DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 210 — Razmatranja o njemačkoj carini i trgovini s drvi. Napisao nadšumar Gj. Koča. Njegujući svoje eksotično bilje i zakon o socijalistih, izručivanju političkih krivaca, pa i najnoviju kolonijalnu politiku, ide državni kancelar knez Bismark da okulira i davno već presadjenu voćku, koja se doduše u novoj zemlji primila i razvila, ali nije svomu gospodaru dosta plodom radjala. Poznati su najnoviji predloži njegovi u njemačkom saboru, a poznati su već i njekoji zaključci. Lošem gospodarskom stanju u Njemačkoj kani državni kancelar pomoći novom carinom na žito, raž i t. d. pa i na drva. Kao dobar političar misli da je dobar i narodni gospodar, sreću, koja ga na političkom polju nikad nije ostavila, kani pokušati i na onom drugom polju, koje nepita za politiku, nego hljeba traži. Silan se narod iz Njemačke izseljuje; zdravi razum vidi u tom veliku žalost, a knez kancelar vidi u tom dokaz blagostanja, jer „za selitbu treba novaca". Dok je čitav sviet osvjedočen, da je gospodarsko stanje u Njemačkoj vrlo loše, i da Njemačka nemože svoga naroda hljebom prehraniti, tjera knez kancelar takvu gospodarsku politiku, koja mora njemačkom narodu vrat skrhati. Nova carina na žito zasjeci će u živce njemačkom narodu, jer će puno skuplje plaćati svaki zalogaj hljeba. Gdje god zemlja neproizvodi ili bolje nemože proizvesti toliko žita, koliko se potroši, tu se višak mora uvesti iz drugih država, a kad je taj proizvod ma koji drugi samo ne hljeb, neka bi ga carina obteretila. Na žito, koje će Njemačka i od sada morati uvažati, plaćati će se skupa carina, a narod će se jedva moći prehraniti. Pa knez Bismark hoće da izkorieni socijalizam? Osim žita kani se udariti carina i na šumske proizvode: drvo, koru itd. Naša monarkija je i u jednom i u drugom pogledu i bogatija i obilatija, a osobito Ugarska i Hrvatska, koje su i dosta žita i drva izvažale. Stoga razloga što Njemačka i na šumske proizvode kani udariti carinu, neće biti sgorjega ako se i mi šumari malo na to obazremo. Već se danas opaža u trgovačkom svietu sa drvi nazadak, a jesu li to posliedice njemačke trgovačke politike od god. 1879. ili ne, neznamo, nu pošto danas eto kani knez Bismark nove terete nametnuti vanjskoj konkurenciji, to je za sigurno da će nova carina imati još zamašnijih posliedica. On doduše žali, što mora tim nanieti štetu svojim susjedom, Austriji, Rusiji pa i Americi, ali „košulja je bliža od kaputa". Udariti carinu na uvoz kakve robe, recimo jednog fabrikata, znači s jedne strane povisiti cienu uvezenoj robi, a s druge se strane teži i nastoji tim oživljavati i dizati domaći obrt i industriju. To se doduše može donekle i postići, ali su kupci i trosci u takovih prilikah izvrženi samovolji tvorničarah, te je njima osobito u prilog uzakonjeno povišenje carine. Da je u takovoj državi konkurencija na vrlo malu mjeru svedena, netreba dokazivati. Glede toga pitanja nisu još ni sami nacionalni ekonomi na čistu, jer dočim jedni brane i |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 211 — zagovaraju carinu, drugi su proti njoj, te za podizanje blagostanja naroda jedino slobodnu konkurenciju kao temelj uzimaju. To su ta dva stanovišta, oko kojih se vrti narodno gospodarstveno pitanje, pa možda ima i jedna i druga škola pravo. U nauci, koja se osniva na čisto empiričkom temelju, kao što je to nacionalna ili politička ekonomija, nije to drugčije ni moguće, no kanda je Smitbova škola u novije doba pobjedu održala. Mi ćemo se ovdje obazrieti na Njemačku, pošto ona silnu množinu drva importira (koliko iz same naše monarkije, pokazati ćemo kašnje brojevi) a drugo, što kani, kako već gore rekosmo, svoje šumske proizvode pred stranimi novom carinom zaštititi. Posliedice, koje nastaju kad samo jedna država carinu udari, osjećaju sve druge države, koje su bile kao izvozne države te robe. Carina igra dakle veliku ulogu u nar´dnom gospodarstvu; nacionalni ekonomi evo ovako ju označuju: carina je namet, koji vlade udare na tudju robu pri uvozu u svoj teritorijum (uvozna carina). Taj namet ima sam razašiljač robe platiti negledajuć na to, komu je šalje. Carina dakle poskupljuje tudju robu, pošto