neka bi ga carina obteretila. Na žito, koje će Njemačka i od sada morati uvažati, plaćati će se skupa carina, a narod će se jedva moći prehraniti. Pa knez Bismark hoće da izkorieni socijalizam? Osim žita kani se udariti carina i na šumske proizvode: drvo, koru itd. Naša monarkija je i u jednom i u drugom pogledu i bogatija i obilatija, a osobito Ugarska i Hrvatska, koje su i dosta žita i drva izvažale. Stoga razloga što Njemačka i na šumske proizvode kani udariti carinu, neće biti sgorjega ako se i mi šumari malo na to obazremo. Već se danas opaža u trgovačkom svietu sa drvi nazadak, a jesu li to posliedice njemačke trgovačke politike od god. 1879. ili ne, neznamo, nu pošto danas eto kani knez Bismark nove terete nametnuti vanjskoj konkurenciji, to je za sigurno da će nova carina imati još zamašnijih posliedica. On doduše žali, što mora tim nanieti štetu svojim susjedom, Austriji, Rusiji pa i Americi, ali „košulja je bliža od kaputa". Udariti carinu na uvoz kakve robe, recimo jednog fabrikata, znači s jedne strane povisiti cienu uvezenoj robi, a s druge se strane teži i nastoji tim oživljavati i dizati domaći obrt i industriju. To se doduše može donekle i postići, ali su kupci i trosci u takovih prilikah izvrženi samovolji tvorničarah, te je njima osobito u prilog uzakonjeno povišenje carine. Da je u takovoj državi konkurencija na vrlo malu mjeru svedena, netreba dokazivati. Glede toga pitanja nisu još ni sami nacionalni ekonomi na čistu, jer dočim jedni brane i |