ju prodavaoci za toliko skuplje prodaju, koliko carina iznosi. Ona je pak s druge strane i državi veliki izvor dohodka. Osim uvozne carine ima još i tako zvana izvozna i provozna. Uvozna carina može biti financija Ina, više kao porez na robu (u Francuzkoj ju zovu i statistična), probibitivna, kad je namet tako velik, da je upravo nemoguće uvažati tudje robe ili je konačno zaštitna. Posljednjoj je svrha, da tudjoj robi cienu povisi a domaće proizvode podigne. Pjraniteljem carine stoji nasuprot škola slobodne trgovine. Pristaše slobodne trgovine uče i dokazuju, da je najpravednije, kad si svatko potrebite surovine i fabrikate kupuje ondje, gdje ih može najjeftinije dobiti, a isto tako neka ih prodaje ondje, gdje može za njih najveću svotu ubrati. Kojoj nauci postavljaju za temelj, pravednost i slobodu, te se ujedno smatraju slobodoumnom strankom, đočim za pristaše carine vele, da su nazadnjaci, reakcioneri. Mi se nećemo ovdje upuštati u razglabanje koliko ima pravo ta teorija u praktičnom životu, navesti ćemo samo da imade vrlo mnogo protivnika. Za ilustraciju kako i koliko se toj teoriji prigovara, neka služi sliedeće. U Englezkoj se smatralo velikim napredkom što nije bilo carine na uvoz žita. Ministar Beaconstield rekao je jednom sgodom u englezkom parlamentu: „sađanjem našem oskudnom poljoprivrednom stanju neima primjera, a uzrok mu je velikom česti što nije uvoz žita carinom obterećen; naše žetve sve su lošije i lošije, jer im većom cienom nedižemo vriednosti. Vanjska konkurencija vrlo je štetna za zemljodielstvo".* Naravno da drugčije zvone rieči o gospodarstvu kad ih izuste narodni gospodari a drugčije kad se čuju sa ministarskih stolica, koji obično imadu pred očima samo financijalnu politiku države a osobito kad cnglezki ministar govori kudeći na Irsku. Pa je zato još uviek drugo pitanje, da li je opravdano * Monatsschrift fur Forstvesen. XXIX. 5. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 212 — sa gledišta narodnog gospodarstva, kad vlade kane udariti carinu na izvjestne produkte. Kad državi u svom vlastitom teritoriju manjkaju svi potrebiti uslovi za proizvodnju kakovog artikla ili kad domaći proizvodi nebi mogli izdržati konkurencije sa onimi vanjskim! svieta, gdje su možebiti sami spoljni, prirodni odnošaji veoma povoljni za proiz\odnju, tad nebi bilo opravdano na proizvode carine udarati. Prema tomu može država po potrebi neke vanjske proizvode carinom obteretiti, a druge opet slobodno uvažati. Ovo osobito vriedi za proizvode zemlje, dakle žito, raž, drva i vino. U takovom slučaju valja zakonodavnom tielu izpitati potrebe naroda a osobito produkciju zemlje. Udariti carinu na uvoz tih proizvoda znači ili zadovoljiti se s onim, što carinom zaštićena zemlja proizvede, ili ako to ne dotječe, skupo uvozni proizvod plaćati. Jer ako neka država treba za svoju potrebu godišnje n. pr. 30 milijuna hektolitara žita, a proizvodi samo 20 milijuna, to je takova država prisiljena uvozom svoju potrebu podmiriti. Pošto možebiti uz najbolje i teoretično i praktično izobražene gospodare nije moguće podići snagu i proizvodnju zemlje za 10 milijuna hektolitara, to je očevidno da i najveći zaštitnici i branitelji moraju u tom slučaju proti carini glasovati. Dakle teoretički u pravilo složena izreka nemože imati absolutne vriednosti. Kako je sa žitom tako je i sa drvi. Jer udariti carinu na drva već je po sebi znak, da država može svoju potrebu kod kuće podmiriti t. j . ona dobiva sva potrebita drva iz svojih šuma. God. 1879. uzela je Njemačka carinsko pitanje u pretres, pa je značajno kakovo je javno mnienje o tom bilo gore u Austriji. Bila su dva tabora: jedni su dokazivali, da je carina umjestna i povoljna samo za industriju, a za proizvode agrikulture da je štetna, pošto su ti proizvodi nuždni za svakdanju potrebu, za sam život. Drugo mnienje, koje su zastupali i austrijski šumari, bilo je, da se imade carina udariti i na proizvode zemlje. Netreba ni dokazivati, da su prvo mnienje branili sami industrijalci, koji su htjeli skupo svoju robu prodavati, a uz to jeftini hljebac jesti. Drugo mnienje doneo je već spomenuti Hst „Monatsschrift". U tom listu ujedno je preporučivano, da se vlada svojski zauzme da osujeti nakanjenu carinu Njemačke, pa je na temelju statističkih podataka dokazivano, kakove štetne posliedice od tuda austrijskoj šumskoj trgovini priete. Toliko smo držah za nuždno da 0 carini u obće progovorimo, a sad ćemo se obazrieti na drugi važan momenat. Danas šuma sve više i više nestaje, a naročito se u Rusiji, izvoznoj državi prvoga reda, šumsko gospodarstvo vrlo neracionalno tjera. Njemački pristaše i branitelji zaštitne carine u tom nalaze već potrebu carine. No pitanje je, da li Niemci imadu takovih šuma, koje bi mogle odgovarati svim uslovom i potrebam narodnog života. Naša domovina, a naročito bivše krajiške pukovnije obiluju šumami i to vrlo skupocjenim!, pošto je nadalje i ciela austro - ugarska država bogata na drvetu, te kao izvozna država zauzima u šumsko-trgovačkorn svietu znamenito |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 213 — mjesto, biti će tim nuždnije, dca se na gore spomenuti moment obazriemo, pošto je to važan falctor za trgovinu s drvi a tim i za samo šumsko gospodarstvo i šumsku produkciju. Silne prastare šume, kojimi naša domovina obiluje i koje su većinom v/astničtvo erara i imovnih obćina, već su davno prešle granicu najvećeg prirasta, ie je sa gospodarstvenog gledišta već skrajnje doba, da se izsjeku i prodadu. Naravno, da tu valja imati na umu jednu vrlo važnu okolnost: vlastnici šuma imati će samo toliko na trg iznositi, da nepredje roba granice prodaje i traženja, jer poznato je nacionalno-ekonomno pravilo: čim se više roba traži, tim joj više cieua raste. Kad ponude nadvise potrebu i traženje, tada im ciena naglo padne. Tu činjenicu valja imati na umu. Pošto je naša domaća industrija sa drvetom vrlo slaba (a tomu su krivi mnogi gospodarstveni razlozi) to smo upućeni šumske proizvode prodavati trgovcu , koji ih u daleko tudje zemlje izvažajn. Naravno, da taj izvoz neće dugo trajati: s jedne strane valjati će na temelju novih gospodarskih osnova staro drveće u puno kraćem vremenu izsjeći, da se negubi ništa na samom materijalu, a s druge strane valjati će imati pred očima potrebu naroda i namirenje pravoužitnika (kod imovnih obćina). Obhodnje, koje su predhodno uzete od 100 i 120 godina, već izključuju nagomilanje drvnog materijala, a neće biti ni onih dimenzija, kakove danas vidimo; samo će anah pripoviedati o velikih i gorostasnih hrastovih. Naše slavonske šume većinom su hrastove šume, te su šume pak do danas imale najveću tehničku vriednost, a ni za buduće neimamo druge vrsti drveta, koja bi hrast sa svietske trgovine potisnula, gdje se radi o onih tehničkih potreba, kojim samo hrast zadovoljiti može. Malo gore spomenutu okolnost uvidili su kanda Niemci bolje nego mi sami; uvidili su oni, da nije daleko vrieme, kad će izvoz tehničkog drva prestati, pa da ih to vrieme nezatekne nepripravne i da im industrija ne zapne, obratili su pažnju i to veliku pažnju na svoje domaće šume. Ja neću kazati, da je to pravi razlog njihovoj brizi i pažnji, koju su obratili domaćim šumam i šumskim proizvodom, ali je dosta ako kažemo, da govore o strašnih devastacijah u Rusiji i austrougarskoj monarkiji, jedino možebiti Češku izuzimaju. U Češkoj je, kako je poznato, vehki posjed vrlo zastupan, a tu se u zbilji šumarstvo najracionalnije i uzorno kultivira, za ostale pak provincije vele, da su postale žrtvom vehke šumske špekulacije. I sjeverna Amerika nezaostaje u devastaciji, šta više, mogli bi kazati, da je ovdje šumsko gospodarstvo najprimitivnije i da su šume plienom samovolje i novca. Neima valjda na svietu veće trgovine sa drvi nego što je u Americi, a Chicago je najveće svietsko stovarište drva. Istina, drvo se iz Amerike najviše uvozi u veliku Britaniju, koja svoju potrebu mora podmirivati uvozom, jer je vrlo siromašna što se tiče šume i drva, ali to su sve faktori, koji na svietsku pa i na trgovinu pojedinih država uplivaju. Velika Britanija kani pokajati svoje griehe, kao što i mnoge druge države, koje su nemarom i hrdjavim gospodarstvom svoje šume poharah, te troše sad silne kapitale na pošumljenje goheti i drugih neproduktivnih zemljišta. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 214 — Što se gorivog drveta tiće, neimamo razloga za sad brinuti se, veća se briga posvećuje gradjevnom drvetu, a naročito hrastovini, dakle baš ovoj vrsti drveća, koje kod nas veoma prikladnu stojbinu imade. I dok se Niemci prepiru i čitave razprave pišu, kako da što više hrastovih sastojina podignu, to je pitanje u nas već od naravi riešeno; najbolje hrastove šume može no mi na prirodni način uzgojiti. Kad se izkrči šumski koro/, grmlje i glogovina, oplodna sječa je najjeftiniji način za uzgoj hrastovih šuma, primjera imamo dosta u šumah brodske imovne obćine. Racionalno šumsko gospodarstvo postiže svoj vršak u čim većoj proizvodnji gradjevnog drveta. Kako smo već gori spomenuli, zauzima pri tom prvo mjesto hrast. I zbilja, skoro nikada nije to čisto „hrastovo" pitanje zanimalo i same šumare i šumske trgovce a i države. Niemci, koji su njekada u obilju imali hrastovih sastojina, danas ih i trudom i troškom glede da uzgoje barem u mješovitih sastojina. Za smjesu se je pokazala bukva vrlo sgodna, a to je baš uz crnogoricu i glavna vrst drveća u Njemačkoj. Sa omorikom nisu im pokusi pošli za rukom; omorika kanda netrpi toga svoga opasnoga rivala. Uvažimo li sve gore spomenute okolnosti i predočimo li si potrebu pa uz ovu i izvoz gradjevnog drveta u pojedine države, preći ćemo na drugi vrlo važan faktor, koji u veliko zasjeca u šumarstvo i šumsku produkciju. Njemačka zauzima što se tiče šumske industrije važno mjesto, ali ona za svoja industrijalna poduzeća nije domaću šumsku robu upotrebljivala, nego je većinom iz susjednih zemalja uvažala. Roba dovezena iz susjednih pokrajina stajala ih je tako jeftino, da se nisu na domaće šume ni obzirali, naravno, da je tim velika šteta njemačkim šu mo vi astni kom nanašana. Jeftinoj pak uvezenoj robi navadjaU su za razlo,´ već gore spomenute, kako oni nazivaju, devastacije šuma, koje su svakako i-itisauli sa vidika njihove racionalne proizvode. Njemačka treba dosta tresla, a u tom joj pogleda veliki takmac i Austrija i Francuzka. Iz Austro-Ugarske uvezeno je u Njemačka:* 1880. 1881. 1882. 1883. 342.728 343.648 831.245 324.326 m. centi a iz Francuzke redom za iste godine 154.747, 17J.763, 157.239 i 158.630 met. centi kore za treslo. Tvrdoga gradjevnoga drveta i liesa uvezeno je u surovom stanju: 1880. 1881. 1882. 1883. Iz Rusije ... . Iz Austro-Ugarske . Ostale zemlje (Evrop.) 896.000 198.950 136.287 667.496 171.260 65.920 658.629 165.427 60.328 393.836 m. centi 173.216 „ 64.369 „ ,, Ukupno . U vriednosti maraka 1,231.237 6,772.000 894.676 5,368.000 884.438 5,307.000 631.421 m. nepoznato. centi * Zeitschrift đer deutschen Forstbeamten 1884. br. 16. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 215 — Mehkog pak gradjevnog drveta i liesa (u surovom stanju) uvezeno je u Njemačku ukupno: 1880. 1881. 1882. 1883. 10,847.647 12,541.380 10,184.981 11,634.449 m. centi, u vriednosti maraka 35,797.000 43,895.000 30,555.000 nepoznato. Izradjenog pak tvrdog gradjevnog drveta i liesa već piljenog uvezeno je iz same Austro-Ugarske: 1880. 1881. 1882. 1883. 615.488 626.390 823.212 755.878 metr. centi, a cieli uvoz godine 1883. iznosio je 1,206.134 metr. cente. Dodamo li tome još uvoz mekanog izradjenog gradjevnog drveta sa poprečnih pet milijuna met. centi i poprečnoj vriednosti od 22 milijuna, za te četiri godine, to ćemo lahko uviditi koliku grdnu množinu raznovrstnog drveta treba Njemačka i koliki prama tomu milijuni u strani vanjski sviet iz Njemačke odlaze. Tim smo, mislim, dosta jasnimi crtami označili carinu u obće kao što i šumarski horizont. Dokazali smo brojevi koliku silesiju drva Njemačka mora da uvaža a tim po riečma kneza Bismarka njemački vlastnici šuma grdno štetuju. No ovdje nam valja znati da u Njemačkoj ima vrlo mnogo državnih šuma, tako n. pr. ima u Pruskoj 29"´/o, u Bavarskoj 36"/o, u Saskoj 34% od cjelokupne šumske površine, koje godimice znatne svote donašaju. Pruske državne šume su n. pr. god. 1879. dale 20,631.891 maraka, god. 1880. 24,643.371 m. a god. 1881. 25,528.684 m., bavarske pak istih godina 14,671.700 m., 14,227.600 m. i 13,665.900 m. * Podignuti domaće šumarstvo prvi je razlog carini. Drugi razlog (neznamo do duše da li ga je knez Bismark naveo, ali ga je naveo ministar Dr. Lucius u pruskom saboru godine 1882.)**, koji osobito navadjaju njemački i to najviše pruski državni šumari, koji Bismarku kod carine najviše kumuju, jesu gore označene devastacije šuma u drugih državah. Treći je razlog pitanje šumskih radnika. Naši šumski radnici skrštenih ruku glede kako se drva iz Galicije u našu zemlju uvažaju, rekao je knez Bismark, a to su stare gusle, koje se uviek nategnu; u njih je sviro i ministar dr. Lucius god. 1882. Mi se nećemo upuštati ovdje u historiju njemačke carine , ali ćemo ipak u glavnom navesti neke zakone tičuće se same carine. Njemačka trgovina preživila je razne sisteme. U starom pruskom carinskom zakonu od god. 1818. nalazimo uz carinu naznačeno i carinsko područje za prusku državu. Od god. 18l9. pristupilo je toj carinskoj sistemi na temelju državnih ugovora više njemačkih država. Već od godine 1840. pokazala se struja, koja je htjela carinu ukloniti i slobodnu trgovinu uvesti. Ta struja i održa pobjedu god. 1865., jer 1. julija te godine nasta nova perioda slobodne trgo * Die đeutschen Nutzholzzblle von Dr. Bernhard Danckelman, Berlin, Juliua Springer 1883. ** Zeitschrift đer đeutschen Forstbeamten 1. 1883. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 216 — vine, koja potraja sve do godine 1879. Carinskim zakonom od 15. julija 1879. uvedena je opet carina, te je na mjesto slobodne trgovine država domaćem radu zaštitu pružila. (Danckelman). Koncem god. 1882. i početkom 1883. pojavilo se opet carinsko pitanje na dnevnom redu i to najprije u pruskom saboru sa vladinom osnovom za povišenje carinskog cienika, a danas evo o istoj stvari razprave vodi njemački sabor. Javno je mnienje u Njemačkoj uviek pođieljeno bilo. I nacionalni ekonomi pa i mnogi šumari bili su uviek protivnici povišenju carine, a naročito trgovci sa drvi uvidjali su u tom veliki udarac. U obranu povišenja carine napisao je god. 1883. poznati strukovnjak i literat Dr. Danckelman, ravnatelj šumarske akademije u Eberswaldu svoje djelo: „Die deutschen Nutzholzzolle". Neka nam bude dozvoljeno neka statistička data izvaditi. Govoreći u prvom poglavju o razvitku carine u Njemačkoj, dokazuje Dr. Danckelman na temelju statističnih data trgovinu s drvi do godine i poslie godine 1879. Dočim je do godine 1864. njemačka trgovačka bilanca bila aktivna t. j . više se izvezlo nego uvezlo, nastupili su od godine 1865. sasvim drugi odnošaji, t. j . uvoz je preoteo mah. Da napomenemo samo neke godine: ´ Uvezeno je ukupno robe god. 1872. za 973 milijuna maraka I) 1) » n 11 10(0. „ 1.7DO „ „ I) 11 II II 1) 1877. „ 1.048 „ „ II u II 11 11 1879. „ 1 072 „ „ Uspjeh i financijalui i gospodarski poslie uvedenja carine god. 1879. bio je nadkrilio svako očekivanje. Sama carina iznosila je god. 1880. 166,801.606 maraka, a god. 1881. 192,420.003 maraka. Okolnosti nastale su veoma povoljne tako, da Praska ne samo da neima ništa doprinašati u ime izdataka državnih, nego još skoro 8´/a milijuna od države za svoje potrebe prima. Godine 1880. više se izvezlo za . . 86,225.000 mar. 1881. „ „ „ „ . . 49,945.000 „ nego što se uvezlo. Sravniv te stavke sa onimi do god. 1879. uvidja se znatan napredak i razvitak njemačke trgovine i produkcije. Za zaštitu domaće produkcije bili su uzpored sa reformom carinskog cienika dokinute i tako zvane refakcije i željeznički diferencijalni cienici. Ovi su cienici bili u prilog vanjskoj robi, jer se roba na temelju tih cienika jeftinije dala odpremiti iz inozemstva u Njemačku i kroz Njemačku u Holandiju, Belgiju i Francuzku nego li sa obližnjih njemačkih postaja. Uvedena god. 1879. carina nije bila udarena niti na drveni ugalj niti na gorivna drva, nego samo na gradju i lies i to: 1. Gradjevno drvo i lies, u surovom stanju ili samo sjekirom otesan sa carinom od 0-10 mar. za met. c. ili 0´60 m. za 1 k. m. (600 kilograma); |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 217:— 2. Gradja i lies piljen, duge i ostala piljena i ciepana roba, zatim vrbove vitke i pruće za obruče sa carinom od 0 25 mar. za met. c. ili 1-50 mar. za kub. metar (600 klgr.). U prvom slučaju iznosila je carina 3, a u drugom b-i^jo vriednosti po kub. metru i t. d. Gore izkazane stavke o carini odnose se na sve proizvode, koji su carini podvrženi, dakle ukupno: za žito, raž, drva i t. d. Što se tiče samih drva, to se nisu postigli oni ciljevi, za kojimi se težilo. Mi čemo viditi da je i poslie uvedenja carine uvoz znatno nadkrilio izvoz. Evo statističkih podataka od nekoliko posliednjih godina osobito i za godinu 1879. dakle prije nego je carina uvedena.* Evropejska gradja i lies u surovom stanju. God. Uvezeno Izvezeno Više uvezeno 1879 2,545.884 k. m. 1,062.690 k. m. 1,483.194 k. m. 1880 2,013.147 „ „ 770.078 „ „ 1,243.069 „ „ 1881 2,239.343 „ „ 434.351 „ „ 1,804.992 „ „ 1882 1,872.284 „ „ 458.460 „ „ 1,413.824 „ , Evropejskagradjauotesanomstanju. God. Uvezeno Izvezeno Više uvezeno 1879 2,564.862 k. m, 1,174.456 k. m. 1,390.406 k. m. 1880 1,325.255 „ „ 912.721 „ „ 412.534 „ „ 1881 1,375.954 „ „ 816.589 „ „ 559.365 „ „ 1882 1,528.273 „ „ 896.171 „ „ 622.102 „ „ Uvoz stranog gradjevnog drveta još je uviek vrlo znatan. Te su posliedice predvidjali već godine 1879. protivnici zaštitne carine, te su za te rezultate skoro već onda znali, koje mi eto sada tek znamo. Neki su kao odlučni protivnici carine branili staro stanovište, koje je do godine 1879.** bilo, pa su dokazivali u obće štetne posliedice za narodno gospodarstvo, a uztvrdili su ko-´ načno da se ipak neće postići željena svrha, za kojom se carinom teži, jer su carinski nameti vrlo maleni. Medju timi protivnici bio je i poznati profesor Dr. J. Lehr. *** Još će nam jasnija slika toga stanja biti, predočimo li si u novčanoj vriednosti predstavljenu izvezenu i uvezenu robu. Liesa je uvezeno ukupno iz Evrope i izvan Evrope za: God. Uvezeno Izvezeno Više uvezeno 1880. . . 76,600.000 mar. 42,268.000 mar. 34,332.000 mar. 1881. . . 86,478.000 „ 34,089.000 „ 52,389.000 „ * Dr. Danckelman u s. d. ** Do god. 1869. nije bilo carinskog nameta na gradjevno drvo, izuzam ono građj. drvo i lies, koje se je vođom uvažalo, koje je bilo pođvrženo carini. *** Die neuen deutschen Holzzolle. Jena, Gustav Fisclier 1880. Liepu recenziju o tom djelu doneo je njem, list: „Allg. Forst- und Jagd-Zeitung" April 1880. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 218 — Uz svu carinu izdani su ipak milijuni maraka za lies u vanjski sviet, te bi za ilustraciju mogli navesti još više interesantnih data. Još ćemo navesti da se gore izkazane stavke rajviše odnose na Busiju, Austro - Ugarsku i Švedsku, proti kojim je upravo carina i naperena. Od cjelokupnog uvoza (da napomenemo najvažnije proizvode) iz Rusije odpada 76"/o na mehko gradj. drvo i lies, ll´Vo na tvrdi neizradjeni lies, a li"/,, na izradjenu (rezanu) robu od mekanog drveta. Iz Austro-Ugarske uvezena roba iznosi (god. 1881.) 4770 na mekanom surovom liesu, 34´´/o na mekanom a 16´7o na tvrdom otesanom liesu. Iz Švedske se uvozi najviše piljene robe od mekanog drveta, a tako i iz Norvežke (94"/g). Tvrdog liesa i izradjene robe i gradje najviše se uvozi iz Austro - Ugarske i Rusije. Naša monarkija ima ukupno šume 18,801.809 ha. od kojih odpada na: austrijsku polovicu 9,180.468 ha.* a na Ugarsku i države s njom u zajednici . . 9,130.740 „ Ukupno . ´. ´. 18,801.809 ha. Šumska površina iznosi za austr. polovicu SO^/n a za Ugarsku i države s njom u zajednici 28´3"/o5 na glavu odpada u prvoj polovici 0´42 ha., a u drugoj 0-59 ha.; državne šume iznose u prvoj poli 107oi a u drugoj poli l9´6´´/o bez zajedničkih šuma. Izvozne zemlje za Njemačku jesu: Galicija sa 1,960.127 ha. šume i 11 "/o državnih šumČeška „ 1,489.069 „ „ i 0-57o , „ Ugarska i države u zajed. . „ 9,130.740 „ „ i 19-6´´/o „ „ Ukupno . 12,579.936 haT U GaUciji je osobito seljački mali šumski posjed protezan, pa je ondje uzprkos nizkoj cieni liesa takova trgovina s drvi, da se šume baš tamane. U Ceskoj je pretežit veliki šumski posjed pa se tu i šumarstvo tjera racionalno. Za Ugarske i s njom države u zajednici kaže Dr. Danckelman, da je zemlja velike šumske špekulacije. Mi ćemo samo njekoliko stavka navesti, da se vidi iz brojeva, koliku vriednost predstavlja izvezeno drvo iz Austrije. Godine 1876. izvezeno je robe u vriednosti od 72-8 milijuna maraka, godine 1877. od 81-6, godine 1878. od 78 i godine 1879. u vriednosti od 86 milijuna maraka. Glavni izvozni predmet su okrugli trupci iznašajući oko 59 "/o cielokupnog izvoza. Najviše se pak uvaža Sanom, Vislom, Moldavom i Labom u Njemačku i dielom odtud u luke iztočnog mora, gdje se najviše iz tih uvezenih trupaca piljena roba pravi, pa dalje odvaža u Englezku, Francuzku, Belgiju i Nizozemsku. Piljene robe izvozi se oko 35"/o i to najviše željeznicom, jedan dio u NjemačiiU a drugi preko Trsta u Italiju, Grčku i zemlje na sredozemnom moru. Duga se najviše izvozi preko Trsta i Rieke najviše u Francuzku, a ide že * Danckelman u 8. d. I aliedeće podatke uzeli smo iz istog djela. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 2(19 — Ijeznicom i u Belgiju i Njemcaćku. Sada se, naravno, najviše duga proizvadja u Hrvatskoj Slavoniji i Ugarskoj. Austro-Ugarska je vrlo nesgodno situirana za svietsku trgovinu, ova samo malim svojim dielom tiče se mora, a more je najjeftiniji transport. S druge strane treba uzeti u obzir i rieke, koje monarkijora teku, a tu je osim već spomenutih na važnom mjestu još i Sava i Dunav, koji ju spaja sa crnim morem. Na te strane može se austrijska trgovina s drvi razviti i širiti ali nemože prama sjeveru naročito prama Njemačkoj održati konkurencije sa Rusijom, Švedskom i Norvežkom. Austrija je upućena svoja drva najviše željeznicom da eksportira. (Ciela monarkija imala je god. 1880. 18.491 k. m. željeznice). Te okolnosti svakako moramo uvažiti, jer udari li Njemačka još veću carinu, tad će nam se valjati pobrinuti i otvoriti nova vrata našoj trgovini s drvi. Mi ćemo se morati obratiti na jug zemljam na sredozemnom moru, zatim Francuzkoj i Španiji. Imajući pred očima ograničeni prostor našeg „Šum. lista" nemožemo se dalje upuštati u razpravu ovog predmeta. Naročito pak pregled svietske trgovine ciele Evrope pa i same sjeverne Amerike moramo preći. Isto tako ćemo za sad preći i šumsko gospodarstvo u Njemačkoj poslie god. 1879. kao što i pitanje carinsko prama čistom prihodu šuma. Od nas će se tražiti da izpitamo je li od velikog domašaja Njemačka carina za naše šume u Hrvatskoj i Slavoniji. No na žalost moramo već u napred izjaviti da nećemo moći na to pitanje odgovoriti tako da svakoga zadovoljimo. Nešto podataka, što smo ih mogli naći, neće sasvim razsvietliti slike, i to tim manje, što nam od posljednje dvie godine podatci manjkaju. Današnja trgovina s drvi zapela je, sa sviju strana dolaze glasovi da je odviše robe a prodje da neima nikakve. Sve se tuži, a boljem se nenada pošto još nije ovogodišnja izradjena roba ni dovezena na svietska tržišta. 0 carini nitko negovori, a sva krivnja pripisuje se samo nagomilanju i silnoj proizvodnji robe, koja nadmašuje traženje. Nitko dakle nepripisuje te hrdjave posliedice carini, jer s jedne strane njemačka šumska produkcija nije mogla za to kratko vrieme naglo poskočiti, a mi smo vidili, da je i poslie 1879. godine silna roba naročito iz Austrije u Njemačku izvažana. Carina je mogla donieti Njemačkoj znatnu korist, ali nije se za sad još njezin upliv pokazao u svietskoj trgovini, s jedne strane jer je vrieme prekratko da se uzmogne to točno prosuditi, a s druge strane je namet carinski i prilično ni/.ak bio, pa bi možebiti i pokraj njega strana roba njemačku produkciju iztisnula sa vidika. Naravno, da se to uzmogne valjano prosuditi, treba kroz desetke godina podatke sakupljati, a tad se tek dade do sigurnih rezultata doći. Da je u toj našoj kombinaciji nešto istine, svjedoče i najnoviji dogodjaji u njemačkom parlamentu. Knezu Bismarku nije ta carinska voćka dosta plodom radjala, on će ju još naštucati samo da mu izdašnija bude. Sve dosadanje koristi od carine premalene su, te eto vidimo da se pooštrava i carina povisuje. Blagostanje naroda neda se ni po jednoj kulturnoj grani prosuditi, ali se zato dade siromaštvo i nesreća samo jednom. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 220 — rieči označiti, a to je glad. Ali danas spoljni sjaj, kanoni i barut zamagljuju tu nizku raju, koja viče glad. Kakovih će posliedica imati nova carinska stega njemačka, viditi ćemo, ali će svakako biti znatnija i zamašnija od one, godine 1879. Taj će domašaj najviše zahvatiti austro-ugarsku monarkiju, a osobito će posliedice osjećati njezine sjeverne i sjevero-iztočne pokrajine. To obćenito stanovište, koje srao sa njekoliko rieči označili, vrieđi po našem mnienju i za našu domovinu. Kad je trgovačko -obrtnička komora god. 1882. svoje statističko izvješće sastavljala, napisao je i poznati strukovnjak Danhelovski razpravu o trgovini hrastove robe od god. 1876.^1880.* Ta je razprava dodana kao dodatak šumarstvu u spomenutom statističkom izvješću. I u toj razpravi upozoruje vješti pisac vlastnike šuma, da se čuvaju od prekomjerne prodaje šuma, pa se tuži kako je stagnacija u trgovini nastala sa velike množine nagomilane robe. Glavni proizvodi iz hrastovine jesu duge. Da napomenemo samo njekoliko godina da vide čitatelji koliko se milijuna svake godina proizvode. Evo razporedano koliko se izvezlo iz Ugarske, Hrvatske i Slavonije. Godine 1870 21-1 milijun komada duga „ 1875 55-9 „ 1876 38-0 „ , ,, 1877 38-4 „ „ 1878 34-4 „ » 1879 30.6 „ » 1880 41-6 „ Vidimo dakle da je godine 1875. najviše izvezeno, a zatim je pao broj duga, dok se nije godine 1880. opet za njekoliko milijuna povećao. U izvješću pak trg.-obrt. komore nalazimo na str. 55. i 56. da se ukupno iz tršćanske luke izvezlo oko 41 milijuna, iz riečke pak luke oko 3 milijuna komada duga. Prema tadanjoj cieni možemo vriednost tih duga označiti sa 5,775.000 for. Razabiremo nadalje da se njemačka bačvarska gradja pravi u mnogo manjem obsegu od francuzke, pa stoga njen promet slabo upliva na trgovačke odnošaje sa drvom. Naročito je bilo godina, u kojih se slabo proizvadjala u naših krajevih, a razloge tomu naći ćemo u konkurenciji Gahcije i Poljske, gdje se više njemačke bačvarske gradje pravi. Osim duga ponarasao je počam od god. 1880. i izvoz trupaca. Na temelju statističkih podataka viditi ćemo, da je trgovina u austro-ugarskoj monarkiji baš poskočila posUe god. 1879. Iz Austro-Ugarske je više izvezeno god. 1879.. 14,594.000 met. c. . „ „ „ 1880.. 14,650.000 „ „ „ « « „ 1881.. 16,445.000 „ „ God. 1880. izvezeno je ukupno: * Statističko izvješće trg.-obrt. komore u Zagrebu za gođ. 1876.—1880. Zagreb 1882. Kuckblicke auf đen Holzhanđel Croato-Slavoniens in đeu Jahren 1876 bis 1880. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 221 — gorivog drva . . 1,752.955 met. c. 2,103.546 for. piljenog drva . . 5,460.438 „ „ 18,019.445 „ dužica 1,323.209 „ „ 8,600.958 „ gradjevnog drva. 8.893.091 „ „ 16,007.564*,, ukupno . . . 17,429.695 44,731.418 Godine 1881. pak izvezeno je bez gorivoga drva: piljenog drva 5,939.000 met. c. duga 878.000 „ „ ostalog gradjevnog drva ... . 10,766.000 „ „ ukupno" ´. 17,593.000 met. c. dočim je god. 1879. izvezeno ukupno 15,774.000 m. c. (Danckelman). Uzmemo li u obzir da je tečajem prve polovice godine 1882. .izvoz iz Ugarske, Hrvatske i Slavonije takodjer povoljan bio, morati ćemo se u glavnom sa trgovinom s drvi zadovoljiti odbiv opet glavnu okolnost, na koju se i danas trgovci najviše tuže, da je naime odviše robe producirano. Iz cieloga se dade razabrati, da se uvedena njem. carina na drvo do sada nije pokazala od zamašaja i upliva na trgovinu s drvi u našoj monarkiji. Drugčije je to naravno sa žitom i t. d. Glavni proizvod hrastovine jesu dužice, a glavna importna država je Francuzka. Naravno da se udarac, koji je Francuzka osjetila od phyloxere, osjeća i u trgovačkom svietu s drvi, no zato se i svaka dobra berba veselo pozdravlja. Od berbe bo zavisi naša prodaja francuzkih dužica. Nametne li Njemačka na šumske proizvode ma baš i samu prohibitivnu carinu, naši će proizvodi još uviek prodje naći. Mi smo već do sad vidili, da se osim Francuzke u južne predjele Evrope puno izvažalo, a na tom putu nemože sa našimi proizvodi nitko konkurenciju uzdržati. Trgovina sa drvi iz naših slavonskih šuma i onako će se u budućnosti ograničiti više na šume privatne vlastele, dočim će se trgovina sa proizvodi imovno - obćinskih šuma a i erara svakako na manju mjeru stegnuti, dok se sadanje prestare šume izsjeku. Razmatranja ova nastaviti ćemo do prve sgode. ** * M. Kreeid. Izvješće o tršcjanskoj izložbi god. 1882. ** Ovaj članak primismo jur u veljači, inog gradiva radi nemogosmo ga ipak sve do sada uvrstiti. Opazka uredničtva. 15 |